Broj: Kž 393/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00. 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog T. R. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2012. broj K-174/06., u sjednici održanoj 20. listopada 2016. i 9. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbe optuženog T. R., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u pravnoj oznaci djela te se izriče da su optuženici D. M., D. P., J. Đ., S. F., T. R. i P. M. djelima za koje su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, počinili kaznena djela protiv gospodarstva i to:

 

- optuženi D. M. djelom iz točkom 1. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) te djelima iz točaka 2. i 6. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11;

 

- optuženi D. P. djelima iz točaka 6., 7. i 8. osuđujućeg dijela prvostupanjske presude kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11;

 

- optuženi J. Đ. djelima iz točaka 3. i 4. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude kaznena djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi s člankom 37. KZ/11;

 

- optuženi S. F. djelom iz točkom 9. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11;

 

- optuženi T. R. djelom iz točkom 3. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11 te djelom iz točkom 4. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude kazneno djelo pokušaja zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi s člankom 34. KZ/11 te

 

- optuženi P. M. djelom iz točkom 1. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude kazneno djelo pomaganja u prijevari u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u vezi s člankom 38. KZ/11 te djelom iz točkom 5. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude kazneno djelo pokušaja prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u vezi s člankom 34. KZ/11.

 

II. Uslijed odluke pod I., a u odnosu na optuženog T. R. i djelomičnim prihvaćanjem njegove žalbe, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kaznenim sankcijama te se:

 

- optuženom D. M. za kazneno djelo iz članka 247. stavak 2. KZ/11 za koje je pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ..., za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 za koje je pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ... te za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 za koje je pod točkom 6. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ..., dok se uzimaju kao utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude za kazneno djelo iz članka 292. stavak 2. u vezi s člankom 37. KZ/97 za koje je u točki 5. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim u trajanju od ..., za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 37. KZ/97. za koje je u točki 7. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim u trajanju od ..., za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 37. KZ/97. za koje je u točki 8. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim u trajanju od ... te za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 37. KZ/97. za koje je u točki 9. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim u trajanju od ..., pa se optuženi D. M. za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu se kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru ...

 

Na temelju članka 71. KZ/11 optuženom D. M. izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ... dulje od izrečene kazne zatvora.

 

- optuženom D. P. za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 za koje je pod točkom 6. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ..., za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 za koje je pod točkom 7. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ... te za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 za koje je pod točkom 8. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ..., dok se uzimaju kao utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 33. KZ/97 za koje je u točki 10. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim u trajanju od ... te za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 33. KZ/97. za koje je u točki 11. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim u trajanju od ..., pa se optuženi D. P. za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu se kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru ...

 

Na temelju članka 71. KZ/11 optuženom D. P. izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ... dulje od izrečene kazne zatvora.

 

- optuženom J. Đ. za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi s člankom 37. KZ/11 za koje je pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ... te za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi s člankom 37. KZ/11 za koje je pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ..., pa se optuženi J. Đ. za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., a na temelju članka 56. KZ/11 izriče se uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi J. Đ. osuđen neće izvršiti ako u roku od ... ne počini novo kazneno djelo;

 

- optuženi S. F. za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 za koje je pod točkom 9. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od ..., a na temelju članka 56. KZ/11 izriče se uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi S. F. osuđen neće izvršiti ako u roku od ... ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11 će mu se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru ...

 

Na temelju članka 71. KZ/11 optuženom S. F. izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ..., računajući od pravomoćnosti presude.

 

- optuženom T. R. za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 za koje je pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ... te za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi s člankom 34. KZ/11 za koje je pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ..., pa se optuženi T. R. za ta djela i uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., a na temelju članka 56. KZ/11 izriče se uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi T. R. osuđen neće izvršiti ako u roku od ... ne počini novo kazneno djelo, s time da se daljnji uvjet da optuženi T. R. u roku od ... vrati imovinsku korist u iznosu od ... kuna uplatom u Državni proračun ukida. Na temelju članka 54. KZ/11 će se u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom T. R. u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru ...

 

Na temelju članka 71. KZ/11 optuženom T. R. izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ..., računajući od pravomoćnosti presude.

 

- te optuženom P. M. za kazneno djelo iz članka 247. stavak 2. u vezi s člankom 38. KZ/11 za koje je pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ... te za kazneno djelo iz članka 247. stavak 2. u vezi s člankom 33. KZ/11 za koje je pod točkom 5. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od ..., pa se optuženi P. M. za ta djela i uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., a na temelju članka 56. KZ/11 izriče se uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženi P. M. osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11 će mu se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru ...

