Broj: K-173/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Mirjani Madunić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Vesna Krmar, u kaznenom predmetu protiv okrivljene H. P., koju brani odvjetnik  Ž. D., zbog kaznenog djela iz članka 139.stavak 3. u vezi sa člankom 139. stavak 2. Kaznenog zakona/11, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi, br. K-DO-92/15 od 31.kolovoza 2015., nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti zastupnice optužbe Sandre Sviben, okrivljene osobno uz branitelja te oštećene N. A. Č., dana 26. siječnja 2017. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

       Okrivljena H. P., OIB…., rođena R., kći F. i M. rođ. K., rođena …… u Nj., s prebivalištem u S. B., pismena sa završenih 4.raz.osnovne škole, nezaposlena,prima porodiljnu naknadu u iznosu od 1.660,00 kn, vlasnica 25 kj zemlje,  udana za I. P., koji prima mirovinu kao RVI od 3.100,00 kn, majka desetero djece starih  17.g., 16.g., 13.g., 12.g., 11.g.,10.g., 9.g. i 4.g., 1 g ,te staro 2 mjeseca,   Hrvatica, drž. RH, drugi kazneni postupak se ne vodi, osuđivana,

 

k r i v a   j e

što je:

 

          -dana 23.veljače 2015., oko 11,00 sat, u P., u Ulici …   , u Centru P., nakon što je u svome uredu N. A. Č., djelatnica Centra  zaposlena a radnom mjestu socijalnog radnika u Odjelu za djecu, mlade i obitelj, saznala od okrivljene da će ona i njezin muž I. P. 24.veljače 2015. ići na izdržavanje zatvorske kazne u R. i upitala ih što će biti s najmlađim djetetom te im potom predložila  da se dijete smjesti u S. selo V.",okrivljena revoltirana time, u nakani da zastraši oštećenicu, vikala joj : "Tebi ću ja bacit bombu, samo se usudi to napravit", što je kod N. A. Č. izazvalo osjećaj straha za njen život,

 

              d a k l e, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti,a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

 

              čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje, označeno u čl. 139.stavak 3. u vezi sa člankom 139.stavak 2. Kaznenog zakona ( N.N.125/11 , 144/12 , 56/15, 61/15 - dalje u tekstu KZ/11),, a kažnjivo po članku 139.stavak 3. KZ/11,

 

              pa se temeljem članka 139.stavak 3. KZ/11

o s u đ u j e

              na kaznu zatvora u trajanju od  osam (8) mjeseci,

 

a temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenoj se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da kazna zatvora na koju je okrivljena osuđena od osam (8) mjeseci neće biti izvršena ako okrivljena za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo kazneno  djelo.

 

              Temeljem članka 148.stavak 1. Zakona o kaznenom postupku   ( N.N.152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,  dalje u tekstu ZKP/08)  okrivljena je dužna naknaditi sve troškove kaznenog postupka, te na ime paušala platiti 600,00 kn, te trošak postavljenog joj  branitelja po službenoj dužnosti o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

 

Obrazloženje

 

              Općinsko državno odvjetništvo u Požegi podnijelo je optužnicu protiv okrivljene zbog kaznenog djela  iz članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 139.stavak 2. KZ/11, činjenično djelomično izmijenjeno na raspravi od 2.lipnja 2016. na način opisan u izreci presude.

              Pozvana na izjavu o optužbi okrivljena je izjavila da nije kriva.Na prvom ispitivanju je iskazala da uopće nije bila u Centru taj dan, već je bio samo njezin suprug I. P., a okrivljena je u P. došla tek poslije 15 sati, pa nije niti mogla prijetiti oštećenoj, a oštećena je sve to zapravo izmislila.

