Poslovni broj: 11 Pž-5541/2019-2

1

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-5541/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubavke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice, i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. D., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & Č. iz Z., protiv tuženika R. d.o.o., Ž., OIB ... kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. & V. iz Z., te uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/2018-6 od 6. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2021.

p r e s u d i o j e,

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i žalba umješača i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/2018-6 od 6. lipnja 2019. u točki I. i II. njene izreke.

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se kao neopuštena tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/2018-6 od 6. lipnja 2019. u točki III. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 127.500,00 kn.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2407/2018-6 od 6. lipnja 2019. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je Ugovor o energetskom učinku – uštedi vode prema ESCO modelu br. 0102/2017 sklopljen 27. siječnja 2017., ništetan i ne proizvodi pravne učinke. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 375.000,00 kn. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn.

Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o energetskom učinku - uštedi vode prema ESCO modelu broj 0102/2017 sklopljen između stranaka 27. siječnja 2017. ništetan. Tužitelj kao razlog ništetnosti navodi da je ugovor sklopljen protivno odredbama čl. 99. st. 3. i 7., čl. 105. st. 1., čl. 145. i 146. Zakona o javnoj nabavi, zatim odredbama čl. 44. st. 2. Zakona o proračunu, a u vezi sa čl. 11. Zakona o izvršenju državnog proračuna, kao i iz razloga što je isti protivan odredbi 15. Statuta tužitelja, a u svezi sa čl. 58. Zakona u ustanovama, dok je umješač smatrao da je predmetni Ugovor ništetan jer je protivan odredbi čl. 44. Zakona o proračunu Republike Hrvatske. Sud u obrazloženju presude navodi da iz odredbi čl. 99. st. 3.i 7., čl. 105. st. 1., čl. 145. i 146. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14, dalje: ZJN) ne proizlazi da bi posljedica nepoštivanja tih odredbi bila ništetnost ugovora. U odnosu na odredbu čl. 44. st. 2. Zakona o proračunu („Narodne novine“ broj: 87/08, 109/07 i 136/12, 15/15; dalje: ZOP) i odredbe čl. 11. st. 1. Zakona o izvršavanju državnog proračuna („Narodne novine“ broj 26/16 i 111/16; dalje: ZIDP), sud je utvrdio da je tužitelju za sklapanje predmetnog ugovora bila potrebna suglasnost Vlade Republike Hrvatske, a koju on nesporno nije imao. Međutim, budući da se radi o ugovoru čije je sklapanje zabranjeno jednoj strani, tužitelju, sud je temeljem odredbe čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) utvrdio da je ugovor valjan. Vezano za razloge ništetnosti koje tužitelj ističe pozivajući se na odredbu čl. 105. st. 1. ZJN-a, sud je utvrdio da nisu osnovani njegovi navodi da sklopljeni ugovor nije u skladu s uvjetima određenim u dokumentaciji i odabranom ponudom. Sud je neosnovani ocijenio i tužiteljeve navode da je ugovor ništetan jer upravno vijeće nije sukladno odredbi čl. 15 Statuta dalo prethodnu suglasnost ravnatelju za sklapanje ugovora, s obrazloženjem da se ne radi o prisilom propisu. Zaključno prvostupanjski sud je ocijenio da se odredba čl. 58. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer je tom odredbom propisano ograničenje kod opterećenja, stjecanja i otuđenja nekretnina i druge imovine, a ne ograničenje samog sklapanja ugovora kojim se ne stječe niti opterećuje niti otuđuje nekretnina ni druga imovina tužitelja kao u predmetnom slučaju. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje: ZPP) te na temelju odgovarajućih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Presudu pobija u cijelosti. Smatra da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i 12. ZPP-a. Ističe da je u rok valjanosti ponude tuženika istekao prije izvršnosti odluke o odabiru, te smatra da sukladno odredbi čl. 99. st. 3. i 7., kao i čl. 77. st. 4. ZJN-a tužitelj nije mogao sklopiti ugovor do izjave tuženika o produljenju ponude i jamstva za ozbiljnost ponude, kao i da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da iz čl. 99. st. 3. i 7. ZJN-a ne proizlazi da bi posljedica postupanja protivno tim odredbama bila ništetnost ugovora. Navodi da je prvostupanjski sud odluku o tužbenom zahtjevu donio temeljem odredbe čl. 322. ZOO-a, a da su razlozi ništetnosti propisani Zakonom o javnoj nabavi, Zakonom o državnom proračunu i    Zakonom o izvršenju državnog proračuna, čime smatra da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi da ravnatelj tužitelja nije prije sklapanja ugovora pribavio suglasnost upravnog vijeća tužitelja, čime je ugovor sklopljen protivno odredbi čl. 15. Statuta, kao i da nije pribavljena suglasnost Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstva i Ministarstva financija, čime je povrijeđena odredba članka 58. Zakona o ustanovama. Smatra da ugovor nije u skladu s uvjetima određenim u dokumentaciji za nadmetanje i odabranom ponudom, što je protivno odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o javnoj nabavi. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u ukupnom iznosu od 130.000,00 kn.

