Broj: Kž 661/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 14. listopada 2016. broj K-19/16, u sjednici održanoj 30. ožujka i 13. travnja 2017., u nazočnosti u javnom dijelu optuženog D. P.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. P. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županjskog suda u Splitu na temelju čl. 554 st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), utvrđeno je da je optuženik D. P. djelom pod toč. 1/ izreke, u neubrojivom stanju počinio kazneno djelo iz čl. 118 st. 1 KZ/11, a djelom pod toč. 2/ izreke, u neubrojivom stanju počinio kazneno djelo iz čl. 315 st. 2 u vezi st. 4 KZ/11, pa mu je temeljem čl. 554 st. 1 ZKP/08 u vezi čl. 44 st. 1 Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narode novine" broj: 11/97, 27/98, 128/99 i79/02, dalje u tekstu ZZODS), određen ... u trajanju od ...

 

Temeljem čl. 158 st. 2 ZKP/08 oštećenik Š. R. L. s imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

 

Temeljem čl. 148 st. 6 ZKP/08 optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka koji su pali n teret proračunskih sredstava.

 

Protiv toč. 1. te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv presude žali se i optuženik D. P. putem svog branitelja D. M. odvjetnika iz S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji (prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred sud prvog stupnja, podredno da se ista preinači na način da se optuženik oslobodi od kaznene odgovornosti.

 

Branitelj optuženika u žalbi je naveo da moli poziv na javnu sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno te su uredno pozvani on i optuženik, međutim pristupio je samo optuženik čija je nazočnost sukladno odredbi čl. 475 st. 9 ZKP/08 osigurana putem audio-video konferencijskog uređaja obzirom da se isti nalazi u bolnici u Z.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika i žalba optuženika D. P. nije osnovana.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08, koju nalazi u činjenici da je prvostupanjski sud propustio dati razloge o odlučnim činjenicama, te da postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, jer je u toč. 1. izreke pobijane presude, izmijenio činjenični i pravni opis terećenog kaznenog djela iz optužnice, te umjesto kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110 uvezi čl. 34 KZ/11 za optuženika utvrdio da je u neubrojivom stanju počinio kazneno djelo teške tjelesne povrede iz čl. 118 st. 1 KZ/1.

 

Naime, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da optuženik nije imao namjeru oštećenika lišiti života, jer iz iskaza oštećenika Š. R. L. proizlazi da je optuženik, nakon što mu je zadao ubod nožem u ..., te nakon što je oštećenik ..., potrčao za oštećenikom i ..., što znači da je oštećenika od smrtnog ishoda spasio ..., pa je stoga prema stajalištu ovog žalitelja, pogrešno prvostupanjski sud izveo zaključak da optuženik nije iskazao onu upornost i odlučnost koja bi upućivala na to da je imao namjeru lišiti života oštećenika.

 

Suprotno ovim navodima podnesene žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pravilan zaključak da je optuženik D. P. tempore acti svojim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela teške tjelesne povrede iz čl. 118 st. 1 KZ/11, te za isto dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Naime, u tijeku postupka nije bilo sporno da je optuženik dana ... oko ... sata u H., dok je oštećenik Š. R. L. ..., te nakon što je zbog toga prigovorio oštećeniku, u stanju neubrojivosti, istom nožem zadao jednu ubodnu ranu u ..., te jedu ubodnu ranu u ...

 

Ova utvrđenja, unatoč poricanju optuženika, te unatoč tome što nož nije pronađen na licu mjesta, proizlaze iz iskaza samog oštećenika, te iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je na nedvojben način utvrdio koje povrede je zadobio oštećenik te izričito naveo da su iste nastale djelovanjem noža ili nožu sličnog sredstva.

 

Međutim vještak je istovremeno naveo da je ubodna rana u ... bila laka tjelesna povreda jer je došlo do oštećenja kože i potkožja što znači da je bila relativno plitka i nije došlo do prodora noža u ... iz čega se zaključuje da je intenzitet uboda bio lakši, pa ova povreda tek u zbiru sa povredom ..., čini tešku tjelesnu povredu.

 

Kako je oštećenik opisao nož kojim je uboden kao nož duljine oštrice ..., što je evidentno neki manji nož, to je ocjena i ovoga suda da optuženik kritične zgode nije imao namjeru oštećenika lišiti života, već jednostavno zbog svog stanja psihotičnog poremećaja sa shizofrenim značajkama, kazniti zbog ...

 

Optuženik u svojoj žalbi također ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.468 st. 1 toč. 11 ZKP/08, te u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude samo ponavlja navode obrane optuženika u kojima isti negira učin tog djela te navodi da je izravno napadnut od strane oštećenika te mu je u samoobrani zadao određene ozljede.

 

U odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. izreke, ovaj sud je odgovarajući na navode žalbe državnog odvjetnika, obrazložio zbog čega smatra a je optuženik ovo kazneno djelo počinio upravo na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

 

Optuženik se žali i u odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude, te također ponavlja navode svoje obrane u kojima je naveo da tempore criminis nije znao da je osoba koja je ušla u njegovu kuću policijski službenik, te da je stoga reagirao na način da je počeo ..., jer je imao predodžbu da mu slijedi izravan napad pa je tako reagirao isključivo u samoobrani.

 

Suprotno i ovim navodima podnesene žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud i u odnosu na toč. 2. izreke presude, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pravilan zaključak i utvrdio da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio radnju kojom su ostvarena bića kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 315 st. 2 u vezi sa st. 4 KZ/11.

 

Naime, u tijeku postupka na nedvojben način je utvrđeno, što proizlazi prvenstveno iz iskaza policijskog djelatnika F. J., da su policajci izišli na teren povodom dojave o ranjavanju Š. R. L., pa kako su odmah dobili saznanje da je isto počinio optuženik došli su pred njegovu kuću i zatražili da im otvori, pri čemu su se predstavili kao policajci. Kako optuženik nije otvarao provalili su vrata i ušli u kuću, te se ponovno predstavili kao policajci, pri čemu su bili i u policijskim uniformama.

 

Da je optuženik počeo ... proizlazi i iz obrane samog optuženika, a uslijed činjenice da je policajac F. J. zadobio tjelesnu povredu u vidu otvorene rane ... koja mu je nanesena ..., ocjena je i ovoga suda da je na nedvojben način utvrđeno, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, da je optuženik svojim postupanjem u neubrojivom stanju ostvario sva obilježja kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 315 st. 2 KZ/11, za koje je i osuđen.

 

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, ovaj sud je istu ispitao i sukladno odredbi čl. 476 st. 1 toč. 1 i 2 ZKP/08, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

Slijedom iznesenog, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, na temelju čl. 482 ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. travnja 2017.