 

Na temelju članka 71. KZ/11 optuženom P. M. izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ..., računajući od pravomoćnosti presude.

 

III. U ostalom se dijelu žalba optuženog T. R. te žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presude.

 

IV. U odnosu na nepobijani dio (odbijajući dio presude), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu na temelju članka 353. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), odbijena je optužba protiv optuženika S. M. da bi pod točkom 6. optužnice počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97, te protiv optuženika M. K. da bi pod točkom 10. i 11. optužnice počinio kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti u pokušaju iz članka 337. stavak 3. u vezi članka 33. KZ/97.

 

Istom presudom na temelju članka 354. točka 3. ZKP/97, oslobođeni su od optužbe optuženici B. V. i P. P. da bi počinili kaznena djela pod točkom 3. i 4. optužnice, pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 38. KZ/97, te je oslobođen od optužbe i B. V. da bi počinio kaznena djela pod točkom 7., 8., 10. i 11. optužnice, pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 38. KZ/97.

 

Nasuprot tome, optuženik D. M. proglašen je krivim zbog kaznenih djela i to: pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. KZ/97, te mu je temeljem te odredbe, uz primjenu odredbe članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude – zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97, za koje mu je temeljem te zakonske odredbe uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., zatim pod točkom 5. izreke prvostupanjske presude – poticanje na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 2. u vezi članka 37. KZ/97 za koje mu je temeljem te zakonske odredbe i uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pod točkom 6. izreke – zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., te pod točkom 7., 8. i 9. izreke prvostupanjske presude, kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 37. KZ/97, za koja mu je temeljem iste zakonske odredbe uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97, za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od po ..., pa je temeljem članka 60. KZ/97, optuženik D. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu je temeljem članka 63. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju i pritvoru ...

 

Temeljem članka 77. KZ/97, prema optuženiku D. M. primijenjena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zabrana obavljanja dužnosti direktora, u trajanju od ... računajući od pravomoćnosti presude s time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

 

Istom presudom proglašen je krivim i optuženik D. P. i to: pod točkom 6., 7. i 8. izreke prvostupanjske presude, zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97, pa mu je temeljem iste zakonske odredbe uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97, za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., zatim pod točkom 10. i 11. izreke zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 33. KZ/97, pa mu je temeljem iste zakonske odredbe uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97 za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pa je optuženik D. P. temeljem članka 60. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ... u koju mu je temeljem članka 63. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u uhićenju ...

 

Na temelju članka 77. KZ/97 na optuženika D. P. primijenjena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zabrana obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ... računajući od pravomoćnosti presude s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

 

Presudom je proglašen krivim i optuženik J. Đ. i to: u točki 3. i 4. izreke pobijane presude zbog kaznenih djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 37. KZ/97 pa mu je temeljem iste zakonske odredbe uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97 za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pa je temeljem članka 60. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvor u trajanju od ... na koju je temeljem članka 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od ... ne počini novo kazneno djelo.

 

Proglašen je krivim i optuženik S. F. radi počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97, opisanog pod točkom 9. izreke pobijane presude, pa mu je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97 izrečena kazna zatvora u trajanju od ..., na koju je temeljem članka 67. KZ/97 primijenjena uvjetan osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od ... ne počini novo kazneno djelo, time da mu se temeljem članka 63. KZ/97, za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i pritvoru ...

 

Na temelju članka 77. KZ/97 optuženiku S. F. izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnost i to zabrana obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ..., računajući od pravomoćnosti presude.

 

Istom presudom proglašen je krivim i optuženik T. R. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97, opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude, te zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 33. KZ/97, pa mu je temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu odredbe članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97, za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od ... te je temeljem članka 60. KZ/97 optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od ..., na koju je temeljem članka 67. i 68. KZ/97, primijenjena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od ... ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da u roku od ... vrati imovinsku korist u iznosu od ... kuna uplatom u državni proračun, time da mu se temeljem članka 63. KZ/97, za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju ...

 

Na temelju članka 77. KZ/97 optuženiku T. R. izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnost i to zabrana obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ..., računajući od pravomoćnosti presude.

 

Konačno, proglašen je krivim i optuženik P. M. zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. u vezi članka 38. KZ/97, opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude, pa mu je temeljem istoga zakonskog propisa uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., te zbog kaznenog djela pokušaja zlouporabe položaja u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. u vezi članka 33. KZ/97, pa mu je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pa je temeljem članka 60. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ... na koju je temeljem članka 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od ... ne počini nov kazneno djelo, time da mu se temeljem članka 63. KZ/97, za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju ...