              U svojoj obrani poriče da je taj dan uopće bila u P. i u Centru ., a poziv za izvršenje kazne zatvora je dobila u trećem mjesecu, s tim da je na izvršenje kazne išla 15.travnja 2015.Izjavila je da je oštećena uvijek prema njoj i suprugu bila nekorektna i vikala na nju, pa misli da joj ona hoće uništiti život, a u Centru oštećenu svi moraju slušati.Iz zatvora je okrivljena izašla 16.siječnja 2016., a oštećena je već 20.siječnja 2016. oko 8 h došla kod nje kući i rekla da joj je u kući prljavo a što nije istina. Iskazala je da joj nikako ne pašu podaci iz evidencije Centra  i zaštitarske tvrtke iz kojih proizlazi  da je 23.veljače 2015. bila u Centru  u P. od 9,57 h do 12,15 h.Tvrdi da je to nemoguće, jer je u to vrijeme bila kod svog odvjetnika, a oštećena ju je mobitelom zvala da dođe u Centar.Kad je okrivljena došla u Centar tvrdi da joj je oštećena rekla :"Kurvetino šta si došla".Ne zna zašto joj je to oštećena rekla, a okrivljena joj je samo na to rekla :"Samo preko mene mrtve da mi odvede dijete", nakon čega ju je oštećena istjerala van iz svog ureda.

 

U dokaznom postupku pročitani su zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija, zapisnik o ispitivanju oštećene kao svjedoka N. A. Č. iz prethodnog postupka te sa rasprave od 11.ožujka 2016., zapisnik o ispitivanju svjedokinje I. M., sa rasprave od 11.ožujka 2016., izvršen je uvid u isti i Rješenje ovog suda od 9.svibnja 2016. br. R-I-141/24-15, pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene s DVD snimkom, te obrana sa zapisnika od 2.lipnja 2016., izvršen uvid u službenu bilješku od 23.veljače 2015. Centra P., te dopis istog Centra od 8.lipnja 2016. s evidencijom ulaska stranaka u Centar i evidenciju zaštitara tvrtke S. H. na str.spisa 67 do 71, izvršen je uvid u izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenu, izvršen je uvid u Rješenje Županijskog suda Slavonski Brod , Stalna služba u Požegi br. Ik-523/14 od 5.veljače 2015.U dokaznom postupku nije ispitan I. P., suprug okrivljene, koji  je koristio blagodat ne svjedočenja, a obrana je odustala od prijedloga za ispitivanje svjedoka R. K. i M. B., tako da ih sud nije ispitao ocjenjujući provođenje tog dokaza nevažnim.

 

Oštećena kao svjedoka N. A. Č. je u svom iskazu navela da su dana 23.veljače 2015. I. i H. P. došli nepozvani u Centar kod nje u ured, a oštećena je odmah pozvala I. M. da bude prisutna, jer se protiv I. i H. P. vodio kazneni postupak za zapuštanje i zanemarivanje djece, te postupak za lišenje roditeljske skrbi.Oštećena ih je pitala zašto su došli, a okrivljena joj je rekla da e moraju javiti u zatvor u R. 24.veljače 2015., na izdržavanje kazne zatvora, a u ruci su imali rješenje kojim je pokrenuto preispitivanje obiteljsko-pravne zaštite oduzimanje prava na život s mlt.djecom.Oštećena misli da su tad okrivljena i njezin suprug smatrali da su im oni u Centru krivi za to što moraju ići na izdržavanje kazne zatvora, jer nisu izvršavali rad za opće dobro po odluci suda.Oštećena ih je pitala što će biti s njihovom najmlađom kćerkom A., koja je jedino dijete koja živi s njima, dok su ostala djeca smještena u S. selo V..Okrivljena je rekla da oštećenu to nije briga, uhvatila je za kvaku, rekla da neće ići na izdržavanje kazne zatvora jer se tako dogovorila s odvjetnikom,a odlazeći iz ureda na vratima je rekla  dva puta da će baciti bombu, dok je suprug okrivljene I. samo sjedio i šutio.Nakon toga oštećena je pozvala policiju i sastavila službenu bilješku.Oštećena je navela da s okrivljenom i njezinom obitelji službeno kontaktira od 2013.g., a okrivljena nekada hoće a nekada neće surađivati i viče na sve kada je ljuta.Tog dana, kad je okrivljena došla u Centar, nije bilo vikanja i normalno su razgovarale.Izrečenu prijetnju oštećena je shvatila ozbiljno jer je u kući okrivljene pronađeno oružje,a tu prijetnju je shvatila upućenu njoj kao i ostalima iz Centra, jer okrivljena nije htjela ni sa kim iz Centra surađivati, niti sa psihologicom niti voditeljicom nadzora, a povoda za takvu reakciju okrivljene nije bilo.

