Broj: K-19/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Mlađana Prvana, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Jelice Jukić i Petra Brkovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Biljane Grčić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) nakon glavne rasprave održane javno, dana 14. listopada 2016. u prisutnosti optuženog, njegova branitelja D. M., odvjetnika u S., te zamjenice ŽDO Split – Mire Dolić, a javno objavljene dana 14. listopada 2016. 

 

p r e s u d i o   j e

 

Temeljem čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) utvrđuje se da je

 

optuženi: D. P., OIB: …, sin J. rođ. … N. G., s prebivalištem u mjestu H., Hrvat, državljanin RH, nezaposlen, neoženjen, bez djece, osuđivan, presudom Općinskog suda u Sinju broj K-8/11 od 4. studenog 2011. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. KZ/97 kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno na 3 godine,

 

1. dana 23.lipnja 2016. oko 22,00 sata u H. dok je Š. R. L. šetao uz cestu u neposrednoj blizini njegove kuće u pravcu zaseoka B., istom prigovorio zašto tuda prolazi i prešao na drugu stranu ceste kuda je Š. R. L. prolazio te u stanju psihotičnog poremećaja sa shizofrenim značajkama zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, nožem ga uboo u predjelu trbuha neposredno iznad pupka zadavši mu ubodnu radnu promjera 1,5 cm, pa kada se Š. R. L. pokušao rukom obraniti zadao mu još jednu ubodnu ranu u predjelu lijeve podlaktice dužine 5 cm, koje ozljede su teške naravi, nakon čega je nastavio trčati za oštećenim s nožem u ruci dok je ovaj bježao put svoje kuće,

 

dakle, u neubrojivom stanju počinio radnju kojom su ostvarena bića kaznenog djela

 

teške tjelesne ozlijede,

 

2. dana 23. lipnja 2016. u svojoj obiteljskoj kući u H. oko 23,30 sati, nakon što su ga djelatnici Policijske postaje Sinj, među kojima je bio i F. J., pozvali da se dragovoljno preda i izađe iz kuće radi provođenja operativne obrade zbog učina opisanog pod točkom 1., u stanju psihotičnog poremećaja sa shizofrenim značajkama zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, najprije odbio dragovoljno postupiti po pozivu, vičući i vrijeđajući djelatnike policije, zbog čega su oni nasilno ušli u kuću te je prema istima počeo bacati razne tupo tvrde i oštre predmete među kojima i ražanj za električnu pećnicu dužine 30 cm sa bakelitnom ručkom, s kojom je pogodio policajaca F. J. u području prepona, nanijevši mu tako ozljede otvorene rane skrotuma i testisa, da bi ga potom djelatnici PP Sinj uz uporabu sredstava prisile svladali i uhitili te priveli u postaju na daljnju obradu,

 

dakle, u neubrojivom stanju počinio radnju kojom su ostvarena bića kaznenog djela napada na službenu osobu,

 

pa je time u stanju neubrojivosti počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11, te kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu – djelo označeno i kažnjivo po čl. 315. st. 2. vezi sa st. 4. KZ/11.

 

Temeljem čl. 554. st. 1. ZKP/08 u vezi s čl. 44. st. 1. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 11/97, 27/98, 128/99 i 79/02, u daljnjem tekstu: ZZODS) prema optuženom D. P. određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

Temeljem članka 158 stavak 2. ZKP/08 oštećeni Š. R. L. s imovinsko pravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

 

Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženi se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu dana 20. srpnja 2016. podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-39/16 protiv D. P. zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u svezi s čl. 34. KZ/11 i kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 2. u vezi st. 4. KZ/11.

 

Prije početka rasprave, u skladu s odredbama čl. 552. st. 2. i 325. st. 5. ZKP/08 sud je, u prisutnosti vještaka  psihijatra prof. dr. D. B., ispitao optuženika kako bi se mogla dati ocjena njegove raspravne sposobnosti i odgovoriti je li sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice te se sporazumijevati sa svojim braniteljem i primati njegove upute.

 

Nakon kratkog ispitivanja sudska vještakinja je ocijenila da se psihičko stanje optuženika poboljšalo i da se kontakt s njim lakše uspostavlja, njegov misaoni tijek nije disociran, on shvaća i razumije postavljena pitanja te daje adekvatne odgovore, uredne je orijentacije u vremenu i prostoru i prema sebi i prema drugima, kao i u odnosu na situaciju u kojoj se nalazi te zaključuje da je optuženik danas raspravno sposoban, da može pratiti raspravu, sudjelovati u predlaganju dokaza i savjetovati se sa svojim braniteljem.

 

Upitan kakav stav zauzima prema optužbi optuženik je naveo da se ne smatra krivim za protupravna djela za koja se tereti.

