Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž Us 32/16 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž Us 32/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 295. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/16. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenog S. K. i okrivljene D. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. veljače 2016. broj Kov-Us-57/15, u sjednici održanoj 16. ožujka 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog S. K. i okrivljene D. K. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu po točkom I/ odbijeni su kao neosnovani prijedlozi braniteljice okr. S. K., N. P. odvjetnice iz Z., branitelja okr. D. K., J. D. odvjetnika iz G., branitelja okr. A. K., T. P. odvjetnika iz Z., da se iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi: optički mediji s rezultatima provođenja dokaznih radnji (Omot 1) na kojima se nalaze snimke razgovora navedene po brojem 163 dokaza na kojima se temelji optužnica i to alineje: 5,7,8,9, i 12, te 21, 22, 23, 24, 25 i 26, preslika putovnice koja glasi na ime D. M. (list 75-77), preslika putovnice koja glasi na ime B. K., državljanina Republike Srbije (list 78-79), uvid u zbirke i registre podataka TK operatera pribavljen od "VIP" operatera za razdoblje od 08.-15 svibnja 2015. u odnosu na okrivljenu D. K. (list 1085-1092).

 

Pod točkom II/ istog rješenja na temelju članka 351. stavak 1. u svezi članka 86. ZKP/08, po službenoj dužnosti iz spisa predmeta izdvojene su službene zabilješke o obavijesnim razgovorima sa Ž. C. list 62), I. Š. (list 157) i D. Š. (list 158).

 

Protiv tog rješenja pod točkom I/ žali se okrivljenik S. K. putem svoje braniteljice N. P., odvjetnice iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP708, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

 

Protiv rješenja pod točkom I/ žali se i okr. D. K. putem svog branitelja J. D., odvjetnika iz G., bez navođenja zakonskih osnova za podnošenje žalbe, ali s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

 

U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalbe okrivljenika S. K. i D. K. nisu osnovane.

 

Žalitelj S. K. u svojoj žalbi navodi da je u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je obrazloženje pobijanog rješenja u suprotnosti sa sadržajem naloga suca istrage o provođenju posebnih dokaznih radnji i jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni.

 

Naime, žalitelj smatra da u pobijanom rješenju nisu razjašnjeni nedostaci iz naloga suca istrage za provođenje posebnih dokaznih radnji iz članka 322. stavak 1. točka 1. ZKP/08 od 2. travnja 2015., određenih protiv okrivljenika M. Č., jer je u nalogu navedeno da se posebne dokazne radnje provode radi kaznenih djela navedenih u katalogu kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08, bez navođenja da li se radi o kaznenim djelima iz članka 334. stavak 1. ZKP/08 ili o kaznenim djelima iz članka 334. stavak 2. ZKP/08, da bi nakon toga sudac istrage izdao još jedan nalog od 24. travnja 2015. kojim je proširio provođenje posebnih dokaznih radnji na drugi telefonski uređaj okrivljenika M. Č., a u kojem je naveo da se radi o kaznenim djelima koja su obuhvaćena katalogom kaznenih djela iz članka 334. stavak 2. ZKP/08.

 

Kako se na okrivljenika S. K. može odnositi samo nalog od 2. travnja 2015. kao i rezultati provedenih dokaznih radnji, žalitelj smatra da se radi o proturječju i nejasnoćama zbog kojih se pobijano rješenje ne može ispitati.

 

Također ovaj žalitelj smatra da je pobijano rješenje doneseno na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer je sud pogrešno utvrdio da optički mediji s rezultatima provođenja posebnih dokaznih radnji na kojima se nalaze snimke razgovora navede pod brojem 163 nisu nezakoniti dokazi jer je okrivljenik S. K. ustvari "slučajni nalaz" koji da bi se mogao koristiti mora biti pribavljen na zakonit način, što prema stajalištu žalitelja nije slučaj jer u nalogu suca istrage od 2. travanja 2015. nije precizno navedeno za koje kazneno djelo iz kataloga kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08 se određuje provođenje posebnih dokaznih radnji.