              Svjedok I. M. je iskazala da ju je tog dana u svoj ured pozvala oštećena da bude prisutna dok ona razgovara s okrivljenom i njezinim suprugom, koji su rekli da idu na izdržavanje kazne zatvora.Oštećena ih je tad pitala što će biti s njihovim najmlađim djetetom koje je živjelo s njima.Okrivljena je odbijala bilo kakvu suradnju s Centrom, govorila je povišenim tonom i agresivnim stavom.Zaprijetila je da će baciti bombu i napustila prostoriju, a u uredu je ostao suprug okrivljene, koji je zvao okrivljenu da se vrati, ali je ona to odbijala.Izjavila je da je okrivljena tu prijetnju izrekla oštećenoj, a prije izrečene prijetnje se razgovaralo o tome da okrivljena i njezin suprug trebaju ići na izdržavanje kazne zatvora i misli da je baš to što je oštećena predložila da se i najmlađe dijete smjesti s ostalom djecom u S. selo, bio neposredan povod za prijetnju.Taj puta u Centru nije obavljena nikakva službena radnja, a okrivljena i suprug su došli u Centar samoinicijativno.O ovom događaju je sastavljena službena bilješka.Svjedokinja je navela da se i ona taj puta osjećala ugroženo iako manje od kolegice kojoj je prijetnja bila upućena.

              Uvidom u evidenciju o ulasku osoba u prostorije Centra P., za 23.veljače 2015., je utvrđeno da su na str.68 spisa pod red.brojem 23.  evidentirani I. i H. P. radi informacija u vezi mjera povjeravanja djece na čuvanje i odgoj.Isto tako u evidenciji ulaska stranaka i automobila zaštitarske tvrtke S. H. d.o.o. na str.spisa 71 stoji da su 23.veljače 2015. u Centar .došli I. i H. P. u vremenu 9,57 h a izašli u 12,15 h, te su upućeni kod oštećene-Č.

.

              Provjerom kroz sustav e-spisa je utvrđeno da je po Rješenju Županijskog suda Slavonski Brod, Stalna služba u Požegi br. Ik-523/14 od 5.veljače 2015. određeno da se H. P. upućuje na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dužna se javiti u Centar   u Z. dana 24.veljače 2015.

 

 

              Uvidom u Rješenje ovog suda br. R-I-141/14-5 od 9.svibnja 2016. je utvrđeno da je odbijen prijedlog Centra P. za lišenje prava na roditeljsku skrb I. i H. P. s obzirom na njihovih osmero djece.

 

              Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio činjenično stanje kako je navedeno u izreci presude.

              Naime, sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećene kao i iskazu svjedokinje I. M., a koji iskazi su međusobno sukladni kao i drugim provedenim dokazima, osobito evidenciji ulaska osoba u Centar P. iz kojih nesporno proizlazi da su okrivljena i njezin suprug bili u Centru u P. dana 23.veljače 2015.Nadalje, iz spisa Ik-523/14 proizlazi da se okrivljena trebala javiti na izdržavanje kazne zatvora dana 24.veljače 2015., što je također sukladno iskazu oštećene i svjedokinje I. M..Sud prihvaća iskaz oštećene i navedene svjedokinje kad kažu da je oštećena predložila da i najmlađe dijete okrivljene A.smjeste u S. selo V. s ostalih osmero djece,a što je uznemirilo okrivljenu te je rekla oštećenoj da će joj baciti bombu i neka se samo usudi to napraviti.Naime, i okrivljena djelomično priznaje da je na to reagirala, ali ne riječima prijetnje koje se navode u optužbi već da to može biti samo preko nje mrtve da joj odvede dijete.