 

Pozvan da iznese svoju obranu optuženi je porekao počinjenje djela. Ne osporava da se kritične prigode sukobio i imao manji konflikt sa svojim susjedom Š. R. L. ali negira da je, osim manje baterijske lampe i plastične kante od 5 litara, imao kod sebe druge predmete, pa tako i nož, te da bi on ozlijedio Š. R. L.

 

Kazao je da živi kao beskućnik u kući koju mu je pokojna majka ostavila u nasljedstvo, i koju kuću da nije čistio od završetka Domovinskog rata, da u njoj nema niti struje niti vode, ni elementarnih uvjeta za život. Kritične večeri negdje oko 22,00 sati da je izašao iz kuće kako bi otišao po vodu, u rukama je imao plastičnu kantu i malu baterijsku lampu da može osvijetliti put. Inače kako nema zube da često kod sebe ima manji nož koji mu služi za usitnjavanje hrane, međutim da te prigode nož nije nosio. Pred svojom kućom da je primijetio svog susjeda Š. R. L. On tuda da stalno prolazi, u svako doba dana i noći i nigdje ništa ne radi. Zamjerio mu je da prolazi tuđim posjedom na što mu je Š. uvredljivo uzvratio riječima "budalo", te mu stao prijetiti i govoriti da će ga satrati te ga iznenada udario desnom nogom u lijevu nadlakticu, a on da je uzvratio udarac Š. i udario ga šakom u ruku, i od siline tog udarca da ga i dan danas boli ruka, a još uvijek ga boli i udarac koji mu je zadao Š. To je jedini udarac koji je Š. zadao i kaže da je djelovao samo šakom i da je neistina da bi oštećenog uboo nožem, jer ga uostalom nije ni imao sobom. Tvrdi da oštećenik laže da bi ga on navodno ganjao i trčao za njim, istina da je on oštećenog pokušao udariti još jednom ali kad je Š. povikao "nemoj", da ga i nije udario i odmah nakon toga Š. se normalnim hodom  uputio prema svojoj kući, niti je bio ranjen niti je krvario. Da je očito kako su oštećenog članovi njegove obitelji nakon povratka kući nagovorili da ga lažno tereti.

 

Nakon ovog konflikta sa Š. da se vratio u svoju kuću i otišao na spavanje. Negdje oko pola noći da je čuo da mu netko lupa na vratima kuće, nisu niti pokucali niti zvali, razbili su mu ulazna vrata i ušli unutra. U kući je bio mrak, on je bio na katu, nije vidio tko su osobe koje su ušle u njegovu kuću, i prepao se te je odozgo na njih počeo bacati sve predmete koji su mu se našli pri ruci, i boce i kante i automobilsku gumu ali između ostalog i ražanj od pećnice. Bio je u strahu od njih i bojao se da se ne popnu na kat. Tvrdi da nije čuo da bi se oni predstavili kao policajci jer da je inače nagluh i loše čuje.

 

U toku dokaznog postupka i u dokazne svrhe ispitani su oštećenici žrtve Š. R. L. i F. J., a sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 pročitani su iskazi o ranijem ispitivanju svjedoka Lj. R. L., I. R. L. i L. R. L., pročitani su pisani nalazi i mišljenja stalnih sudskih vještaka i to spec. sudske medicine dr. M. D. G. od 16. srpnja 2016. i psihijatar dr. D. B. od 4. srpnja 2016., i iste su dale svoj usmeni nalaz i mišljenje na raspravi. Nadalje u dokazne svrhe pregledani su i pročitani zapisnik s očevida s lica mjesta sačinjen po djelatnicima Policijske postaje Sinj od 24. lipnja 2016., izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja sačinjenog po policijskim službenicima PP Sinj 24. lipnja 2016., zapisnik o očevidu na tijelu žrtve Š. R. L. sačinjen po djelatnicima službe za očevide PUSD, izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi s mjesta događaja sačinjenog po policijskim službenicima službe za očevide PUSD od 24. lipnja 2016., dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Županije Splitsko-dalmatinske za F. J., operacijski nalaz za Š. R. L. te otpusno pismo za istog sačinjenog u KBC Split Klinici za kirurgiju, Zavoda za abdominalnu kirurgiju, a na kraju dokaznog postupka pregledan je i izvod iz kaznene evidencije za optuženog.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te analize i ocjene svih dokaza, svakog pojedinačno te u njihovoj ukupnosti i logičnoj i međusobnoj povezanosti, ovaj sud našao je u cijelosti utvrđenim i dokazanim da je okrivljeni u neubrojivom stanju počinio protupravna djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11  na štetu Š. R. L. i protupravno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 2. u vezi s st. 4. KZ/11. Dakle, sud nije prihvatio pravnu kvalifikaciju djela pod 1. iz optužnice da bi se radilo o protupravnom djelu zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 pa je stoga sud izmijenio pravi opis i pravnu kvalifikaciju djela i u tom pravcu izvršio djelomičnu korekciju činjeničnog opis djela na način da su iz opisa ispuštene riječi " ne odustajući od nakane, usljed čega je izbjegao daljnje ubode i usmrćenje".

