Broj: Kž 420/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. N., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 7. srpnja 2015. broj Kir-297/15, u sjednici održanoj 9. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog M. N. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika M. N. da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje sve snimke nadzornih (ispravno, nadziranih) telefonskih razgovora između okrivljenika M. N. i L. Đ. i svi ostali dokazi priloženi uz podnesenu kaznenu prijavu kao i svi dokazi izvedeni u dosadašnjem tijeku istrage.

 

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik putem svog branitelja G. L. odvjetnika iz D. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i iz spisa kao nezakoniti izdvoje dokazi i to: sve snimke nadziranih telefonskih razgovora, izviješće i tri službene zabilješke Službe kriminalističke policije PU dubrovačko neretvanske od 6. siječnja 2015., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 6. siječnja 2015., svi zapisnici o eventualno poduzetim drugim dokaznim radnjama, o kojima okrivljenik nema saznanja i koje nisu naznačene u ovom prijedlogu, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sucu istrage na ponovno odlučivanje.

 

U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba okr. M. N. nije osnovana.

 

Žalitelj u svojoj žalbi ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji se očituju u tome što na dan 6. siječnja 2015. u odnosu na žalitelja i L. Đ. nije egzistirao nalog za njihovo tajno praćenje i tehničko snimanje, međutim unatoč tome provedena je dokazna radnja iz članka 332. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

 

Nadalje, žalitelj smatra da ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik kazneno djelo počinio ispred škole gdje je prisutan veći broj osoba, jer mu se stavlja na teret daje djelo počinio dana 6. siječnja 2015. kad je blagdan "Sveta tri kralja" i kada škola ne radi, a poglavito ne oko 22,40 sati, dakle u vrijeme kada se ne radi ni radnim danima.

 

Žalitelj navodi da u svom prijedlogu ne tvrdi da su nalozi "nezakoniti dokazi", već da isti nisu zakonito izdani i da zbog toga za posljedicu imaju nezakonitost svih dokaza pribavljenih tim nalozima o posebnim dokaznim radnjama, što rezultira i daljnjom bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer je pobijanim rješenjem odlučeno da u spisu ostaju nezakoniti dokazi čime je žalitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao i pravo na slobodu i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčenih članka 29. i 36. Ustava RH i članka 6. i 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

Suprotno navodima podnesene žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski, smatra da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da su dokazi pribavljeni na temelju naloga suca istrage o poduzimanju posebnih dokaznih radnji u smislu odredbe članka 332. stavak 1. točka 1. i 4. ZKP/08, prema A. Đ. i L. Đ., zakonito pribavljeni dokazi koji se mogu upotrijebiti u sudskom postupku.

 

Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je sudac istrage dana 30. prosinca 2014. pod brojem Kir-t-71/14 izdao nalog kojim određuje posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu i tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta – uređaja koje koristi A. Đ., a koje mjere su mogle trajati do 21. siječnja 2015., time da su obustavljene 7. siječnja 2015.

 

Međutim, do toga datuma na temelju tako provedenih dokaznih radnji, utvrđeno je dana 6. siječnja 2015. god. da postoji osnovana sumnja da je i okrivljenik M. N. involviran u kriminalne djelatnosti iz članka 190. stavak 2. KZ/11, pa kako se radilo o tzv. "slučajnom nalazu" predviđenom u članka 335. stavak 6. ZKP/08, to svi dokazi pribavljeni na takav način, mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku za to kazneno djelo.

 

Isto tako, treba reći da pogrešno žalitelj tvrdi da se okrivljeniku stavlja na teret da je dana 6. siječnja 2015. oko 22,45 sati kupio drogu, a da je djelo počinio ispred škole gdje je stalno prisutan veći broj ljudi, obzirom da iz rješenja o provođenju istrage proizlazi da se okrivljenik tereti da je navedenog dana držao drogu radi prodaje, bez preciznog navođenja na kojem mjestu i od koga je kupio.

 

Slijedom navedenog, ocjena je ovoga suda da prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nalozi suca istrage sadrže valjanu ocjenu o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti kao i dostatnu ocjenu da se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način, što je u skladu sa zahtjevima iz čl. 332. st. 1. i čl. 335. st. 1. ZKP/08.

Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe okrivljenika, ovaj sud je isto ispitao i sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08 te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti niti povreda KZ-a na štetu okrivljenika.

 

Kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. ožujak 2017.