Broj: Kž 212/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. M. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. i članka 21. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2015., broj K-86/14, u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2016., u prisutnosti branitelja optuženika, N. Š. odvjetnika iz Z.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika I. M., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2015. broj K-86/14 proglašen je krivim optuženik I. M. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju u prekoračenju granica nužne obrane iz članka 110. u vezi članka 34. i članka 21. KZ/11 te je na temelju istih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju ... Na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda te je određeno da će od kazne zatvora na koju je osuđen biti izvršena i ... a dio kazne u trajanju ... neće biti izvršen ako optuženik u roku ... od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku I. M. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom od ...

 

Oštećenik D. M. je na temelju članka 158. stavak 2. u vezi članka 155. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14 - u daljnjem tekstu ZKP/08) upućen da imovinsko pravni zahtjev ostvaruje u parnici.

 

Optuženik je na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosima od 2.300,00 kuna za sudsko-medicinsko vještačenje, 4.728,00 kuna za psihijatrijsko vještačenje i 500,00 kuna paušalne svote.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Žalbu je podnio i optuženik I. M. po branitelju N. Š. odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji predloživši ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, odnosno njezino preinačenje i oslobođenje optuženika od optužbe ili izricanje blaže kaznene sankcije.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje. Sjednica vijeća je bila javna i održana je u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika N. Š. a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženika koji, iako uredno obaviješteni, nisu pristupili na sjednicu vijeća.

 

Žalbe optuženika su osnovane.

 

Državni odvjetnik nije u pravu kad ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći kako su razlozi pobijane presude nejasni i proturječni jer argumentirajući ovo žalbenu osnovu iznosi razloge za pogrešno utvrđeno činjenično stanje, ne prihvaćajući zaključak prvostupanjskog suda o prekoračenju granica nužne obrane.

 

Međutim, u pravu su državni odvjetnik i optuženik kada navode da za sada činjenično stanje nije u potpunosti a niti pravilno utvrđeno. Optuženik je proglašen krivim da je kazneno djelo pokušaja ubojstva počinio prekoračivši granice nužne obrane. Naime, u pobijanoj presudi je navedeno da je sud nespornim utvrdio da su se optuženik i oštećenik verbalno sukobili pri čemu je optuženik psovao majku oštećeniku. To je iskazao sam oštećenika a verbalnu prepirku su potvrdili svjedoci J. V. i N. Đ. Nadalje, nije bilo sporno da je oštećenik "poletio" za optuženikom "gore" govoreći mu da ne govori takve stvari a za njim su krenuli i navedena dvojica prijatelja da vide što će se dogoditi, o čemu su suglasno iskazivali. Konačno je utvrđeno da je optuženik nožem ubo oštećenika kad je ovaj goloruk došao ispred vrata stana optuženika, kako to iskazuju oštećenik i svjedok N. Đ. Dakle, prema utvrđenju prvostupanjskog suda između optuženika i oštećenika odvijao se verbalni sukob, koji je prestao prije no što je oštećenik krenuo prema stanu optuženika, a za njim i dvojica njegovih prijatelja J. V. i N. D.

 

Za sada nije utvrđeno na čemu se temelji zaključak da opisano kretanje oštećenika, kojem je prethodio isključivo verbalni sukob, predstavlja napad na optuženika ili prijetnju napadom, odnosno iz čega proizlazi konkretna opasnost za optuženika. Ovo tim više kad se ima u vidu, što je navedeno u pobijanoj presudi da tijekom prethodnog isključivo verbalnog sukoba oštećenik nije fizički nasrnuo na optuženika, a niti su upućene prijetnje fizičkim napadom ni ubojstvom te da je do uboda došlo na vratima optuženikovog stana.

 

Da bi se optuženik nalazio u stanju nužne obrane potrebno je postojanje istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada. U konkretnom predmetu za sada nije u potpunosti utvrđeno niti razjašnjeno koje radnje, odnosno ponašanje oštećenika predstavljaju napad ili izravno predstojeći napad da bi optuženik trebao primijeniti obranu koja je prijeko potrebna da ga od sebe odbije. Samo činjenica navedena u pobijanoj presudi da je napad ostvaren činjenicom da je oštećenik krenuo za optuženikom, uz izostanak drugih okolnosti kako je naprijed istaknuto, ne potkrjepljuje u dovoljnoj mjeri utvrđenje o postojećem napadu niti onom koji će uslijediti. Također za sada nisu utvrđene niti okolnosti koje upućuju na iskazivanje spremnosti za napad na život i tijelo optuženika, niti čime je to bila izazvana konkretna opasnost za optuženika. Naime, tek ako i kad sud utvrdi postojanje napada ili izravno predstojećeg napada može procjenjivati je li način i opseg postupanja optuženika, kako je inkriminirano u izreci pobijane presude, bio nužan za njegovo otklanjanje.

 

Treba napomenuti da činjenica da je kod optuženika stvoren osjećaj ugrožavanja, kako je navedeno u pobijanoj presudi, nije dovoljna za objektivno utvrđenje da je postojao ili prethodio napad na njega. Uvjerenje optuženika o napadu, za koji nije utvrđeno da zaista i postojao, predstavljalo bi zabludu o postojanju okolnosti koje isključuju odgovornost, što je drukčiji pravni kontekst za ocjenu konkretnog ponašanja optuženika koji može imati za posljedicu primjenu odredbi kaznenog zakona koje uređuju tu zabludu.

 

Uslijed navedenog, činjenično stanje tijekom provedenog prvostupanjskog postupka za sada nije na nesumnjiv način utvrđeno, odnosno nije razjašnjeno postoji li istodobni ili predstojeći protupravan napad oštećenika na optuženika to jest na čemu je utemeljeno takvo utvrđenje, a posljedično da li se optuženik nalazio u stanju nužne obrane te da li je u odbijanju eventualnog napada prekoračio granice nužne obrane. Ovo su bitne okolnosti s obzirom na to da je prvostupanjski sud intervenirao u opis inkriminacija iz izreke pobijane presude te posljedično i za pravilnu primjenu kaznenog zakona.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve već izvedene dokaze a po potrebi provesti nove za koje ocjeni da su potrebni, vodeći posebno računa o okolnostima za ostvarenje bitnih obilježjima inkriminiranog djela, na koje je naprijed ukazano. Prije svega je potrebno utvrditi okolnosti o kojima ovisi primjena instituta za koji se prvostupanjski sud odlučio u konkretnom slučaju, odnosno postoje li takve okolnosti koje opravdavaju njegovu primjenu a zatim i argumentirati svoja utvrđenja. Nakon provedenih dokaza sud će svestrano analizirati i ocijeniti sve dokaze i obranu optuženika, kako svakog za sebe tako i u njihovom međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrditi činjenice, s naglaskom na sporne te one na koje je ukazano ovim rješenjem, pa će na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti kazneni zakon te donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti.

 

Stoga je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 prihvaćanjem žalbi državnog odvjetnika i optuženika ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Zagreb, 20. rujna 2016.