 

Što se tiče protupravnog djela opisanog pod točkom 1. presude, koje je u optužnici označeno kao protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u svezi s čl. 34. KZ/11, kazati je da u postupku nije bilo sporno da su okrivljeni D. P. i oštećenik Š. R. L. susjedi, i da nikad ranije nisu bili u sukobu niti imali bilo kakvih nesuglasica, te da je upravo kritične večeri bez posebnog razloga i povoda na cesti u H., nedaleko kuće u kojoj stanuje D. P., došlo do konflikta i fizičkog sukoba među njima, nakon čega se oštećenik vratio kući, a njegov rođak, istog imena i prezimena, odmah ga svojim autom radi pružanja liječničke pomoći odveo u Dom zdravlja u Sinj odakle je hitno transportiran na Hitni kiruški prijem KBC Split gdje je utvrđeno da je zadobio dvije ubodne rane i to u predjelu trbuha neposredno iznad pupka ubodnu radnu promjera 1,5 cm, i jednu ubodnu ranu u predjelu lijeve podlaktice dužine 5 cm, koje rane su šivene i oštećenik je hospitaliziran dva dana nakon čega je otpušten na kućnu njegu.

 

Ovako nesporno utvrđeno činjenično stanje proizlazi osim iz obrane optuženika i iz iskaza oštećenih Š. R. L. i F. J., podataka iz medicinske dokumentacije, i to operacijskog nalaza za Š. R. L., te otpusnog pisma sačinjenog u KBC Split Klinici za kirurgiju, Zavoda za abdominalnu kirurgiju, kao i nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. M. D. G. sa opisom i kvalifikacijom ozljeda oštećenog Š. R. L.

 

Međutim, obzirom na obranu okrivljenog u postupku spornim su se postavila pitanja jeli sobom te prigode imao nož, jeli uopće on kritične prigode zadao ozljede oštećenom Š. R. L., i ako jest jeli ozljede oštećeniku nanio ubodima nožem, ali sporno je bilo i pitanje pravne kvalifikacije protupravnog postupka okrivljenika.

 

Sud smatra da je obrana okrivljenog, u kojoj između ostalog tvrdi da nije nanio oštećeniku nikakve povrede, da je oštećenog udario samo jednom i to šakom u ruku, da nije imao nož, da oštećenik nije bio ranjen niti je krvario te se normalnim hodom uputio prema svojoj kući, gdje su ga članovi obitelji nagovorili da ga lažno tereti, potpuno neosnovana, krajnje naivna i neuvjerljiva.

 

Oštećenik žrtva Š. R. L. u svom iskazu naveo je da su on i okrivljenik iz istog mjesta, da je P. konfliktna osoba i sukobu s mještanima ali da on do ove prigode s njim nije imao nikakvih problema, da mu je čak znao govoriti da mu nikad neće nauditi a tri dana prije događaja da ga je pozvao na trešnje ispred svoje kuće. Odnosne prigode oko 21,30 sati šetao je uz cestu u H., a s druge strane ceste u suprotnom smjeru da je šetao okrivljeni D. P., a to mjesto gdje su se susreli da je udaljeno 50-ak metara od P. kuće. Bez ikakvog povoda i razloga da mu je P. stao prigovarati zašto tu šeta, što tu ima raditi, da je to njegovo, na što mu je odgovorio da što ga to briga i kazao mu da ga ostavi na miru i da ide kući. U jednom trenutku da je okrivljeni napravio pokret sagnuvši se prema podu i da je nešto uzeo. Nije znao što ali naknado da je saznao od mještana da često u cipelama drži nož. Okrivljeni se nakon toga ispravio i trčećim korakom prešao cestu došao do njega i odmah je osjetio ubod u predjelu trbuha nedaleko pupka. Bio je u šoku i još nije ni razumio što se dogodilo a okrivljeni je još jednom zamahnuo rukom prema njemu, te ga porezao po lijevoj podlaktici nanijevši mu reznu ranu dužine negdje oko 5 cm, te ga nastavio tući nogama u nogu i prepone. Ni u jednom trenutku nije prijetio niti udario okrivljenog. Tek kod ovog drugog zamaha okrivljenog da je vidio da u toj ruci drži nož, i koliko je u mraku uspio vidjeti da se radilo o starom nožu, djelomično zahrđalom i oštricom duljine između 5 do 10 cm. Bio je sav šokiran, zbunjen, ne znajući što se događa dok nije osjetio toplu tekućinu koja mu curi niz ruku i u predjelu trbuha da bi shvatio da u stvari krvari i da mu krv teče na sve strane. Potrčao je put polja ali je shvatio da nema kud i nakon nekoliko metara da se okrenuo i potrčao nazad a okrivljeni da je dalje mahao rukom u kojoj je držao nož, psovao je i galamio, te ga je pokušao zaobići i u tom zaobilaženju da ga je vjerojatno odgurnuo laktom i nekako je uspio proći i pobjeći prema svojoj kući, a okrivljeni je trčao za njim pokušavajući ga ponovno ubosti. Krv mu je tekla iz ruke i stomaka te su na cesti ostali tragovi krvi u dužni od oko 250 metara. U jednom trenutku da je okrivljeni posustao i odustao od trčanja, a on da je počeo gubiti svijest i pred svojom kućom se srušio. Tvrdi da je okrivljeni osim ova dva uboda imao namjeru zadati mu i više uboda ali da je to uspio izbjeći bijegom. Nakon svega da ga je rođak prebacio na Hitnu pomoć Doma zdravlja u Sinju da je potom hitno prebačen u KBC Split gdje je izvršen operativni zahvat, obje rane su mu zašivene, te je ostao u bolnici dva dana.

