Broj: Kž 242/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Miroslava Šovanja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. M., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 27. kolovoza 2015., broj K-12/13, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika Z. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 27. kolovoza 2015., broj K-12/13, optuženik Z. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11, opisanog pod točkom 1. izreke za koje mu je na temelju citiranih zakonski odredbi utvrđena kazna zatvora u trajanju ... godine i ... mjeseci. Također je proglašen krivim i zbog kaznenog djela pokušaja silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11 i članka 34. KZ/11 opisnog pod točkom 2. izreke za koje mu je na temelju citiranih zakonski odredbi utvrđena kazna zatvora u trajanju ... godine i ... mjeseca. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju ... godine i ... mjeseci.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od ... do ... te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... do ...

 

Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku, u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13 – u daljnjem tekstu ZKP/08), optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna te stvarne izdatke od 26.522,21 kuna.

 

Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni a optuženik po branitelju po službenoj dužnosti Z. J. odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Državni odvjetnik je predložio izricanje strožih kazni za svako od kaznenih djela te izricanje strože jedinstvene kazne. Optuženik je predložio ukidanje pobijane presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu optuženika državni odvjetnik je predložio da žalba bude odbijena kao neosnovana.

 

Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1 ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na razmatranje.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane.

 

U odnosu na žalbu optuženika osim odluke o kazni

 

Optuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da je nejasno i nedovoljno obrazloženo mišljenje suda zbog čega u cijelosti bezrezervno i nedovoljno kritički prihvaća iskaz žrtve T. M. a ne prihvaća obranu optuženika.

 

Protivno navodima optuženikove žalbe prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao razloge zbog kojih prihvaća iskaz žrtve odnosno oštećenice T. M. Naime, njezin iskaz smatra istinitim, objektivnim i uvjerljivim jer je ona detaljno opisala uporabu sile prema njoj kao i inkriminiranu radnju odnosno stavljanje optuženikovog prsta u njezino spolovilo. Također je prvostupanjski sud ovaj iskaz stavio u odnos s ostalim provedenim dokazima i utvrdio da ga ti dokazi potvrđuju. Istaknuto je da su zapisnikom o očevidu na tijelu žrtve T. M. utvrđene ozljede u predjelu glave i vrata, dvije pliće ogrebotine na desnoj strani lica i jedna na desnoj strani prsa te na lijevoj strani lica i vrata nalazi se više plićih ogrebotina. Utvrđenja iz zapisnika o očevidu potkrijepljena su fotodokumentacijom koja sadrži fotografije ozljeda žrtve. Konačno, prvostupanjski sud je za nalaz i mišljenje liječnika vještaka sudsko medicinske struke također utvrdio da djelomice potvrđuje iskaz žrtve T. M. da je zbog ponašanja optuženika zadobila ozljede. Naime, vještak je naveo da su oguljotine oštećenice nastale ..., kao što su ... koji povlačenjem proizvode ogrebotine, a da krvni podljevi kože lica, tijela i unutarnjih površina obiju natkoljenica te sitna točkasta krvarenja u području analne regije, koji su uz oguljotine utvrđeni, mogu nastati stiskanjem jagodica prstiju. Nadalje je u pobijanoj presudi navedeno kako su u zapisniku o očevidu PU vukovarsko-srijemske, policijske postaje V. od ... evidentirane ozljede optuženika Z. M. i to u vidu oguljotine kože ispod lijevog oka na lijevoj strani vrata udaljeno ispod uha što je fiksirano i fotografijom. Liječnik vještak je za te ozljede utvrdio da predstavljaju tjelesnu ozljedu te da su starije od ... sata, aproksimativno do ... sati, a najvjerojatnije su nanesene ...