 

Na temelju članka 77. KZ/97 optuženiku P. M. izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnost i to zabrana obavljanja dužnosti direktora u trajanju od ..., računajući od pravomoćnosti presude.

 

Istom presudom na temelju članka 4. stavak 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10) utvrđeno je da:

 

- novčani iznos od ... kuna predstavlja ukupnu imovinsku korist koju je optuženik D. M. ostvario kaznenim djelima opisanim pod točkama 2. i 6. izreke pobijane presude,

 

- novčani iznos od ... kuna predstavlja ukupnu imovinsku korist koju je optuženik D. P. ostvario kaznenim djelima iz točkom 3.,7., 8. i 9. izreke pobijane presude,

 

- novčani iznos od ... kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik T. R. ostvario kaznenim djelom opisanim pod točkom 3 izreke pobijane presude.

 

Utvrđeno je da navedeni novčani iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske.

 

Isto tako naloženo je optuženicima D. M., D. P. i T. R. da naznačene novčane iznose uplate u korist državnog proračuna RH uroku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 122. stavak 1. u vezi članka 119. stavak 2. točka 1. i 6. ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu troškova knjigovodstveno-računovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 142.356,00 kuna na način da je svaki od optuženika dužan naknaditi iznos od 35.589,00 kuna na ime vještačenja te paušalnu svotu u iznosu od 3.000,00 kuna, time da se optuženik S. F. u cijelosti oslobađa troškova kaznenog postupka.

 

Protiv te presude u njenom oslobađajućem dijelu, žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97 i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na optuženike B. V. i P. P. ukine i u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

 

Protiv presude žali se i optuženik T. R. putem svog branitelja Đ. A. odvjetnika iz Z. zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odnosu na kaznu, rok kušnje i sigurnosnu mjeru.

 

Branitelj je zatražio i poziv na javnu sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno ali unatoč urednoj dostavi poziva, nije pristupio.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Žalba optuženika T. R. djelomično je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada oslobađajući dio presude pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, a u stvari smatra da je pobijana presuda u tom dijelu rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Tako državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak kada je unatoč tome što su B. V. i P. P. na raspravi od ... izjavili da se smatraju krivim za kaznena djela koja im se stavljaju na teret pod točkom 3/ i 4/, te 7/, 8/, 10/ i 11/ optužnice, koje priznanje su povukli na ponovno otvorenoj glavnoj raspravi, obzirom da su optuženik D. M., D. P. i T. R. okolnosno priznali počinjenje inkriminirani im kaznenih djela u kojima su obuhvaćeni kao pomagači i B. V. i P. P.

 

Suprotno ovim navodima podnesene žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski smatra, da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da u konkretnom slučaju nema dokaza da bi optuženici B. V. i P. P. imali spoznaju i saznanje o tome da će putem registriranih trgovačkih društava u čijoj su registraciji sudjelovali, u budućnosti biti počinjena kaznena djela za koja su osuđeni ostali optuženici.

 

Naime, u tijeku postupka nije bilo sporno da je optuženik B. V. sudjelovao u registracijama spornih trgovačkih društava, međutim kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, to ne podrazumijeva istovremeno i njegovo znanje i svijest da svojim radnjama pomaže drugim optuženicima u njihovim daljnjim naumima da preko tih društava neosnovano ostvare povrat PDV-a ili pribave lažne ugovore s drugim trgovačkim društvima kako bi se neosnovano naplatili, tim više što nitko od okrivljenika ne spominje B. V. kao osobu koja je sudjelovala u njihovim daljnjim protupravnim radnjama, a niti je imala saznanja o njihovim namjerama da se bave takvim djelatnostima.

 

Isti je slučaj i sa optuženikom P. P., za kojeg sud pravilno zaključuje da unatoč tome što je kao ovlašteni revizor sačinjavao izviješća o reviziji za T. T. t. i L. i na taj način sudjelovao u registraciji tih poduzeća, nije imao svijest i saznanje da će se ta poduzeća kasnije baviti protupravnim djelatnostima radi stjecanja imovinske koristi, a to tim više što nije dokazano da bi P. P. poznavao ikoga od optuženika osim B. V. koji ga je i angažirao kao ovlaštenog revizora.