 

Nema niti jednog razloga da se u potpunosti ne pokloni vjera iskazu oštećenom  Š. R. L. On je jedan od rijetkih mještana u selu koji nije nikada ranije bio u konfliktu s okrivljenim pa nema ni motiva da za pretrpljene teške ozlijede lažno tereti okrivljenog. Njegovo kazivanje je potpuno uvjerljivo i logično ali osim toga potkrijepljeno i  sukladno personalnim i materijalnim dokazima. 

 

Tako između ostalog Lj. R. L., otac oštećenog, ispitan kao svjedok naveo je da je njegov sin Š. kritične prigode otišao u uobičajenu večernju šetnju ali da se vratio veoma brzo i ispred kuće da je izgubio svijest i pao jedino što je uspio kazati da ga je ubo Ž., što je nadimak okrivljenog D. P. Š. je bio sav krvav i odmah su ga vozilom prebacili na hitnu pomoć u S. Isto su potvrdili i svjedoci Š. R. L., I. R. L. i L. R. L., također rođaci oštećenika, i naveli da su vidjeli svog rođaka Š. kako odlazi u šetnju put polja, a nakon kraćeg vremena pred kućom kako sav krvav leži u nesvijesti te je odmah vozilom prebačen na Hitnu  pomoć u S.

 

Da se mjesto ozljeđivanja nožem Š. R. L. nalazi upravo nedaleko kuće u kojoj stanuje okrivljeni D. P., gdje je kritične večeri i došlo do susreta i konflikta između okrivljenog i oštećenog, proizlazi kako iz iskaza svjedoka F. J. tako i iz podataka zapisnika o očevidu, a što nedvojbeno ukazuje da je upravo okrivljenik opisane ozljede nanio oštećeniku.

 

U svom iskazu svjedok-oštećenik F. J., policijski službenik PP Sinj kazao je da ga je odnosne prigode oko 22,00 sati šef smjene I. M. zajedno sa kolegom A. V. uputio u H., a povodom dojave da je netko Š. R. L. nanio tjelesnu ozljedu ubodom noža. Pred kućom oštećenog u H. da ih je dočekao njihov kolega Š. R. L. i roditelji oštećenog Š. R. L. te im ispričali događaj. Oštećenog nisu zatekli jer je isti odmah prebačen na Hitnu pomoć u S. Prateći tragove krvi na cesti da su došli do mjesta događaja a to je bilo u neposrednoj blizini kuće u kojoj živi okrivljeni D. P. i da je tragove krvi po kojima su i došli do mjesta događaja doživio kao nešto užasno jer se radilo o tolikoj količini krvi kao da ju je netko s nečim izlijevao po tlu.

 

Iz zapisnik s očevida s lica mjesta sačinjen po djelatnicima Policijske postaje Sinj od 24. lipnja 2016., proizlazi da su na poziciji od obiteljske kuće D. P. do kuće u kojoj stanuje oštećeni Š. R. L. na livadi sa pokošenim sjenom, na vlatima trave kao i na nogostupu pronađeno više tragova crvene boje nalik na krv.

