Broj: Kž 685/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. K. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 02. listopada 2014., broj K-17/14, u sjednici vijeća održanoj 02. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženika M. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 02. listopada 2014., broj K-17/14 proglašen je krivim optuženik M. K. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavak 2. i 1. KZ/11 činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude te je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju ...

U izrečenu kaznu zatvora je na temelju odredbe članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme od uhićenja ... do ukidanja istražnog zatvora ...

Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 – u daljnjem tekstu ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu I. d.d. Zagreb dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev u cijelosti, s time da je optuženik dužan naknaditi iznos od 160,00 kuna a iznos od 3.290,00 kuna isplatit će Policijska uprava varaždinska.

Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo podmirenje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kuna.

Protiv te presude optuženik M. K. je pravodobno po branitelju po službenoj dužnosti T. J., odvjetniku iz V., žalbu podnio zbog odluke o kazni, predlažući preinačenje prvostupanjske presude i osudu na kaznu zatvora u kraćem trajanju.

Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1 ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na razmatranje. Sjednica vijeća je bila javna i održana je u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženika i njegovog branitelja koji su o sjednici bili uredno obaviješteni.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, prije svega njegovo priznanje počinjenog djela čime je doprinio učinkovitosti kaznenog postupka, zatim njegovu raniju uzornost te okolnost da nije bio osuđivan. Nadalje, je u žalbi istaknuto da je optuženik svojim postupcima, za koje je izrazio kajanje, uništio svoju sadašnju i buduću egzistenciju što ukazuje na postojanje svijesti o nedopustivosti inkriminiranog ponašanja no za posljedice tog ponašanja koje su ga osobno pogodile, sam je odgovoran pa navedena okolnost ne predstavlja olakotnu okolnost. Činjenicu da je kritične zgode optuženik bio pod utjecajem alkohola prvostupanjski sud s pravom nije cijenio olakotnom, jer zlouporaba alkohola u konkretnom slučaju ne može imati ublažavajući utjecaj na visinu kazne. Neosnovano optuženik u žalbi ističe kako nije ostvario bilo kakvu imovinsku korist jer je dio novca pronađen u automobilu a dio koji je pogubio spreman je naknaditi oštećeniku. Okolnost da je optuženik ubrzo nakon počinjenog djela uhvaćen te da mu je odmah oduzet novac koji je tako prisvojio, ne čini ovo kazneno djelo manje opasnim i ozbiljnim, naročito kad se ima u vidu da se u cijevi pištolja kojim je prijetio nalazio metak. Osim toga, imajući u vidu i vrijeme izvršenja kaznenog djela između ... i ... sata noću, optuženik nije niti imao puno prilika novac potrošiti a on je pronađen uslijed brze intervencije policije a ne uslijed aktivnosti optuženika.

Nadalje, optuženik bez osnova ističe činjenicu da upotreba pištolja predstavlja kvalifikatorni element inkriminiranog djela i ne može predstavljati otegotnu okolnost. Prvostupanjski sud niti nije uporabu pištolja cijenio otegotnim već činjenicu da se radilo o službenom pištolju koji je optuženik kao zaposlenik Ureda za posebne poslove sigurnosti Ministarstva, dakle osoba od povjerenja čije je dužnost zaštita života i tjelesnog integriteta ljudi te imovina građana, posjedovao da bi mogao uspješno obavljati svoju dužnost, a kojeg je kritične zgode zloupotrijebio. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne te je pravilno individualizirao kaznu uzimajući u obzir sklop olakotnih okolnosti na strani optuženika i društvenu opasnost počinjenog koja preteže nad utvrđenim olakotnim okolnostima.

Notorno je da sud prilikom određivanja vrste i mjere kazne mora polaziti od optuženika/optuženice kao pojedinca koji i nadalje mora biti korisni član društva pa kazna ne smije imati odlike odmazde već omogućiti počinitelju da i nakon počinjenog kaznenog djela ostane uključen u društvo. Izrečena sankcija primjerena je i pravedna kako u odnosu na kazneno djelo tako i u odnosu na počinitelja te predstavlja društvenu osudu inkriminiranog ponašanja kao i upozorenje potencijalnim počiniteljima sličnih kaznenih djela. Naime, u osobe koje su izabrale takvo zanimanje koje podrazumijeva da u svojim rukama drže sigurnost ljudi i njihove imovne, kakovo je zanimanje policajca, građani moraju imati puno povjerenje da će dobiti zaštitu i pomoć kad im zatreba i od njih ne očekuju da prema njima poduzimaju upravo one kriminalne radnje od kojih bi ih trebali štiti. Stoga je kazna zatvora izrečena u trajanju samo ... duljem od zakonom propisane najmanje mjere kazne za teži oblik kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11 primjerena počinjenom djelu.

S obzirom na to da je optuženik kazneno djelo počinio s navršenih ... godine života a i sada je mlada osoba, kaznom mu treba omogućiti da tijekom njezinog izdržavanja shvati svu težinu i ozbiljnost svojih postupaka kao i nedopustivost takvog ponašanja a pri tom izdvajanje iz redovnog tijeka života ne smije biti predugo kako ne bi bila ugrožena njegova resocijalizacija. Kroz pojedinačni program treba mu osigurati podršku i pomoć u stvaranju solidne osnove za život po izlasku iz kaznionice, bez ponavljanja kaznenih djela s razvijenom kritičnosti prema vlastitim postupcima i ponašanju. Izrečena kazna zatvora upravo je primjerena, osim za izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela i za jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te za utjecaj na optuženika a i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

Stoga je na temelju članka 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 02. ožujka 2017.