Broj: Kž 265/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja, dr. sc. Zdenka Konjića, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 4. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2016. broj K-80/15, u sjednici održanoj 22. prosinca 2016., u nazočnosti u javnom dijelu branitelja optuženog M. T., odvjetnika I. S..

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba optuženog M. T., ukida se osuđujući dio pobijane presude i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, proglašen je krivim optuženik M. T. zbog tri kaznena djela pokušaja teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 4. u vezi čl. 34. KZ/11, te mu je temeljem tog zakonskog propisa, za kazneno djelo počinjeno na štetu M. T. primjenom odredaba čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 1 KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, za isto kazneno djelo počinjeno na štetu F. Š. primjenom istih zakonskih odredaba utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, te za isto kazneno djelo počinjeno na štetu M. Č., na temelju istih zakonskih odredaba, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, pa je temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina u koju mu je temeljem čl. 54. KZ711 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2014. god. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 u iznosu od 8.488,00 kuna te paušalni iznos od 2.000,00 kuna.

 

Istom presudom, na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP/08, odbijena je optužba protiv M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 4. u vezi čl. 34. KZ/11 počinjenog na štetu M. N..

 

Na temelju čl. 149. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na odbijajući dio presude, pali su na teret proračunskih sredstava suda.

 

Protiv osuđujućeg dijela te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Protiv osuđujućeg dijela presude žali se i optuženik M. T. putem svog branitelja I. S. odvjetnika iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP708, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 i zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

U žalbi optuženika predloženo je da se branitelj i optuženik izvijeste o datumu održavanja javne sjednice vijeća radi prisustvovanja, čemu je udovoljeno pa je branitelj optuženika pristupio na sjednicu, dok je uredno pozvani optuženik neposredno prije početka sjednice izjavio da ne želi nazočiti istoj, a što mu je bilo osigurano putem audio-video veze za Zatvorom u Z., a također i uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženika M. T. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika za sada bespredmetna.

 

U pravu je optuženik kada u svojoj žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, koja je počinjena kao posljedica povrede konfrontacijskog prava kao sastavnice prava na pravično suđenje, sadržanog u čl. 29. st. 2. al. 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 76/10. – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav), i čl. 6. st. 3. (d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. i 8/99. – dalje u tekstu EKLJP).

 

Naime, da bi se radilo o povredi konfrontacijskog prava, koje optuženiku, između ostalog, jamči i pravo na ispitivanje svjedoka optužbe, osuđujuća presuda se mora temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka kojeg obrana nije bila u mogućnosti ispitati, što je u cijelosti protivno odredbi čl. 431. st. 2. ZKP/08 koja izričito propisuje da, ako je dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka provedena protivno odredbama čl. 234. i 235. ZKP/08, ti se zapisnici na raspravi mogu pročitati, ali se na istima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

 

U konkretnom slučaju došlo je upravo do navedenih povreda jer je prvostupanjski sud svoju osuđujuću presudu utemeljio gotovo isključivo ili bar u odlučujućoj mjeri na iskazima svjedoka D. H. i M. P. koje su dali prilikom provođenja dokaznih radnji ispitivanja pred policijskim istražiteljima na zahtjev državnog odvjetnika, a u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja, pa mada u tom trenutku nije bilo povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje jer su ti svjedoci kasnije ispitani i na raspravi, dakle u kontradiktornom postupku gdje su odgovarali na postavljena pitanja obrane, iskazi na raspravi bili su u cijelosti proturječni iskazima danim u prethodnom postupku, te unatoč tome što su im ti raniji iskazi bili predočeni, svjedoci su u cijelosti ostali kod svojih iskaza danih na raspravi.

 

Naime, svjedoci D. H. i M. P. prilikom provođenja dokaznih radnji pred policijskim istražiteljima identificirali su optuženika M. T. kao počinitelja predmetnih kaznenih djela, da bi nakon toga, već prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom te na raspravi, u cijelosti odustali od terećenja optuženika, tj. izmijenili svoje iskaze.

 

Kako nitko od ostalih brojnih ispitanih svjedoka nije identificirao optuženika M. T. (koji poriče kaznena djela) kao počinitelja tih kaznenih djela, to je prvostupanjski sud ovu odlučnu činjenicu propustio utvrditi na adekvatan i zakonit način, jer je svoju presudu utemeljio na iskazima svjedoka kao nekonfrontiranim dokazima, što je suprotno odredbi čl. 411. st. 4. ZKP/08 pa je na taj način, kako to pravilno ističe optuženik u svojoj žalbi, povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo optuženika na pravično suđenje, što je u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, a time je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazao ovaj sud, te ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, poglavito predočiti ranije iskaze iz dokaznih radnji pred policijskim istražiteljima svjedocima D. H. i M. P. pri čemu će ih izričito upitati da li su i koji iskazi točni, te posebno ispitati svjedoka D. R. na okolnost koju je naveo M. T. da ga je upravo on nazvao i tražio da ne prepozna optuženika M. T. kao počinitelja, te na tu okolnost detaljnije ispitati svjedoka M. T., kao i na okolnost njegovog prepoznavanja optuženika na fotografiji u novinama.

 

Sud će po potrebi izvesti i druge dokaze, a nakon toga će uvažavajući argumentaciju ove drugostupanjske odluke, donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08, na način da će iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama, te ocjenom i analizom svih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj svezi, iznijeti nesporne činjenice te jasno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti ocjeni vjerodostojnosti proturječnih dokaza.

 

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP708, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 22. prosinca 2016.