 

Dalje se u žalbi navodi da je to posebno važno iz razloga jer su okrivljenici u predmetno kaznenom postupku, pa tako i okrivljenik M. Č. protiv kojeg su mjere naložene, službene osobe, pa je stoga bilo neophodno precizirati da se mjere nalažu za kaznena djela predviđena u katalogu iz članka 334. stavak 1. ZKP/08, pa su na taj način, bez jasnog preciziranja, povrijeđena ustavom zagarantirana ljudska prava okrivljenika.

 

Suprotno navodima podnesene žalbe okrivljenika S. K., Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud na temelju pravilo utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da su u konkretnom slučaju optički mediji s rezultatima provođenja posebnih dokaznih radnji (Omot 1) na kojima se nalaze snimke razgovora navedene pod brojem 163 dokaza na kojima se temelji optužnica i to alineje: 5,7,8,9,11 i 20,21,22,23,24,25 i 26, zakoniti dokazi pribavljeni u cijelosti sukladno odredbi članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP/08, te da se isti u skladu s odredbom članka 335. stavak 6. ZKP/08, mogu upotrijebiti kao dokaz i u kaznenom postupku protiv okrivljenika S. K..

 

Naime, točno je da je sudac istrage u svom nalogu od 2. travnja 2015. za provođenje posebnih dokaznih radnji prema okrivljeniku M. Č. naveo da se radi o kaznenim djelima iz kataloga kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08 bez preciznog navođenja koji stavak tog članka je mjerodavan, međutim sama ta činjenica ne čini provođenje ovih dokaznih radnji nezakonitim dokazima tim više što stavak 1. i stavak 2. članka 334. ZKP/08 u katalogu sadrže kazneno djelo trgovanja utjecajem iz članka 295. KZ/11 za koje se optužnicom terete okrivljenici M. Č. i S. K., pa okolnost da se okr. M. Č. tereti za kazneno djelo iz članka 295. stavak 1. KZ/11 koje je počinio kao službena osoba, a S. K. za kazneno djelo iz članka 295. stavak 1. u vezi članka 37. KZ/11, a koja djela bi doista ulazila u katalog kaznenih djela iz članka 334. stavak 1. ZKP/08, i po ocjeni ovoga suda, nije od utjecaja na procjenu zakonitosti provedenih dokaza posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavak 1. ZKP/08 provedenih temeljem naloga suca istrage od 2. travnja 2015., obzirom da je, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, isti donesen od strane suca istrage na zahtjev ovlaštenog tužitelja, konkretno zamjenika ravnatelja USKOK-a, te su u dovoljnoj mjeri obrazloženi i precizirani kako u pogledu osnovane sumnje tako i u pogledu do tada prikupljenih dokaza, te u cijelosti odgovaraju kriterijima koji se tiču zaštite ljudskih prva i prava okrivljenika.

 

Nadalje, žalitelj D. K. u svojoj žalbi navodi da je pobijano rješenje na zakonu neosnovano obzirom da je prvostupanjski sud odbio iz spisa predmeta izdvojiti kao nezakonite dokaze preslike putovnica koje glase na ime D. M. i B. K., te zbirku i registar podataka TK operatera pribavljen od VIP-a, budući isti nisu ovjereni.

 

Suprotno i ovim navodima podnesene žalbe treba reći da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonito pribavljenim dokazima, odnosno dokazima pribavljenim kršenjem Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane ili dokazima pribavljenim povredom odredaba kaznenog postupka, već se radi o pismenima priloženim u spis za koje će se u kontradiktornom postupku na raspravi provesti ocjena njihove uvjerljivosti i vjerodostojnosti, o čemu će u cijelosti odlučiti prvostupanjski sud te o tome dati valjano obrazloženje u svojoj odluci.

 

Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbi ovaj sud je isto ispitao i sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, te nije našao da bi bile počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP708 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. ožujka 2017.

Copyright © Ante Borić