Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 139/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 139/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić-Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 30. ožujka 2017. broj Kov.3/17, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. travnja 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. R. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11, na temelju članka 124. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), protiv optuženika je ukinut istražni zatvor u kojemu se nalazio iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu.

 

Ujedno je na temelju članka 98. stavka 1. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. i članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08 protiv optuženika određena primjena mjera opreza, i to zabrane približavanja određenoj osobi i to G. Ž. iz D., Ž. D., S., na adresi ..., na udaljenosti manjoj od 100 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s G. Ž. iz D., Ž. D., S., na adresi ... Na temelju članka 98. točke 6. ZKP/08 određeno je da će naložene mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv optuženika zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11 te da se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera, one mogu zamijeniti istražnim zatvorom. Također, na temelju članka 100. stavku 2. ZKP/08, određeno je da mjere opreza izvršava policija.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili da se pobijano rješenje ukine i, prema potrebi, uputi na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 koja se sastoji u tome što je izreka rješenja proturječna sama sebi, a samim time i nerazumljiva.

 

Takav stav žalitelj obrazlaže time što se prvostupanjski sud u izreci rješenja istovremeno pozvao na odredbu članka 124. ZKP/08 koja "regulira pitanje određivanja i produljenja istražnog zatvora" i odredbu članka 127. ZKP/08 koja "regulira pitanje ukidanja istražnog zatvora", dakle, na odredbe koje su, po mišljenju žalitelja, međusobno proturječne.

 

Međutim, odredbom članka 124. ZKP/08 propisano je što sve rješenje o određivanju i produljenju istražnog zatvora treba sadržavati, dok je odredbom članka 127. ZKP/08 propisano koja je sudbena vlast u pojedinom stadiju kaznenog postupka nadležna za određivanje, produljenje i ukidanje istražnog zatvora. Stoga se, protivno tim žalbenim navodima, ne radi o odredbama koje su međusobno proturječne.

 

Neovisno o navedenom, svakako valja ukazati da se prvostupanjski sud u izreci rješenja trebao pozvati na odredbu članka 125. ZKP/08 kojom je regulirano pitanje ukidanja istražnog zatvora, a ne na odredbu članka 124. ZKP/08. Međutim, s obzirom na to da se očito radi o omašci u pisanju izreke pobijanog rješenja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da takav propust prvostupanjskog suda nije od utjecaja na ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Stoga, pobijanim rješenjem nije ostvarena citirana bitna postupovna povreda, a ni njegovim ispitivanjem, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud ispravnom primjenom odredbe članka 95. stavka 1. ZKP/08, kojom je propisana obveza suda da po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, s pravom utvrdio da se svrha mjere istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može uspješno osigurati i mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

 

Naime, iako i dalje postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo, s obzirom na način počinjenja terećenog mu kaznenog djela, posebice okolnost da se nakon prethodne verbalne prepirke s oštećenim G. Ž. vratio na mjesto događaja s nožem te oštećenika tim nožem uboo dok mu je bio okrenut leđima, što ukazuje na odlučnost u protupravnom postupanju optuženika te na viši stupanj njegove kriminalne volje, povezano s rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je optuženik osoba s poremećajem ličnosti dissocijalnog tipa te ovisnik o alkoholu, zbog čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da se svrha mjere istražnog zatvora može ostvariti i navedenom blažom mjerom kao prihvatljivom garancijom za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela.

 

Osnovanost takvog zaključka i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici da je optuženik prema izvatku iz kaznene evidencije do sada neosuđivan te da je dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru u trajanju od gotovo četiri mjeseca dovoljno upozorenje na zabranjenost inkriminiranog ponašanja i poticaj da se suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela pa je realno za očekivati da će se u daljnjem tijeku ovog postupka optuženik uredno pridržavati naloženih mu mjera opreza. Pri tome, svakako valja napomenuti da je optuženik upozoren da će u slučaju nepridržavanja tih mjera, iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 12. travnja 2017.

Copyright © Ante Borić