Broj: Kž 181/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. K. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 30. prosinca 2014., broj K-20/14, u sjednici vijeća održanoj 02. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalba optuženika I. K. je bespredmetna.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku od 30. prosinca 2014., broj K-20/14 optuženik I. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv slobode prava čovjeka i građanina, prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi stavka 4. KZ/11 te je na temelju tog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

U kaznu zatvora je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 07. lipnja 2014. do 30. prosinca 2014. godine.

Na temelju članka 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja u ambulantnim uvjetima.

Optuženik je obvezan na temeljem članka 148. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/13, 58/13, 145/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZKP/08), naknaditi troškove kaznenog postupka za svjedoke i vještaka u iznosu 1.954,00 kuna, paušalni iznos od 500,00 kuna te nagradu i nužne izdatke branitelja.

Protiv te presude pravodobno su žalbe podnijeli državni odvjetnik i optuženik po branitelju M. J., odvjetniku iz S.. Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog povrede zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08 i zbog odluke o kazni te je predložio ukidanje presude i vraćanje na ponovno suđenje a podredno izricanje kazne zatvora u duljem trajanju. Optuženik I. K. žalbu je podnio zbog povrede zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08 te zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri predloživši preinačenje pobijane presude izricanjem blaže kazne i uvjetne osude te ukidanjem sigurnosne mjere.

Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje. Sjednica vijeća je bila javna i održana je u odsutnosti optuženika, njegovog branitelja i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji, iako su bili uredno obaviješteni, nisu pristupili na sjednicu vijeća.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana a žalba optuženika I. K. je bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da u pobijanoj presudi izostaju razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra utvrđenim kako je namjera optuženika kritične zgode bila zaprijetiti svojem sinu oštećeniku K. K., a ne ga ubiti. Također, osnovano državni odvjetnik ukazuje da su ostali razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni utvrđenim objektivnim okolnostima koje se odnose na ponašanje optuženika. Naime, optuženiku je bilo stavljeno na teret da je uzeo sjekiru dužine 1 metar i dužine oštrice 10 cm i krenuo prijeteći s podignutom sjekirom i oštricom usmjerenom prema svojem sinu K. K. uz psovke i riječi „ubiti ću te, strpati ću te u grob“, no sjekiru mu je oduzeo i odložio na tlo M. S., međutim nakon što je K. K. poslije nekoliko trenutaka izašao iz kuće kamo se sklonio pred optuženikom, ponovno je uzeo sjekiru i krenuo prema svojem sinu.

Slijedom ovako utvrđenih činjenica s pravom državni odvjetnik osporava utvrđenje suda o izostanku upornosti u ponašanju optuženika te ističe kako su nejasni i proturječni razlozi za zaključak da su optuženikove radnje bile usmjerene na prijetnju da će ubiti oštećenika uz konkludentnu radnju podizanja sjekire. Nejasan je i navod iz pobijane presude da činjenica kako nije bilo međusobnog kontakta optuženika i oštećenika jer su bili udaljeni 3 -4 metra te otklanja mogućnost da se radi o kaznenom djelu pokušaja ubojstva, naročito kad se ima u vidu okolnost iz činjeničnog opisa inkriminiranog djela da je oštećenik „K. K. u strahu za vlastiti život pobjegao u kuću“. Konačno, prvostupanjski sud djelomično je izmijenio činjenični opis i pravnu oznaku kaznenog djela i time povrijedio objektivni identitet optužbe i presude jer je optuženika osudio za drugo kazneno djelo, neovisno što je ono blaže kazneno djelo od terećenog. Osim toga, nejasno je, na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi uvjeti za izricanje sigurnosne mjere iz članka 68. KZ/11, jer iz provedenog vještačenja ne proizlazi da je optuženik kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Stoga, uslijed svih navedenih razloga a osobito uslijed izostanka razloga o namjeri s kojom je optuženik postupao kritične zgode te nejasnoće i proturječja razloga o odlučnim činjenicama ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, na koju ukazuje državni odvjetnik i koja predstavlja neoborivu pretpostavku da je ista štetno utjecala na zakonitost presude u cjelini.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem pravilnom primjenom zakonskih odredbi te će provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i nove. Potrebno je naglasiti da prilikom ocjene jesu li ostvarena sva bitna obilježja inkriminiranog djela treba imati u vidu sve činjenice koje definiraju sporni događaj te razmotriti ponašanje optuženika u cjelini a također i odlike njegove ličnosti. Nakon provedenih dokaza sud će svestrano analizirati i ocijeniti sve dokaze i obranu optuženika, kako svakog za sebe tako i u njihovom međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrditi činjenice, s naglaskom na sporne te one na koje je ukazano ovim rješenjem, pa će na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti kazneni zakon te donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti.

Stoga je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, dok je žalba optuženika bespredmetna.

Zagreb, 02. ožujka 2017.