 

Iz podataka u liječničkoj dokumentaciji, operacijskog nalaza i otpusnog pisma za Š. R. L. sačinjenog u KBC Split Klinici za kirurgiju, Zavoda za abdominalnu kirurgiju, kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. M. D. G., proizlazi da je oštećeni Š. R. L. kritične prigode zadobio dvije ubodne rane, na predjelu trbuha i lijeve podlaktice. Prema nalazu i mišljenju vještakinje za sudsku medicinu ubodna rana trbuha nalazi se neposredno iznad pupka duljine 1,5 cm, i dubine do prednjeg omotača ravnog trbušnog mišića ali kako ista ne ulazi u trbušnu šupljinu radi se o lakoj tjelesnoj ozljedi koja je nastala pod djelovanjem noža ili nožu sličnog sredstva. Druga ubodna rana nalazi se na lijevoj podlaktici i to na središnjem unutarnjem dijelu lijeve podlaktice u dubini od 5 cm sa oštećenjem kože, potkožja te mišića podlaktice i radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi, a obzirom na njenu lokaciju ista može predstavljati obrambenu ozljedu, i ta je rana također nastala djelovanjem noža ili nožu sličnog sredstva. U trenutku zadobivanja ubodne rane trbuha oštećeni se svojom prednjom stranom tijela nalazio okrenut prema sredstvu nanošenja ozljede pri čemu je trbuh bio dostupan ozljeđivanju.

 

Prema tome, nema nikakve dileme da je upravo okrivljeni D. P. oštećenom Š. R. L. zadao opisane dvije ubodne rane i to na predjelu trbuha i lijeve podlaktice i obje rane nastale su djelovanjem noža kako je to u svom nalazu i mišljenju i utvrdila sudski vještak za sudsku medicinu. Konačno notorno je da povrede koje je zadobio oštećenik nisu mu mogle biti zadane plastičnom kantom od 5 litara niti malom baterijskom lampom. Uostalom, oštećenik je u ruci okrivljenog prilikom drugog zamaha i vidio nož, a radilo se o starom nožu, djelomično zahrđalom i oštricom duljine između 5 do 10 cm. I prema zapisniku s očevida i navodima svjedoka F. J. tragovi krvi, i to veće količine, nalazili su se na nogostupu i livadi na relaciji između kuća oštećenika i okrivljenika u dužini od cca 250 m. Stoga sud u potpunosti isključuje i odbacuje insinuacije okrivljenika da bi se navodno radilo o samoozlijeđivanju oštećenika, ili pak da su mu ozlijede nanijeli članovi obitelji, pa ga potom nagovorili da okrivljenika lažno tereti, a za što uistinu nema niti jednog dokaza, podatka ili indicije koji bi na to ukazivali. Ako ni zbog čega drugog onda zbog činjenice pronalaska tragova krvi koja vodi sve do kuće okrivljenika odnosno do mjesta na kojem je i došlo do sukoba, dok okrivljenik tvrdi da se kući oštećenik uputio normalnim hodom, i niti je krvario niti bio ranjen, a što očito nije točno.

 

Imajući stoga sve navedeno, sud smatra kako je u potpunosti i na nedvojben način utvrđeno i dokazano činjenično stanje odnosno da je upravo okrivljeni D. P., dok se Š. R. L. šetao uz cestu u neposrednoj blizini njegove kuće u pravcu zaseoka B., najprije mu prigovorio zašto tuda prolazi te prešao na drugu stranu ceste kuda je Š. R. L. prolazio i nožem ga uboo u predjelu trbuha neposredno iznad pupka zadavši mu ubodnu radnu promjera 1,5 cm, pa kada se Š. R. L. pokušao rukom obraniti zadao mu još jednu ubodnu ranu u predjelu lijeve podlaktice dužine 5 cm, koje ozljede su u svojoj ukupnosti teške naravi.

 

Međutim, sud nije prihvatio pravnu kvalifikaciju djela kako je navedeno u optužnici odnosno da bi se u postupanju optuženog radilo o protupravnom djelu ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 i smatra da je okrivljenik svojim radnjama ostvario protupravno  djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 radi čega je i izmijenio pravi opis i pravnu kvalifikaciju djela te izvršio djelomičnu korekciju činjeničnog opisa.

 

U vrijeme podizanja optužnice, nakon provedene istrage, nije bilo izgledno utvrđeno s kojim sredstvom su zadane ozlijede oštećeniku. Sredstvo počinjenja djela nije izuzeto a niti pronađeno. Jedini podatak i izvor takva zaključka je bio pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. M. D. G. koja je navela da su obje ubodne rane nastale djelovanjem noža ili nožu sličnog sredstva. Također je navela da se ubodna rana trbuha nalazi neposredno iznad pupka duljine 1,5 cm, i dubine do prednjeg omotača ravnog trbušnog mišića ali kako ista ne ulazi u trbušnu šupljinu radi se o lakoj tjelesnoj ozljedi koja je nastala pod djelovanjem noža ili nožu sličnog sredstva. Druga ubodna rana nalazi se na lijevoj podlaktici i to na središnjem unutarnjem dijelu lijeve podlaktice u dubini od 5 cm sa oštećenjem kože, potkožja te mišića podlaktice i radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi, a obzirom na njenu lokaciju ista može predstavljati obrambenu ozljedu. Imajući uvidi način i sredstvo nanošenja ovih ozljeda život oštećenika je mogao biti ugrožen. Ove dvije ozljede koje je zadobio oštećeni u svom zbroju čine tešku tjelesnu ozljedu. U trenutku zadobivanja ubodne rane trbuha oštećeni se svojom prednjom stranom tijela nalazio okrenut prema sredstvu nanošenja ozljede pri čemu je trbuh bio dostupan ozljeđivanju.