 

Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi kako pobijana presude ne sadrži jasne i razumljive razloge o ocjeni prvostupanjskog suda vezano za namjeru optuženika u odnosu na oštećenicu žrtvu T. Č. iz točke 2. izreke presude. Protivno navodima optuženikove žalbe prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao razloge zbog čega smatra utvrđenim da je optuženik ušao u žrtvin stan s namjerom da obavi spolni odnošaj. Svoje utvrđenje kako je optuženik desnom rukom prekrio i pritisnuo usta žrtve, a lijevom rukom ju uhvatio čvrsto držeći za zatiljak upućujući joj riječi: "Budi mirna, samo seks.", temelji na iskazu žrtve odnosno oštećenice T. Č. kojeg je kao istinitog, objektivnog i uvjerljivog prvostupanjski sud prihvatio. Žrtva je počela vikati, vrištati, dozivajući upomoć, otimala se i odgurivala optuženika svojim rukama koji je uporabom sile usmjerenom na savladavanje otpora žrtve radi ostvarenja cilja a to je spolni odnošaj. Također je u prvostupanjskoj presudi navedeno da su zapisnikom o očevidu, fotodokumentacijom te nalazom i mišljenjem liječnika vještaka sudsko medicinske struke kod optuženika utvrđene ozljede oguljotine i ogrebotine a za neke od njih vještak je kao sredstvo nanošenja označio nokat, što potkrjepljuje iskaz žrtve T. Č. da se otimala i branila.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud je naveo valjane, logične i uvjerljive razloge zbog kojih je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice i žrtve T. M. te na čemu je utemeljio ocjenu o namjeri optuženika u odnosu na oštećenicu i žrtvu T. Č. pa prema tome nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju u svojoj žalbi upire optuženik.

 

Iznoseći nadalje razloge kojima u žalbi osporava prvostupanjsku presudu u odnosu na točku 1. izreke optuženik argumentira žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, niti u ovom dijelu žalba optuženika nije osnovana. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih dokaza, prije svega iskaza žrtve T. M., utvrdio da se inkriminirani događaj zbio upravo na način kako je to opisano u točki 1. izreke pobijane presude, što je valjano i obrazložio. Ozljede koje su utvrđene i kod žrtve i kod optuženika potvrđuju dinamiku događaja i primjenu sile od strane optuženika, jer su njegove ozljede nastale, kako kaže vještak, najvjerojatnije grebanjem nokta a u pravilu nastaju kao obrambene ozljede koje počinitelju nanosi napadnuta žrtva. Osim toga i optuženik i žrtva suglasno su iskazali ga je ona uhvatila svojom rukom za vrat te ga je ubola prstom u oko, što dodatno potkrepljuje utvrđenje da se žrtva branila od napada, jer je krajnje neuvjerljivo i neživotno obrazloženje optuženika da je to učinila kad joj je rekao koliko ima godina. Oštećenica žrtva T. M. je o cijelom događaju uvjerljivo iskazivala zbog čega je prvostupanjski sud prihvatio njezin iskaz kao isitnit i objektivan, a potkrijepljen je i drugim provedenim dokazima, prihvaćen je i dio u kojem opisuje da je optuženik stavio svoj prst u njezino spolovilo, što predstavlja sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Osim toga, optuženik je o tome sam iskazivao prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom pa je neosnovana njegova tvrdnja da tu radnju nije izvršio. Potrebno je naglasiti činjenicu da žrtva nije od ranije poznavala optuženika te da nije u ovom kaznenom postupku postavila imovinsko pravni zahtjev što doprinosi uvjerljivosti njezinog iskaza. Naime, oštećenica nema bilo kakvog razloga neosnovano teretiti optuženika a kaznenu prijavu podnijela je odmah istog dana kada se događaj zbio u ... sati, protiv nepoznatog počinitelja što opovrgava obranu optuženika kako je njihov odnos te zgode bio dragovoljan, što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

 

Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti događaja opisanog u točki 2. izreke pobijane presude te je na tako utvrđenim okolnostima temeljio svoj zaključak o počinjenom kaznenom djelu. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi iznosi svoju analizu i tumačenje provedenih dokaza te na tome zasnovane svoje zaključke o spornom događaju. Međutim, svojim tvrdnjama i zaključcima optuženik nije uspio dovesti u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda niti na njima utemeljene zaključke.