Protiv presude žalbu je podnio i umješač. Presudu pobija u točki I. i II. njene izreke. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U žalbi u bitnom navodi da je ugovor sklopljen bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske, a što je protivno odredbi članka 44. Zakona o proračunu, te smatra da je ugovor ništetan, a da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno, odredbu čl. 322. st. 2. ZOO-a. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 125.000,00 kn.

U odgovoru na žalbe tuženik u bitnom ističe da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita, te smatra da se žalbeni navodi žalitelja odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ne i na bitne povrede odredbi parničnog postupka. Traži naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 127.500,00 kn.

Tužiteljeva žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično nije osnovana.

Žalba umješača nije osnovana.

Odredba čl. 358. st. 3. ZPP-a propisuje da je žalba nedopuštena ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Smatra se da ima pravni interes za podnošenje žalbe stranka koja nije uspjela u parnici. U konkretnom slučaju tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv dijela prvostupanjske presude u točki III. njene izreke, jer je u tom dijelu odbijen tuženikov zahtjev. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 367. u vezi s čl. 358. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ni povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.Iako tužitelj u žalbi protiv presude ukazuje na bitnu povredu iz odredbe članka 354. st.2. t. 12. ZPP-a, sadržajno ne obrazlaže taj žalbeni navod, niti iz presude proizlazi da je takvapovreda počinjena.

Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništenosti Ugovora o energetskom učinku – uštedi vode prema ESCO modelu br. 0102/2017, sklopljenog 27. siječnja 2017. između tužitelja ako naručitelja, i tuženika kao pružatelja energetske usluge.

Iz ugovora proizlazi da je sklopljen temeljem provedenog otvorenog postupka javne nabave za energetsku učinkovitost s jamstvom ušteda vode u građevinskom kompleksu Klinička bolnica Dubrava, te da je tužitelj odlukom od 20. siječnja 2017. odabrao tuženikovu ponudu od 11. srpnja 2014. kao najpovoljniju.

Iz sadržaja ugovornih odredbi proizlazi da se tuženik obvezao pružiti energetske usluge u svrhu poboljšanja učinkovitosti postojećeg vodoopskrbnog sustava, a što podrazumijeva postizanje dokazivih ušteda za tužitelja, a koju svrhu će postići poduzimanjem ugovorenih mjera, i to ulaganjem tuženika. Zauzvrat tuženiku pripada pravo na isplatu iznosa koji odgovara 50% zajamčene uštede u ugovornom razdoblju od 15 godina.

Jedina odredba kojom se određuje ništetnost ugovora o javnoj nabavi je čl. 176. ZJN-a, kojim je propisano da je ugovor o javnoj nabavi, sklopljen protivno odredbama o sukobu interesa, ništetan. Sukladno čl. 105. st. 8. ZJN-a, kojim se za ispunjenje obveza ugovora o javnoj nabavi određuje primjena Zakona o obveznim odnosima, treba shvatiti kako će se i ništetnost određivati sukladno navedenom zakonu.

Člankom 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. St. 2. čl. 322. ZOO-a je propisano da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

Tužitelj zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora temelji na navodu da je ugovor sklopljen protivno odredbi čl. 77. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 90/2011, 83/2013, 143/2013 i 13/2014; dalje: ZJN), a u vezi s čl. 99. st. 7. ZJN-a.

Odredbom članka 77. ZJN-a propisano je da javni naručitelj određuje sredstvo i uvjete jamstva za ozbiljnost ponude (st. 1.), te da naručitelj mora tražiti produljenje roka valjanosti ponude ili jamstva za ozbiljnost ponude ako istekne taj rok istekne. U tu svrhu ponuditelju se daje primjereni rok (st. 5.).