 

Nešto pobliže podatke o sredstvu počinjenja djela i njegov opis saznali smo tek na raspravi i to od samog oštećenika koji je naveo da je prilikom drugog zamaha okrivljenog vidio da on u toj ruci drži nož, i koliko je u mraku uspio vidjeti da se radilo o starom nožu, djelomično zahrđalom i oštricom duljine između 5 do 10 cm.

 

Na raspravu je pozvana i stalna sudska vještakinja za sudsku medicinu prof. dr. M. D. G., a radi izjašnjenja posebno u odnosu na uopćenu konstataciju da je život oštećenika, obzirom na način i sredstvo nanošenja ozljeda mogao biti ugrožen, ali i u kontekstu podatka oštećenika o sredstvu počinjenja djela. Na postavljena pitanja a posebno o jačini zamaha ruke prilikom nanošenja ozljeda, navela je da zamah ruke može biti vrlo jak a istovremeno intenzitet uboda slabiji i time posljedično zadana lakša ubodna rana. Kod oštećenog Š. R. L. da je u pitanju bila laka tjelesna ozljeda gdje je došlo samo do oštećenja kože i potkožja, i ubodna rana da dopire do prednjeg vanjskog omotača ravnog trbušnog mišića. Zaključuje da je ubodna rana bila relativno plitka obzirom da nije došlo do prodora noža u trbušnu šupljinu pa stoga zaključuje da je intenzitet uboda bio lakši.

 

Stoga imajući u vidu podatke koji su sudu prezentirani na raspravi, preciznije obrazloženje i zaključak vještakinje sudske medicine, sud nije  prihvatio pravnu kvalifikaciju djela pod 1. iz optužnice da bi se radilo o protupravnom djelu zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 već o protupravnom djelu teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Naime, nož oštrice od cca između 5 do 10 cm je ipak mali nož i ne u tolikoj mjeri podoban da se njime, bez izrazite upornosti, vještine i odlučnosti, i izrazito jake zločinačke volje, drugom nanesu smrtonosne ozljede. Okrivljeni kritične prigode nije postupio na takav način i s tolikom odlučnošću i žestinom, oštećeniku je takvim nožem zadao u predjelu trbuha laku tjelesnu ozljedu gdje je došlo samo do oštećenja kože i potkožja, a ubodna rana doprla je tek do prednjeg vanjskog omotača ravnog trbušnog mišića i bila je relativno plitka obzirom da nije došlo do prodora noža u trbušnu šupljinu i sam intenzitet uboda je bio lakši. Vještakinja je i objasnila što je mislila pri konstataciji u svom pisanom nalazu i mišljenju da je prilikom jedne i druge ubodne rane život oštećenika mogao biti ugrožen i navela da je to bila samo hipotetska pretpostavka koja bi se ostvarila pod uvjetom da je intenzitet uboda bio jači i kad bi se sa sigurnošću znalo kakvo sredstvo je pri tome bilo upotrijebljeno.

 

Stoga imajući u vidu objašnjenje vještakinje u svom usmenom nalazu i mišljenju danom na raspravi, kao i saznanje o vrsti i veličini sredstva počinjenja djela, posebno vrstu, težinu i kvalifikaciju ozljede, sud nalazi da je okrivljeni D. P. svojim postupanjima počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11.

 

U odnosu na djelo opisano pod točkom 2. ove presude u postupku nije bilo sporno da su kritične večeri sat i po nakon sukoba oštećenika i okrivljenog, i dojave o ranjavanju Š. R. L.,  djelatnici Policijske postaje Sinj, među kojima je bio i F. J., upućeni na teren radi provođenja operativne obrade i dovođenja okrivljenog u Policijsku postaju, ali im okrivljenik nije htio otvoriti vrata kuće pa kada su nasilno otvorili vrata i ušli unutra okrivljeni je prema njima počeo bacati razne tupo tvrde i oštre predmete među kojima i ražanj za električnu pećnicu dužine 30 cm sa bakelitnom ručkom, i njime pogodio policajaca F. J. u području prepona, nanijevši mu ozljede otvorene rane skrotuma i testisa da bi ga potom djelatnici PP Sinj uz uporabu sredstava prisile svladali i uhitili te priveli u postaju na daljnju obradu. Osim obrane optuženika ovako nesporno činjenično stanje potkrijepljeno je i dokazima i to iskazom svjedoka oštećenika F. J., kao i liječničkom dokumentacijom sa opisom povreda F. J. sačinjenoj u  ambulanti Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Županije Splitsko-dalmatinske, kao i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. M. D. G. sa opisom i kvalifikacijom ozljeda oštećenog F. J.

