Broj: Kr 106/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. R. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. studenog 2015., broj K-1391/15 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 31. ožujka 2016. broj Kž-94/16, u sjednici održanoj 19. siječnja 2017.

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev osuđenika M. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. studenog 2015., broj K-1391/15 M. R. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 2. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i na temelju istog članka je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo i ispuni posebnu obvezu da u roku od 1 (jedne) godine oštećeniku T. d.o.o. popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da nadoknadi iznos od 2.158,00 kuna, oštećeniku obrtu J. popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da nadoknadi iznos od 520,00 kuna, oštećeniku T … Ć. H. d.o.o. popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da nadoknadi iznos od 520,00 kuna i oštećeniku T … D. N. d.o.o. popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da nadoknadi iznos od 520,00 kuna.

Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi članka 4. stavak 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem utvrđeno je da novčani iznos od 9.360,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik M. R. ostvario kaznenim djelom iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11, da je taj iznos imovina Republike Hrvatske te je optuženiku naloženo da taj iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Županijski sud u Osijeku je presudom od 31. ožujka 2016. broj Kž-94/16, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te je M. R. za kazneno djelo zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a uz daljnju primjenu članka 57. KZ/11 izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu, odredivši izvršenje neuvjetovanog dijela kazne u trajanju 9 (devet) mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju 9 (devet) mjeseci neće biti izvršen ako optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. rujna 2015. do 1. listopada 2015. godine. U pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda je potvrđena.

Osuđenik je pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po branitelju Ž. D., odvjetniku iz Z. na temelju članka 517. stavak 1 točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/13, 56/13 i 145/13 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) zbog povrede odredaba kaznenog postupka, konkretno zbog povrede prava na obranu tijekom žalbenog postupka. U zahtjevu je predloženo ukidanje pravomoćne presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske se u skladu s odredbom članka 518. stavak 4. ZKP/08, odgovarajući na zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude očitovao da zahtjev smatra neosnovanim. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Uvodno treba naglasiti da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao izvanredni pravni lijek, moguće podnijeti iz taksativno predviđenih osnova navedenih u odredbi članka 517. ZKP/08.

Osuđenik u zahtjevu navodi kako ga podnosi zbog povrede prava na obranu tijekom žalbenog postupka koja je utjecala na presudu, što je osnova propisana citiranom zakonskom odredbom. Međutim, argumentima iznesenim za ovu osnovu - da nije ovisnik o drogama te da nije nezaposlen, osuđenik ustvari osporava činjenice o kojima ovisi odluka o kazni, ističući da je drugostupanjski sud utvrđivao te činjenice kada je odmjeravao vrstu i mjeru kazne. Naime, drugostupanjski sud je otegotnim na strani osuđenika između ostalog cijenio upravo njegovu ovisnost i korištenje metadonske terapije kao i nezaposlenost. Prije svega treba naglasiti kako prigovor na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi ne predstavlja osnovu zbog koje je moguće podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Nadalje, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku utvrđivao činjenice a on je bio uskraćen u pravu na obranu s obzirom na to da taj sud nije provodio bilo kakve dokaze. Zdravstveno stanje osuđenika utvrđeno čitanjem nalaza i mišljenja prim. G. M. dr. med., koji je dao mišljenje da je osuđenik osoba sa sindromom ovisnosti o opijatima sada u apstinenciji na metadonskoj terapiji, cijenio već je i prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni, pa nema govora da je ta okolnost utvrđena tek u žalbenom postupku. Osim toga, osuđenik je uz zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude priložio pisma liječniku u kojima je određena terapija metadonom, između ostalog. Slijedom navedenog je tvrdnja osuđenika u ovom dijelu neosnovana pa prema tome nije ostvarena povreda prava na obranu odnosno bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju osuđenik upire. Niti na okolnost nezaposlenosti drugostupanjski sud nije u žalbenom postupku provodio dokaze pa je i u tom dijelu zahtjev osuđenika neosnovan jer nema mjesta prigovoru o povredi prava na obranu. Nesuglasje između činjenica navedenih u osobnim podacima osuđenika iz prvostupanjske presude (zaposlen u T. C.. i navoda drugostupanjske odluke kako je osuđenik nezaposlen, čime je obrazlagano preinačenje kazne, ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog pravnog lijeka. Naime, proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, nije propisana kao osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Slijedom navedenog, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08 odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 19. siječnja 2017.