Broj: Gž-699/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Jadranke Toša Berečić i Ljiljane Banac kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz L…, OIB …, koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik iz Š., protiv I. tuženika O. T., koga zastupa z.z. načelnik I. K., a njega punomoćnica M. P., dipl. pravnica iz T. i II. tuženika R. H., koga zastupa ODO Š., Građansko upravni odjel, radi utvrđenja, rješavajući žalbu II. tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 11. travnja 2018., broj P-22/16-20, u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda u odnosu na II. tuženika.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

              "Utvrđuje se da je tužiteljica F. M. ž. A. rođ. B. pk. I., L…, OIB: …, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaključenog sa svojim ocem B. I. pk. A. dana 31. ožujka 1994. godine, ovjerenog kod Općinskog suda u Š. pod posl. br. RII-…, stekla vlasništvo točno određenog fizičkog dijela općinskog pašnjaka B., označenog kao dio čest. zem. … K.O. T., površine cca 1.300 m2, zemlja zv. "B." na skici vještaka V. G. od dana 12.ožujka  2018. godine označen slovima A-B-C-D-A."

 

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija II. tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13 i 89/14., dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

              Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje je tijekom prvostupanjskog postupka potpuno i pravilno utvrđeno.

 

              Tako je utvrđeno da je prednik tužiteljice A. B. vlasništvo predmetne nekretnine stekao 1938., dodjelom od tadanje općine J., što je potvrđeno i iskazima saslušanih svjedokinja E. L. i B. C., da je poslije smrti A. B. (rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Š. broj O-… od 30. lipnja 1959.) između ostalih istu nekretninu naslijedio sin I. B. koji se ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 1994. zaključenom s ovdje tužiteljicom, obvezao između ostalih i predmetom nekretnine, ostaviti tužiteljici. Prednje potvrđuje i pravomoćna presuda Općinskog suda u Š. od 17. studenog 2014. broj P-…, kojim se utvrđuje kako je tužiteljica vlasnica dijela k.č.br. … k.o. J. zv. B., površine cca 1200 m².

 

              Dakle utvrđeno je da se radi o zakonitom (kvalificiranom) posjedu s valjanom pravnom osnovom, koja nekretnina se nalazi izvan granica građevinskog područja.

 

              Vještak mjernik V. G., na očevidu suda, predmetnu nekretninu je identificirao kao dio k.č.br. … (po novoj katastarskoj izmjeri, oznake k.č.br. … k.o. J.) te izradio skicu (str. 36) na kojoj je nekretnina grafički individualizirana.

 

              U skladu s utvrđenim postavljen je konačni tužbeni zahtjev (str. 42), koji je nakon pažljive analize svih izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP, usvojen.

 

              Stoga je irelevantno pozivanje žalitelja na potrebu utvrđenja nove činjenice, koje se u žalbi ne mogu isticati (čl. 352. st. 1. ZPP), o kolikoj površini predmetne nekretnine se radi u vlasništvu O. T., a o kojoj u vlasništvu žalitelja.

 

              Iz spisa priležećeg izvatka iz zemljišne knjige, z.k.ul. … k.o. J., razvidno je kako je predmetna nekretnina zajedničko vlasništvo O. T. i R. H., pa sukladno odredbi čl. 57. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV), te konačno postavljeni tužbeni zahtjev sa zahtjevom vlasničke zaštite faktički odijeljenog dijela nekretnine, grafički individualiziranog prema skici lica mjesta, ukazuje na irelevantnost predmetnog žalbenog navoda.

 

              Žalitelj se u žalbi poziva na datume 6. travnja 1901. (pretpostavlja se da se radi o greški u pisanju godine) pa treba stajati 1941. i 24. srpnja 1991. kako bi ukazao da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnina koje su predmetom tužbe, dosjedanjem.

 

              Polazeći od pravnog stajališta da se u vrijeme primjene pravnih pravila OGZ (predniku tužiteljice dodijeljena je predmetna nekretnina 1938.), moglo steći vlasništvo dosjelošću na nekretninama koje su bile u državnom vlasništvu, ako su se rokovi ispunili do 6. travnja 1941., odnosno rok od 40 godina, a kako od 1938. do 1941., predmetni rok očigledno nije protekao, tako vrijeme koje je proteklo do 6. travnja 1941. ne nastavlja teći, nego od 8. listopada 1991. (čl. 388. st. 4. ZV) počine teći iznova.

 

              Od navedenog potonjeg datuma, odnosno spomenutog u žalbi, 24. srpnja 1991. kada je žalitelj na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91) po sili zakona 24. srpnja 1991., stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom, te podnesene tužbe 11. siječnja 2016. proteklo je više od 26 godina, dakle ispunjene su pretpostavke za dosjelost (čl. 159. st. 2. i 4. ZV) u odnosu na žalitelja (čl. 200. ZPP).

 

              Žalbu II. tužene je stoga u odnosu na istu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

              U odnosu na I. tuženika, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 200. ZPP).

 

Osijek, 20. rujna 2018.