Sukladno odredbi čl. 99. st. 7. ZJN-a ako je na dan izvršnosti odluke o odabiru istekao rok valjanosti ponude, ugovor o javnoj nabavi odnosno okvirni sporazum nastaje dostavom pisane izjave ponuditelja o produženju roka valjanosti ponude, a ako je bilo uvjet, i dostavom jamstva za ozbiljnost ponude sukladno produženom roku valjanosti ponude. U svrhu dostave izjave i jamstva ponuditelju se daje primjereni rok.

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da iz sadržaja navedenih odredbi ne proizlazi da bi posljedica nepoštivanja tih odredbi bila ništetnost ugovora. Naročito s obzirom na to da iz sadržaja navedenih odredbi proizlazi da je smisao odredbe o produljenju roka valjanosti ponude i jamstva za ozbiljnost ponude upravo zaštita naručitelja, za što u slučaju kad je ponuditelj sklopio ugovor nema potrebe jer je očigledno ostao kod svoje ponude do sklapanja ugovora. Pored navedenog, odredbom čl. 1.2. Ugovora ugovoreno je da je ponuda tuženika sastavni dio ugovora.

Tužitelj razlog ništetnosti predmetnog ugovora nalazi u činjenici da je ugovor sklopljen prije proteka roka za žalbu protiv odluke o odabiru najpovoljnije ponude. Odredbom čl. 99. st. 4. ZJN-a propisano je da javni naručitelj ne smije sklopiti ugovor o javnoj nabavi odnosno okvirni sporazum niti pristupiti njegovu izvršenju prije izvršnosti odluke o odabiru. Međutim, zabrana sklapanja ugovora prije izvršnosti odluke o odabiru odnosi se samo na naručitelja, slijedom čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o zabrani na koju se odnosi odredba čl. 322. st. 2. ZOO-a, te da ugovor niti iz navedenog razloga nije ništetan.

Iz istog razloga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ugovor nije ništetan zbog toga tužitelj nije postupio prema odredbi čl. 15. Statuta (str. 25 do 42 spisa), odnosno, jer ravnatelj nije pribavio suglasnost upravnog vijeća tužitelja za sklapanje ugovora.

Odredbom čl. 99. st. 3. ZJN-a, propisano je da u slučaju kad je nastanak ugovora o javnoj nabavi uvjetovan suglasnošću mjerodavnog tijela, taj ugovor nastaje u trenutku probavljanja suglasnosti.

Odredbom čl. 44. st. 2. Zakona o proračunu („Narodne novine“ broj: 87/08, 136/12 i 15/15; dalje: ZOP) propisano je da proračunski korisnici državnog proračuna mogu preuzeti obveze po ugovorima koji zahtijevaju plaćanje u sljedećim godinama, neovisno o izvoru financiranja, samo uz suglasnost Vlade, na prijedlog ministra financija. Prema odredbi članka 1. Zakon o izvršenju državnog proračuna („Narodne novine“ broj 26/16; dalje: ZIDP) ako ukupna obveza po ugovoru koji zahtijeva plaćanje u sljedećim godinama prelazi 10.000.000,00 kn, suglasnost korisnicima proračuna daje Vlada, na prijedlog ministra financija.

No, budući da je pribavljanje suglasnosti za sklapanje ugovora također isključivo obveza tužitelja, i ovaj razlog na koji se poziva tužitelj predstavlja zabranu koja se odnosi samo na tužitelja, slijedom čega ugovor zbog nedostatka te suglasnosti nije ništetan, već je on valjan prema odredbi čl. 322. st. 2. ZOO-a.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tužiteljeve navode da je ugovor nije u skladu s uvjetima određenim dokumentacijom za nadmetanje i odabranom ponudom, a što je propisano odredbom čl. 105. st. 1. ZJN-a. Tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije iznio činjenice vezane uz ovaj navod, odnosno, nije obrazložio u čemu nalazi nesklad između ugovora i ponude, odnosno, dokumentacije za nadmetanje, naročito s obzirom na ugovornu odredbu iz čl. 1.2. ugovora, u kojoj je navedeno da ponuda tuženika od 11. srpnja 2014. čini sastavni dio ugovora.

Slijedom svega navedenog, žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, te je trebalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Kako žalitelji ne ukazuju da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi odlučujući o trošku parničnog postupka, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

Tuženik nema pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer isti, s obzirom na njegov sadržaj, nije bio od utjecaja na donošenje odluke o žalbi, odnosno nije bio, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, potreban trošak. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 19. siječnja 2021.

Predsjednica vijeća
Dubravka Zubović