 

Stoga je ocjena i ovoga suda, da unatoč tome što su optuženici B. V. i P. P. poduzeli radnje koje su im se stavljale na teret, a to su registracije spornih trgovačkih društava i sačinjavanje izvješća o reviziji, isti nisu imali svijest o tome da će to rezultirati naknadnim protupravnim djelatnostima ostalih optuženika kojima su ta poduzeća poslužila samo radi stjecanja protupravne imovinske koristi u vidu povrata PDV-a na koji nisu imali pravo.

 

Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 354. točka 3. ZKP/97 optuženike B. V. i P. P. oslobodio od optužbe.

 

Isto tako, nije u pravu optuženik T. R. kada presudu pobija zbog izrečene sigurnosne mjere zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zabrane obavljanja dužnosti direktora, navodeći da je optuženik svjestan počinjenja kaznenih djela za koja je osuđen te da takva djela više ne želi činiti, a od počinjenja djela je proteklo više od ... godina.

 

Naime, predmetna sigurnosna mjera izriče se počiniteljima koji su kazneno djelo počinili u obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnost ili djelatnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

 

Optuženik T. R. je osuđen za dva kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97 (sada 246. stavak 2. KZ/11) koja je počinio kao direktor trgovačkih društava T. t. d.o.o. i L. d.o.o. pa je ocjena i ovoga suda da postoji opravdana bojazan da bi i u budućnosti mogao počiniti ista kaznena djela tim više što je registracija trgovačkih društava danas uvelike pojednostavljena, te se svaki osnivač može imenovati direktorom tog trgovačkog društva.

 

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika T. R., Vrhovni sud Republike Hrvatske istu je ispitao sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali je utvrdio da je na štetu optuženika koji su proglašeni krivima, povrijeđen kazneni zakon.

 

Naime, dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi kazneni zakon ("Narodne novine" broj: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) koji u svojoj odredbi članka 3. stavak 3. KZ/11 propisuje obvezu suda da ispita postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenih djela za koje su optuženici osuđeni po KZ/97 i nekog od kaznenih djela iz novog Kaznenog zakona i to na način da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, pa ukoliko taj pravni kontinuitet postoji da na počinitelje primijeni blaži zakon.

 

Ovaj sud utvrdio je postojanje nesumnjivog pravnog kontinuiteta između kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97 i zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju članka 292. stavak 1. alineja 6. i stavak 2. KZ/97, sa kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

Naime, za kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 10 (deset) godina, dok je za kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. KZ/97 propisana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 8 (osam) godina. Prilikom razmatranja koji je zakon blaži za počinitelje ovaj sud se rukovodio pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Kaznenog odjela od 27. prosinca 2012. prema kojem obilježje kaznenog djela "znatna imovinska korist" postoji kada vrijednost imovinske koristi premašuje iznos od 60.000,00 kuna, za razliku od "znatne imovinske koristi" iz KZ/97 prema kojoj je vrijednost imovinske korist trebala premašivati iznos od 30.000,00 kuna.

 

Prema tome, evidentno je da počinitelj morao poduzeti veću količinu kriminalne aktivnost kako bi ostvario kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11, što to kazneno djelo čini blažim od kaznenih djela iz članka 337. stavak 4. i članka 292. stavak 2. KZ/97, pri čemu treba reći da zbog manje zapriječenog maksimuma kazne za kazneno djelo iz članka 292. stavak 2. KZ/97, stav ovoga suda da se u takvom slučaju optuženiku za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11, ne može izreći stroža kazna od one koja je zapriječena za kazneno djelo za koje je osuđen.

 

Slijedom toga, ovaj sud je preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i to za optuženika D. M. pod točkom 1/ izreke prvostupanjske presude kojom je osuđen za kazneno djelo iz članka 292. stavak 2. KZ/97 i optuženika osudio za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. KZ/11, dok je za kaznena djela pod točkom 2/ i 6/ izreke pobijane presude, kojima je osuđen zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97 optuženika osudio za kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/97, a zatim temeljem tih zakonskih odredbi uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11, uz prihvaćanje svih olakotnih i otegotnih okolnosti utvrđenih po prvostupanjskom sudu, optuženiku utvrdio, za kazneno djelo iz točkom 1/ kaznu zatvora u trajanju od ..., za kazneno djelo iz točkom 2/ kaznu zatvora u trajanju od ..., te za kazneno djelo iz točkom 6/ kaznu zatvora u trajanju od ...