 

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu prof. dr. M. D. G. proizlazi da je F. J. kritične prigode zadobio otvorenu ranu skrotuma i testisa, međutim da rana nije opisna niti pobliže imenovana pa da se o njoj ništa detaljnije ne može očitovati ali se iz dokumentacijskog lista pregledom u ambulanti i upisane terapije može zaključiti da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi.

 

Međutim, obzirom na obranu optuženog, u postupku se kao sporno postavilo pitanje, kad su djelatnici policije došli na teren i pred vrata kuće optuženog, kucali i lupali na vrata tražeći da otvori, a potom i nasilno ušli unutra, jeli on znao ili mogao znati tko su te osobe.

 

Obranu optuženika kako nije znao tko su ljudi koji su mu kucali na vrata i potom nasilno ušli u kuću, sud drži potpuno neuvjerljivom, i postoji više razloga  zašto je nije prihvatio.

 

Svjedok oštećenik F. J., policijski službenik PP Sinj u svom iskazu naveo je da ga je odnosne prigode oko 22,00 sati šef smjene I. M. zajedno sa kolegom A. V. uputio u H., a povodom dojave da je netko Š. R. L. nanio tjelesnu ozljedu ubodom noža. Pred kućom oštećenog u H. da ih je dočekao njihov kolega Š. R. L. i roditelji oštećenog Š. R. L. te im ispričali događa te od njih da su saznali da je ozljede oštećeniku nanio D. P. Po tragovima krvi da su došli do mjesta događaja a to je bilo u neposrednoj blizini kuće u kojoj živi okrivljeni D. P. Odmah su otišli na vrata kuće, predstavili se, pozvali okrivljenog i zatražili da izađe, ali je okrivljeni na njih gunđao te unatoč višestrukim pozivima nije htio otvarati vrata radi čega su ista otvorili na silu guranjem i ušli unutra. U međuvremenu je stiglo i pojačanje i došlo je još šest policajaca. Okrivljeni je odbijao predati se te je na njih vikao i psovao ih. Nakon što su nasilno otvorili vrata vidjeli su da se okrivljeni nalazi na katu odakle je odmah prema njima počeo bacati razne predmete, i to zdjele, tanjure, željezne cijevi, automobilske felge i drugo. Oni su čekali oko 5 minuta kako bi okrivljeni bacio sve što ima i nakon toga su ga planirali uhititi i sprovesti na obradu u postaju, da bi u jednom trenutku osjetio snažan udarac tupo tvrdim predmetom u prepone te je osjetio da mu iz nogu ide topla tekućina, i vidio da se radi o krvi. Hlače su mu bile pokidane u djelu prepona. Bio je udaren jednim željeznim predmetom dužine oko 50 cm, a radilo se o ražnju za električnu pećnicu. Odmah je prebačen na hitnu gdje mu je utvrđena otvorena rana skrotuma i testisa, koja rana mu je šivana i dobio je antibiotike te injekciju protiv tetanusa.  Posebno upitan ponovio je da su on i kolege dolaskom pred kuću okrivljenog istog dozivali i predstavili mu se odnosno kazali da su policajci i to takvim tonom da ih je mogao bez problema čuti, a isto su ponovili nakon što su nasilno ušli u njegovu kuću. Okrivljeni se nalazio na katu i prema njima bacao raznorazne predmete, ali su se oni odmicali sa strane kako ne bi bili pogođeni te stoga nisu bili u vidokrugu sa okrivljenim već su se od okrivljenog mogle vidjeti samo noge, a ne zna je li okrivljeni mogao vidjeti njih, ali da bi ih pogodio s predmetima koje je bacao da se morao sagnuti i praktički poleći, a šipka koja je njega pogodila da se odbila od nekog predmeta i nakon toga ga udarila.

 

Dakle, svjedok se jasno i opetovano očitovao da su pred vratima kuće dozivali optuženog, predstavili se tko su, da su isto ponavljali i nakon ulaska u kuću i da su mu se obraćali takvim tonom da nema nikakve dileme da ih je on mogao jasno čuti. Sve to se događalo u mirnoći i tišini i u "gluho" doba noći na selu kada se i najmanji šum kristalno i jasno čuje, pa nema dileme da je i optuženi čuo predstavljanje osmorice policajaca, i znao tko mu i radi čega dolazi na vrata kuće. Policajci su na vrata njegove kuće stigli nekih dva sata od trenutka ranjavanja Š. R. L. Nakon događaja sa Š. R. L., sukoba i ranjavanja istog, optuženi je morao očekivati i postupanje policije, odnosno da će ga oni tražiti radi razgovora i operativne obrade slučaja kao i privođenja u policijsku postaju. Teško da je mogao očekivati bilo koga drugog a pogotovo kradljivce i lopove jer i sam govori da živi tako da nema ni elementarnih uvjeta za život. Uostalom, osobe koje vrše krađe to ne čine na način da lupaju na vrata i dozivaju vlasnika objekta i istom se predstavljaju.  I konačno, sud niti u jednom trenutku na suđenju nije primijetio navodni hendikep optuženika sa sluhom odnosno da je nagluh i veoma loše čuje. I nakon takve optuženikove tvrdnje sud je radi provjere istinitosti tvrdnje nekoliko puta tražio od optuženika da se očituje jeli čuo što govore sudionici u postupku i sud je i sam utvrdio kako optuženik doista nema ni najmanjih problema sa sluhom, i očito je takav manevar obrane bio kako bi se otklonile sumnje u počinjenje ovog protupravnog djela.

