Broj: Kž 310/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 33. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenog S. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Poli od 21. srpnja 2017. broj Kv I-131/17 (K-41/11), o odbacivanju prijedloga za ukidanje istražnog zatvora, u sjednici održanoj 6. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba osuđenog S. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Poli, nakon što je tada optuženi S. B. presudom Županijskog suda u Puli - Pola od 16. siječnja 2013., broj K-41/11-421, proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela poticanja na teško ubojstvo u pokušaju iz članka 91. točke 4. u vezi sa člankom 37. stavkom 1. i člankom 33. stavkom 1. KZ/97. za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od 7 i 8 godina te mu je, na temelju članka 69. stavka 1. KZ/97., opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Labinu broj K-58/06, pravomoćna 10. prosinca 2012., i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, a koja presuda je, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog S. B., preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2014., broj I Kž-237/13-11, u odnosu na optuženog S. B. u odluci o kazni na način da mu se neće opozvati uvjetna osuda primijenjena presudom Općinskog suda u Labinu broj K-58/06 pravomoćna 10. prosinca 2012., pa je osuđen na  jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 12 godina i 10 mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme zadržavanja i vrijeme provedeno u pritvoru od 20. kolovoza 2011. pa nadalje, te nakon što je osuđeni S. B. upućen na izdržavanje kazne zatvora, odbačen je njegov prijedlog za ukidanje istražnog zatvora kao nedopušten.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni S. B. po punomoćniku, odvjetniku S. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom „da Vrhovni sud RH prihvati žalbu i odmah pusti I. optuženika na slobodu.“.

Žalba nije osnovana.

Naime, osuđeni S. B. žalbom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08. navodeći da „Sud u Puli-Poli nije stvarno nadležan.“ jer je taj sud donio rješenje od 18. kolovoza 2014. broj Kv-165/14 (K-41/11) o produljenju trajanja istražnog zatvora protiv tada optuženog S. B., po kojem je istražni zatvor protiv njega mogao trajati najduže do 24. svibnja 2015.

Takav žalbeni navod osuđenika je promašen budući da se osuđeni S. B., prema podacima u spisu predmeta, nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 16. prosinca 2014., a na koju je osuđen pravomoćnom i izvršnom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 16. siječnja 2013., broj K-41/11-421. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da S. B. nema svojstvo istražnog zatvorenika u smislu članka 202. stavka 2. točke 10. ZKP/08. već svojstvo zatvorenika u smislu članka 8. točke 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora „Narodne novine“ broj: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), a iz kojeg razloga nije niti mogao podnijeti zahtjev za ukidanje istražnog zatvora.

Točno je da je rješenjem Županijskog suda u Puli-Poli od 18. kolovoza 2014. broj Kv-165/14 (K-41/11), prvostupanjski sud nakon donošenja nepravomoćne presude, produljio ukupno trajanje istražnog zatvora do pravomoćnosti presude protiv tada optuženog S. B. za 1/4 vremena određenog člankom 133. stavkom 1. točkom 6. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13.). Međutim, potrebno je naglasiti da je i prije isteka ukupnog roka trajanja istražnog zatvora presuda postala pravomoćna (i izvršna) te je osuđeni S. B. upućen na izdržavanje kazne zatvora. K tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, odlučujući o žalbi tada optuženog S. B. podnesenoj protiv navedenog rješenja Županijskog suda u Puli-Poli, u rješenju od 17. rujna 2014. broj II Kž 344/14-4, izričito naveo da prvostupanjski sud nije ni trebao donositi posebnu odluku o produljenju ukupnog trajanja istražnog zatvora, budući da se u predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda ukupno trajanje istražnog zatvora do njezine pravomoćnosti, sukladno članku 133. stavku 2. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13.), produljuje ex lege.

Na kraju, a u odnosu na žalbeni navod o nepravomoćnosti presude Županijskog suda u Puli-Poli od 16. siječnja 2013. broj K-41/11-421, napominje se da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 4. travnja 2017. broj U-III-7013/2014 ukinuta točka 2. izreke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2014., broj I Kž-237/13-11, i to samo u odnosu na osuđenog M. Đ. te je predmet u tom dijelu vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje, dok je Ustavni sud  Republike Hrvatske odlukom od 4. travnja 2017. broj U-III-7095/2014, odbio ustavnu tužbu S. B. i, između ostalog, u toj odluci obrazložio zbog čega je usvojio ustavnu tužbu M. Đ., a odbio ustavnu tužbu S. B. (točka 6.1 navedene odluke).

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. rujna 2017.