Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kr 152/16 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kr 152/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. P., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o prijedlogu za prenošenje mjesne nadležnosti Općinskog suda u Zadru od 24. studenoga 2016. broj K-484/15, u sjednici održanoj 8. prosinca 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti.

 

Obrazloženje

 

Sudac pojedinac Općinskog suda u Zadru predložio je da se za vođenje kaznenog postupka protiv okrivljenika T. P., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236 st. 1 KZ/11 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, odredi drugi stvarno nadležni sud.

 

Prijedlog se obrazlaže činjenicom da je okrivljenik T. P. odvjetnik u Z., zbog čega je "u dobrim odnosima sa sucima Općinskog suda u Zadru", budući da kao punomoćnik ili branitelj stranaka zastupa u brojnim postupcima, pa predlagatelj smatra da bi bilo svrhovito, a radi otklanjanja sumnje u pristranost sudaca toga suda odrediti drugi mjesno nadležni sud za suđenje u tom kaznenom predmetu.

 

Prijedlog nije osnovan.

 

Iz citiranog prijedloga suca pojedinca ne proizlazi da bi i on sa okrivljenikom bio u tako dobrim odnosima koji bi doveli u pitanje nepristranost suda, a ako bi njihov odnos i bio prijateljski, to bi predstavljalo tek razlog za otklon toga suca od obavljanja sudačke dužnosti u ovom kaznenom predmetu, naveden u čl. 32 st. 2 ZKP/08, a ne osnovu za prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti na neki drugi stvarno nadležni sud.

 

Osim toga, kada bi okrivljenik T. P. poznavao (sve) suce Općinskog suda u Zadru, to ne bi bila okolnost koja bi upućivala na sumnju u nepristranost u njihovom radu, jer u protivnom oni ne bi mogli suditi niti u postupcima pred tim sudom u kojima okrivljenik zastupa stranke kao odvjetnik. Upravo suprotno, sudac je dužan postupati nepristrano i neovisno o stavovima životne sredine i njegovim odnosima s društvenim skupinama i pojedincima, savjesno i pravilno primjenjujući propise. Jedino takvo stručno, korektno i odgovorno postupanje sudaca može osigurati nepristrano i pošteno suđenje i neće izazvati bilo kakvu sumnju u objektivnost suda.

 

Zbog toga je za Vrhovni sud Republike Hrvatske neprihvatljiv stav prvostupanjskog suda da bi u svim postupcima u kojima se u svojstvu okrivljenika ili oštećenika pojavljuju odvjetnici sa sjedištem ureda u Z. bilo svrhovito odrediti drugi mjesno nadležni sud, zbog čega im ne bi trebali suditi kada se ti isti odvjetnici pojavljuju kao stranke u postupku.

 

Slijedom iznesenog, a kako ne postoje važni razlozi za prenošenje mjesne nadležnosti iz čl. 28 st. 1 ZKP/08, prijedlog Općinskog suda u Zadru valjalo je odbiti.

 

Zagreb, 8. prosinca 2016.

Copyright © Ante Borić