 

U odnosu na kaznena djela pod točkom 5/ poticanje na kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 2. u vezi članka 37. KZ/97, za kazneno djelo pod točkom 7/ poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 37. KZ/97, za kazneno djelo pod točkom 8/ poticanje na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 37. KZ/97, te u odnosu na kazneno djelo pod točkom 9/ poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 37. KZ/97, za koja je optuženik D. M. proglašen krivim u izreci pobijane presude, ovaj sud je našao da postoji pravi kontinuitet sa kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. u vezi članka 37. KZ/11, međutim da isti nije blaži za počinitelja u odnosu na kaznena djela za koja je osuđen u prvostupanjskoj presudi.

 

Naime, optuženik D. M. proglašen je krivim za kaznena djela pod točkom 5/, 7/, 8/ i 9/ izreke pobijane presude, te mu je za svako djelo prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pri čemu su primijenjene odredbe članka 57. stavak 1. i 2. b) Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04 i 84/05), a koji kazneni zakon je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenih djela iz ovih točaka, te je propisivao u odredbi članka 57. stavak 1. i stavak 2. b) tog KZ/97, da su granice ublažavanja ispod zakonom propisanog minimuma kazne, ako je za kazneno djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine ili manje, a kao posebna najveća mjera više od tri godine, kazna se može ublažiti do najmanje zakonske mjere kazne zatvora, što je za vrijeme važenja tog Kaznenog zakona, bilo trideset dana prema odredbi članka 53. stavak 1. KZ/97.

 

Prema tome, prvostupanjski sud je mogao optuženiku D. M. pozivom na ove odredbe Zakona, ublažiti kaznu zatvora ispod zakonom zapriječenog minimuma kazne od jedne godine, i izreći mu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

 

Nasuprot tome, prema odredbi članka 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11, ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera, kazna zatvora u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci.

 

Slijedom toga, evidentno je da je primjenom blažeg zakona sukladno odredbi članka 3. stavak 3. KZ/11, u konkretnom slučaju za optuženika je u točkom 5/, 7/, 8/ i 9/ blaži zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenih djela, i primijenjen u izreci pobijane presude, pa bi ovaj sud povrijedio zakon na štetu optuženika, kada bi ga osudio na strožu kaznu od one koja mu je izrečena prvostupanjskom presudom.

 

Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 ovaj sud je optuženika D. M. osudio je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju ..., u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od ...

 

U odnosu na optuženika D. P., ovaj sud je preinačio u pravoj oznaci kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97, za koja je ovaj optuženik osuđen pod točkom 6/, 7 / i 8/ izreke pobijane presude, te ga osudio za kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11, a zatim mu za svako djelo primjenom odredbe članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od ...

 

Za kaznena djela pokušaja zlouporabe položaja i ovlasti opisana u točkom 10/ i 11/ izreke pobijane presude iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 33 KZ/97, za koje je optuženik proglašen krivim, te mu je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. i 2. b) KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od po ... za svako, ovaj sud je unatoč tome što je našao pravni kontinuitet sa kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. u vezi članka 33. KZ/11, na optuženika primijenio kao blaži, zakon po kojem je osuđen u izreci prvostupanjske presude, time da za isto vrijedi obrazloženje koje je dano uz obrazloženje za kaznena djela od točkom 5/,7/,8/ i 9/ za optuženika D. M.

 

Konačno, optuženik D. P., uz prihvaćanje svih olakotnih i otegotnih okolnosti utvrđenih po prvostupanjskom sudu, osuđen je primjenom odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od ...

 

Što se tiče optuženika J. Đ., isti je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za dva kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi članka 37. KZ/97, opisana pod točkom 3/ i 4/ izreke pobijane presude, pa je ovaj sud i u tom slučaju ova kaznena djela preinačio u pravnoj oznaci i optuženika osudio za dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi članka 37. KZ/11, te mu za svako djelo primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od ..., a zatim primjenom odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ... time da mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od ... ne počini novo kazneno djelo.

 

Za izricanje blaže kazne od one na koju je optuženik J. Đ. osuđen u prvostupanjskoj presudi, osim što je primijenjen blaži zakon, od odlučnog značaja bilo je da optuženik nije pribavio imovinsku korist za sebe što je u pobijanoj presudi kao olakotna okolnost u određenoj mjeri podcijenjeno.

 

Vezano za optuženika S. F., isti je u pobijanoj presudi osuđen pod točkom 9/ zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97, pa je ovaj sud isto preinačio u pravnoj oznaci djela i optuženika osudio za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11, a zatim primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, uvažavajući sve po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od ... a zatim mu na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od ... ne počini novo kazneno djelo.