 

Što se tiče kaznenog djela iz točke 2. neosnovano optuženik osporava njegovu dokazanost. Oštećenica žrtva T. Č. je o cijelom događaju uvjerljivo iskazivala i njezin je iskaz prvostupanjski sud prihvatio kao isitnit i objektivan smatrajući ga uvjerljivim pa tako i u dijelu da joj je mlađa muška osoba koju je ugledala u svojem stanu kad se noću probudila rukom prekrila usta i rekla "Budi mirna, samo seks." Ovaj događaj je žrtva odmah nakon što je optuženik napustio njezin stan u ... sati dojavila policijskoj postaji V. te je istog dana podnijela i kaznenu prijavu zbog kaznenog djela silovanja protiv nepoznatog počinitelja. Niti oštećenica T. Č. nije od ranije poznavala optuženika te u ovom kaznenom postupku nije postavila imovinsko pravni zahtjev pa prema tome nema bilo kakvog razloga neosnovano teretiti optuženika odnosno iskazivati o njegovoj namjeri s kojom je ušao u njezin stan. Konačno, optuženik je tek na raspravi iskazao da je u stan žrtve T. Č. ušao zbog novca tražeći novčanik i zlato dok je prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom posebno upitan o razlogu ulaska odgovorio da je to bilo zbog spolnog nagona, što je bezuspješno nastojao poreći iskazujući pred sudom.

 

Slijedom ovako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te valjano i logički obrazložene presude nije bilo nikakve osnove za primjenu pravnog instituta "in dubio pro reo" na koji je u svojoj žalbi ukazao optuženik. Prvostupanjski sud nije u odnosu niti na jedno od bitnih obilježja inkriminiranih djela bio u sumnji da su ostvarena već je na temelju svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je optuženik Z. M. pod točkom 1. počinio kazneno djelo protiv spolne slobode silovanje, iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11 na štetu T. M. a radnjama iz točke 2. izreke kazneno djelo pokušaj silovanja na štetu oštećene T. Č., iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. i članka 34. stavak 1. KZ/11 postupajući s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svojih radnji i htio njihovo ostvarenje.

 

U odnosu na odluku o kazni

 

Iako optuženik u žalbi navodi da se žali zbog odluke o kazni, za ovu žalbenu osnovu nisu istaknuti razlozi. S obzirom na to da je optuženik podnio žalbu, između ostalog i iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je bio dužan razmatrati pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni. Osim optuženika, na kaznu se žalio i državni odvjetnik.

 

Protivno navodima obje žalbe, prvostupanjski sud pravilno je cijenio sve okolnosti o kojima ovisi odluka o vrsti i visini kazne. Činjenice da je optuženik mlad čovjek, zatim da je bio smanjeno ubrojiv te ranije neosuđivan prvostupanjski sud je s pravom cijenio olakotnim. Kratki vremenski razmak od ... u kojem su inkriminirana djela počinjena cijenjen je otegotnim kao i činjenica da je prilikom njihovog izvršenja optuženik iskazao upornost i veću količinu kriminalne volje, na što u svojoj žalbi upire državni odvjetnik. Element okrutnosti nije naveden u činjeničnom opisu kaznenog djela pod točkom 1. izreke pobijane presude a niti je u žalbi državnog odvjetnika navedeno čime je ona iskazana stoga to nije od utjecaja na odluku o kazni. Ulazak u stan žrtve T. Č. (točka 2.) noću dok je spavala prvostupanjski sud je cijenio otegotnim kroz veću količinu kriminalne volje. Provala u susjedni stan nije u provedenom postupku dovedena u uzročno posljedičnu vezu s inkriminacijama pa nije od utjecaja na kaznu kao niti prigodno optuženikovo navlačenje kapuljače na glavu i majice preko lica. Stoga nije u pravu državni odvjetnik da su pojedinačno utvrđene kazne za svako od djela te jedinstvena kazna preblage odnosno prestroge, kako to smatra optuženik, već su utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako djelo kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju ... godine i ... mjeseci primjerene počinitelju i počinjenim djelima. Naime, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik čije je ponašanje bilo određeno utjecajem alkohola i smanjenom ubrojivošću. Stoga mu kaznom treba omogućiti da tijekom njezinog izdržavanja shvati svu težinu i ozbiljnost svojih postupaka kao i nedopustivost takvog ponašanja a pri tom izdvajanje iz redovnog tijeka života ne smije biti predugo kako ne bi bila ugrožena njegova resocijalizacija. Kroz pojedinačni program treba mu osigurati podršku i pomoć u stvaranju solidne osnove za život po izlasku iz kaznionice, bez ponavljanja kaznenih djela s razvijenom kritičnosti prema vlastitim postupcima i ponašanju. Izrečena jedinstvena kazna zatvora upravo je primjerena za izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te za utjecaj na optuženika a i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

 

Stoga je na temelju članka 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 23. veljače 2017.