 

Prema tome, sud smatra u cijelosti i nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je optuženi D. P., iako mu je bilo jasno zbog čega su djelatnici Policijske postaje Sinj, među kojima je bio i F. J., te večeri došli na vrata njegove obiteljske kuće u H., i nakon što su ga pozvali da se dragovoljno preda i izađe iz kuće radi provođenja operativne obrade zbog prethodnog napada i teškog ozlijeđivanja Š. R. L.,  najprije odbio dragovoljno postupiti po pozivu, vikao na djelatnike policije i vrijeđao ih, zbog čega su oni nasilno ušli u kuću te je prema istima počeo bacati razne tupo tvrde i oštre predmete među kojima i ražanj za električnu pećnicu dužine 30 cm sa bakelitnom ručkom, s kojom je pogodio policajaca F. J. u području prepona, nanijevši mu tako ozljede otvorene rane skrotuma i testisa, da bi ga potom djelatnici PP Sinj uz uporabu sredstava prisile svladali i uhitili te priveli u postaju na daljnju obradu. Dakle, optuženik je opisanim postupanjem napao policijskog službenika prilikom obavljanja njegove službene radnje i kako bi ga spriječio u obavljanju te radnje i tom prilikom mu nanio tjelesne ozlijede pa su se u njegovim radnjama  ostvarila bića kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 315 st.2 u vezi sa st. 4 KZ/11.

 

Sudski vještak psihijatar prof. dr. D. B. u svom nalazu i mišljenju navela je da D. P. iskazuje značajke psihotičnog poremećaja sa shizofrenim značajkama, obilježenim oštećenjima na afektivnom, misaonom i voljnom planu koji su doveli do potpune disfunkcionalnosti i zapuštenosti okrivljenog. Okrivljeni je sklon povremenoj zlouporabi alkohola ali nema elemenata za zaključak da je ovisan o alkoholu i drogama. U vrijeme počinjenja kaznenih djela njegova mogućnost shvaćanja značenja postupka i upravljanja njima, zbog psihotičnog stanja, nije postojala. Uslijed navedenog psihotičnog poremećaja okrivljenik nije bio u mogućnosti pratiti raspravu niti sudjelovati u procesnim radnjama niti iznositi svoju obranu, odnosno vještakinja je zaključila da je isti raspravno nesposoban. Imajući u vidu psihotični poremećaj sa shizofrenim značajkama postoji opasnost da okrivljeni može ugroziti integritet sebe i drugih osoba i počiniti teže kazneno djelo, jer isti nema uvida u svoje stanje, nije kritičan i ne vidi potrebu da se liječi, pa je prijedlog provesti liječenje i čuvanje okrivljenika u zatvorenoj psihijatrijskoj ustanovi.

 

Na raspravi vještak psihijatar navela je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja osim u dijelu koji se tiče raspravne sposobnosti okrivljenog.

 

Stoga imajući u vidu konstatacije i zaključke sudskog vještaka, na koji stranke nisu imale nikakvih primjedaba i koje je ovaj sud u cijelosti prihvatio jer je svoj nalaz i mišljenje sudski vještak psihijatar načinio na stručan i objektivan način, temeljem razgovora s okrivljenim i uvidom u njegovu liječničku dokumentaciju, i ovo vijeće nalazi utvrđenim da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11, te napadom na službenu osobu, djelo označeno i kažnjivo po čl. 315. st. 2. vezi sa st. 4. KZ/11, pa su se stoga a sve sukladno odredbi čl. 554 st. 1 ZKP/a u vezi s čl. 44. st. 1. ZZODS, ostvarili  svi uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

 

Odluka suda o upućivanju oštećenog Š. R. L. s imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu temelji se na odredbi članka 158 stavak 2. ZKP/08.

 

Imajući u vidu iznimno lošu imovinsku situaciju kod optuženog sud ga je cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova kaznenog postupka tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava a u skladu s odredbom čl. 148. st. 6. ZKP/08.

 

U Splitu, 14. listopada 2016.