 

Optuženik T. R. u pobijanoj presudi proglašen je krivim za kazneno djelo opisano pod točkom 3/ izreke, koje je ovaj sud preinačio u pravnoj oznaci djela i osudio ga za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 te mu uz primjenu odredbe članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od ..., te za kazneno djelo opisano pod točkom 4/ izreke pobijane presude, koje je ovaj sud preinačio u pravnoj oznaci djela i osudio ga za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11, a zatim mu uz primjenu odredaba članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od ..., pa je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ... time da mu je temeljem članka 56. KZ711 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od ... ne počini novo kazneno djelo.

 

Činjenici da je optuženik T. R. ovom presudom osuđen na blažu kaznu zatvora od one koja mu je izrečena prvostupanjskom presudom, prvenstveno je doprinijelo njegovo okolnosno priznanje kaznenih djela za koje ovaj sud smatra da je po sudu prvog stupnja u većoj mjeri podcijenjeno.

 

Ovom optuženiku je u prvostupanjskoj presudi pored uvjetne osude, temeljem članka 68. KZ/97 izrečen i daljnji uvjet da u roku od ... vrati imovinsku korist u iznosu od ... kuna uplatom u državni proračun.

 

Međutim, ovaj sud je utvrdio da je na taj način povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika T. R. jer je istom presudom temeljem članka 4. stavak 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine", broj 145/10) utvrđeno da je optuženik T. R. dužan u državni proračun RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe uplatiti ... kuna.

 

Prema tome, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 68. stavak 1. KZ/97, obzirom da nije postavljen imovinsko pravni zahtjev oštećenika, a imovinska korist i tako je morala biti oduzeta sukladno Zakonu o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, pa je sud pogrešno obvezao optuženika da vrati dvostruku imovinsku korist i to u jednom slučaju u roku od 3 godine a u drugom slučaju u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Stoga je ovaj sud preinačio pobijanu presudu i u tom dijelu te u okviru uvjetne osude ispustio obvezu optuženika da vrati iznos od ... u roku od ...

 

Konačno, a vezano za optuženika P. M., ovaj sud je ispitujući pravni kontinuitet sa kaznenim djelom iz članka 292. stavak 2. u vezi članka 38. KZ/97, za koje je ovaj optuženik proglašen krivim u točki 1/ izreke pobijane presude, isto preinačio u pravnoj oznaci djela i označio ga kao kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u vezi članka 38. KZ/11, a zatim mu uz primjenu odredaba članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od ..., te kazneno djelo iz točke 5/ izreke pobijane presude, preinačio u pravoj oznaci djela i označio ga kao kazneno djelo iz članka 247. stavak 2. u vezi članka 33. KZ/11, a zatim uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od ..., te ga temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., na koju je temeljem članka 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od ... ne počini novo kazneno djelo.

 

Za izricanje blaže kazne od one koja mu je izrečena prvostupanjskom presudom, pored primjene blažeg zakona (jer je za kazneno djelo iz članka 292. stavak 2. KZ/97 zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne od osam godina, a za kazneno djelo iz članka 247. stavak 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 10 (deset) godina), od odlučnog značaja bila je činjenica da je okolnosno priznao počinjenje kaznenih djela te da nije stekao nikakvu osobnu imovinsku korist, što je po ocjeni ovoga suda po sudu prvog stupnja nedovoljno cijenjeno, pri čemu treba reći da je unatoč većem zapriječenom rasponu kazne u KZ/11, isti blaži za počinitelja obzirom da kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. KZ/11 podrazumijeva iznos veći od 60.000,00 kuna, što znači da je potrebna veća količina kriminalne aktivnosti, od kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. KZ/97 gdje je donja granica neodređene vrijednosti 30.000,00 kuna, time da kao i što je ranije rečeno, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske počinitelju se ne može izreći stroža kazna od one koja je zapriječena za kazneno djelo za koje je osuđen u prvostupanjskoj presudi.

 

Također treba reći da je optuženicima D. M., D. P., S. F., T. R. i P. M. uz kaznene sankcije temeljem članka 77. KZ/97, izrečene i sigurnosne mjere zabrane ..., pa je ovaj sud potvrđujući pobijanu presudu u tom dijelu, a radi jedinstvene primjene zakona, ovim optuženicima izrekao istu sigurnosnu mjeru ali pozivom na odredbu članka 71. KZ/11.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako je žalbu optuženika T. R. valjalo djelomično prihvatiti u dijelu odluke o kazni, a žalbu državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude odbiti kao neosnovanu, to je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 9. ožujka 2017.