Broj: Revr 2052/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, Darka Milkovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. L. iz Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu E. i Š. iz Z., protiv tuženika H. r. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po mr. D. T., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u  Zagrebu broj Gž R 1299/15-2 od  4. kolovoza 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2911/14-22 od 30. ožujka 2015., u sjednici održanoj 15. studenog 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom utvrđena je nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. 3. 2014. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad i naknaditi mu parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom uz uvažavanje žalbe tuženika prvostupanjska  presuda je preinačena  na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 3.900,00 kn.

 

              Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, te je istakao da, ukoliko sud ne usvoji redovnu reviziju, izjavljuje izvanrednu reviziju zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

"Da li je povreda internog propisa poslodavca od strane radnika dovoljan razlog za izvanredan otkaz odnosno za nemogućnost nastavka radnog odnosa ako se uzme u obzir da na rad tužitelja do tada nije bilo nikakvih primjedbi već je isti bio pohvaljen od strane poslodavca, da povredom propisa nije ostvario nikakvu korist niti je istu pokušao ostvariti, da šteta za poslodavca nije ni nastala ako se uzmu u obzir uštede koje su ostvarene, a koje su dovele do povrede."

 

Predlaže da revizijski prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu tako da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i naloži tuženiku naknaditi mu troškove postupka, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Pobijana presuda donijeta je u sporu o prestanku radnog odnosa u kojem stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, pa je o predmetnoj reviziji odlučeno na temelju odredaba ZPP-a koje se tiču takve revizije, a ne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Presuda je ispitana samo u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena, sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP-a.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danom mu odlukom tuženika od 20. 3. 2014. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto inženjer – specijalist u izgradnji i održavanju objekata ili druge odgovarajuće radno mjesto i priznati mu sva prava iz radnog odnosa.

 

Nesporne su činjenice da je tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2007. pa sve do otkaza, da je tužitelj obavljao poslove v.d. rukovoditelja radne jedinice Poslovna logistika i u okviru toga radnog mjesta bio je zadužen za poslove preuređenja Centra D., da je ovjerio putne naloge za trojicu radnika koji su inače radili na poslovima preuređenja Centra D. za tri dana kada se nisu nalazili u D., već su se vratili u Z. i to za 28. 2. 2014., 1. 3. 2014. i 2. 3. 2014., pa im je za svaki od tih dana isplaćena dnevnica od 170,00 kn, te da je tužitelju zbog ovjeravanja navedenih putnih naloga izvanredno otkazan ugovor o radu.

 

Ocjenjujući pitanje (ne)dopuštenosti spornog otkaza, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj na opisani način nije stekao protupravnu imovinsku korist, da se ne radi o zlouporabi povjerenja tuženika jer da je bio dogovor odgovornih osoba kod tuženika da se radnici prilikom obavljanja radova na preuređenju Centra D. smjeste u privatnom smještaju koji nije uključivao doručak i nije bio predviđen Pravilnikom o naknadama putnih troškova, pa da je na taj način radnicima plaćen doručak i slijedom toga zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ocijenio je osnovanim.

 

Preinačivši prvostupanjsku presudu na način da je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, drugostupanjski sud je zaključio da je ovjeravanjem putnih naloga tužitelj postupio protivno odredbama tuženikovog Pravilnika o naknadama putnih troškova, da je isplatom izvršenom na temelju tih naloga tuženiku nastala šteta, te da je postupajući na taj način tužitelj zlouporabio povjerenje tuženika, pa da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, u smislu odredbe čl. 108. st 1 Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR).

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP-a u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u reviziji se ne navodi i obrazlaže neki konkretan nedostatak drugostupanjske presude zbog kojeg se ona ne bi mogla ispitati, pa taj revizijski razlog kao neobrazložen nije uzet u obzir.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a također nije obrazložena jer se u reviziji ne navodi niti jedna odredba ZPP-a koju drugostupanjski sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio, a što bi bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, pa niti taj revizijski razlog nije uzet u obzir.

 

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ponavlja u postupku pred prvostupanjskim sudom isticanu tvrdnju da tuženiku nije nastala nikakova šteta jer da je osiguranjem smještaja radnika za vrijeme rada u D. u vanhotelskom smještaju koji je jeftiniji jer ne uključuje doručak na njihovu štetu tuženiku osigurao uštedu od 48.000,00 kn, pa da je isplata dnevnica bila samo pokušaj obeštećenja radnika za uskraćeni doručak na koji imaju pravo u hotelskom smještaju i da je tužitelj po uputi nadređenog morao nekako obeštetiti radnike, pa budući da nije ostvario nikakvu imovinsku korist, da nije počini osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

 

Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

              Putni nalog koji je poslovna isprava kojom se priznaju troškovi službenog puta mora biti sastavljen i ovjeren u skladu sa strogim knjigovodstveno-financijskim propisima za čije kršenje je propisana prekršajna, a i kaznena odgovornost.

 

Krivotvorenje poslovne isprave od strane odgovorne osobe koja svojim potpisom odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu sa neistinitim sadržajem kazneno je djelo iz čl. 279. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11).

 

              U konkretnom slučaju tužitelj je kao odgovorna osoba ovjeravanjem neistinitog sadržaja putnih naloga na temelju kojih su radnicima tuženika nezakonito isplaćene dnevnice u ukupnom iznosu od 1.530,00 kn ostvario obilježje navedenog kaznenog djela, pa je i po ocjeni ovoga suda takvim postupanjem tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

              Stoga je drugostupanjski sud  pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ocijenio neosnovanim i tužbeni zahtjev odbio.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 15. studenog 2016.