              Sud ne prihvaća obranu okrivljene u dijelu kad navodi da joj je oštećena u uredu rekla:"Kurvetino šta si došla", jer je to zapravo i suprotno obrani okrivljene koja je  prije izjavila da ju je zapravo oštećena zvala na telefon da dođe u Centar , a to ne proizlazi niti iz jednog drugog provedenog dokaza.Zapravo nje logično da bi oštećena rekla navedene riječi ako je zvala okrivljenu da dođe k njoj u Centar, a  okrivljena to iskazuje tek na raspravi od 26.siječnja 2017., a uopće ne spominje tu izjavu oštećene niti na prvom ispitivanju niti pri davanju obrane od 2.lipnja 2016.Osim toga, okrivljena najprije poriče da je 23.veljače 2015. uopće bila u Centru, a poriče i da je izrekla riječi prijetnje, a kad je suočena s podacima evidencije ulaska osoba u Centar izjavljuje da  joj ti podaci ne pašu, te navodi da nije izrekla riječi prijetnje već je rekla:"Samo preko mene mrtve da mi odvede dijete".

 

              Sud smatra utvrđenim iz iskaza oštećene i navedene svjedokinje, da joj je okrivljena tog dana izrekla riječi :"Tebi ću ja bacit bombu, samo se usudi to napravit", a te riječi je okrivljena nedvojbeno izrekla u namjeri da zastraši oštećenu, koja je socijalna radnica u Centru u P., i koja je postupala u obitelji okrivljene  poduzimajući mjere obiteljsko-pravne zaštite, tako da je zapravo izrečena prijetnja prema oštećenoj, izrečena u vezi s njezinim radom kao socijalne radnice.Okrivljena je prijetila oštećenoj konkretnim zlom-ozljeđivanjem ili usmrćivanjem, što su posljedica bacanja bombe, a izrečene riječi su nedvojbeno takve da bi se od njih u takvim okolnostima svatko uplašio, a nesporno su izrečene s namjerom zastrašivanja.Takvim ponašanjem okrivljena je ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje te ju je stoga sud i proglasio krivom zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi sa člankom 139.stavak 2. KZ/11.

 

              Pri odabiru kazne sud je cijenio otegotne i olakotne okolnosti pa je tako od otegotnih okolnosti cijenio dosadašnju osuđivanost okrivljene, dok je od olakotnih okolnosti sud uzeo u obzir okolnosti počinjenja djela, a okrivljena je bila uznemirena zbog činjenice da ona i suprug moraju ići na izdržavanje kazne zatvora  činjenicu  a imaju malo dijete kod kuće koje treba zbrinuti.Cijeneći naprijed navedeno sud je okrivljenu osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a po ocjeni suda za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršiti kaznu zatvora te joj je sud izrekao uvjetnu osudu uz rok kušnje od dvije godine.Izrečena kazna će po ocjeni suda utjecati na okrivljenu da više ne čini kaznena djela kao i na druge počinitelje da se suzdrže od kršenja zakona te da ista dovoljno izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te je ista razmjerna težini počinjenog djela i nastalim posljedicama.

              Budući je okrivljena proglašena krivom dužna je naknaditi sve troškove kaznenog postupka i to trošak postavljenog joj branitelja, o čemu će sud donijeti posebno rješenje, kao i paušalne troškove čija visina je određena u skladu sa složenošću i trajanjem kaznenog postupka.

 

  Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Požegi, 26. siječanj 2017.