Broj: Kž 77/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika M. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 21. prosinca 2016., broj K-11/16, u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 21. prosinca 2016., broj K-11/16 optuženik Z. M. proglašen je krivim za dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, opisana u točkama 1. i 2. izreke pobijane presude za koja su mu na temelju iste zakonske odredbe te uz primjenu članka 48. stavak 2. u vezi članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po ... za svako djelo, pa je uz primjenu članka 52. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju ... Istom presudom proglašen je krivim i optuženik M. K. za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, opisano u točki 1. izreke pobijane presude za koje je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju ...

 

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku Z. M. je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... pa nadalje, a optuženiku M. K. u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... pa nadalje.

 

Optuženici su na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) obvezani solidarno naknaditi imovinskopravni zahtjev oštećeniku F. Z. u iznosu od 4.520,00 kuna a optuženik Z. M. sam oštećeniku P. B. d.d. u iznosu od 920,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženik Z. M. obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 27.760,50 kuna, a optuženik M. K. u iznosu od 12.310,50 kuna te svaki od optuženika i paušalni iznos od 500,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te presude pravodobno su žalbe podnijeli državni odvjetnik i optuženik M. K. po branitelju po službenoj dužnosti J. P. odvjetniku iz B. Državni odvjetnik je žalbu podnio zbog odluke o kazni u odnosu na optuženika M. K., predloživši preinačenje prvostupanjske presude i izricanje strože kazne zatvora. Optuženik M. K. prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukidanje pobijane presude u dijelu koji se odnosi na njega i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane.

 

U odnosu na žalbu optuženika M. K. (osim zbog odluke o kazni)

 

Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Optuženik osporava zakonitost zapisnika o pretrazi doma na adresi njegovog stanovanja ističući da nije potpisao svaku stranicu navedenog zapisnika kako je to propisano člankom 85. stavak 2. ZKP/08. Pozivanje na navedenu zakonsku odredbu je bez osnove jer je njome uređeno potpisivanje zapisnika koji se sastavlja prilikom radnje ispitivanja određene osobe. Stavkom 3. članka 85. ZKP/08 je međutim propisano da se osoba čiji se dom ili druge prostorije pretražuju, potpisuje na kraju zapisnika, jednako kao i svjedoci čija je prisutnost obvezna pri poduzimanju radnje te tumač (ako ga je bilo). Protivno navodima optuženikove žalbe, radnja pretrage i na temelju nje sastavljeni zapisnik ne predstavljaju nezakoniti dokaz jer nisu pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja, niti povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, kao niti povredom odredaba kaznenog postupka te onih koji su izričito predviđeni ZKP/08, što su, kao okolnosti koje dokaz čine nezakonitim, propisane člankom 10. ZKP/08. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ni sa čime nije dovedena u sumnju zakonitost tih dokaza. Naime, izdan je uredan sudski nalog za pretragu koji je uručen optuženiku M. K. i koji je potvrdio primitak tog naloga, pretraga je obavljena u njegovoj prisutnosti uz dva svjedoka građana koji su također potpisali zapisnik i na njega nisu stavili bilo kakve primjedbe a u zapisniku su navedene sve poduzete radnje i upozorenja što su sve uredno potpisale osobe koje su sudjelovale u pretrazi kao i optuženik M. K., bez ikakvih primjedbi na zapisnik. Stoga ni činjenica da prilikom pretrage nije izrađena fotodokumentacija pronađenih predmeta, što je istaknuto u žalbi, nije od utjecaja na zakonitost provedene pretrage i o njoj sastavljenog zapisnika, kako to pogrešno smatra optuženik. Slijedom navedenog, vještačenje predmeta koji su pronađeni prilikom pretrage ne predstavlja plod otrovne voćke, odnosno vještački nalaz i mišljenje nisu utemeljeni na nezakonitom dokazu.

 

Neosnovano optuženik M. K. osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući da su ostali dokazi neodređeni i ne dovode ga u vezu s kaznenim djelom za koje je proglašen krivim. Protivno navodima žalbe ostali dokazi podupiru utvrđenja iz vještačkog nalaza tragova tekstilnih vlakana kao i zapisnika o pretrazi stana. Naime, vještačenjem je utvrđeno da je ... koji su pronađeni u stanu optuženika M. K., moguće mehanički uklopiti u ... koji se nalaze u ... koja je bila dostavljena na vještačenje te se može zaključiti da su nekad činili cjelinu. Za ovu ... je na temelju iskaza svjedoka J. K. utvrđeno da ju je ovaj svjedok u ... dao optuženiku M. K., što čini poveznicu ovog optuženika s ... Činjenica, da na ... nisu identificirani aleli DNA profila optuženika M. K., imajući u vidu naprijed navedeno, ne predstavlja ekskulpirajuću okolnost niti dovodi u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik M. K. supočinitelj kaznenog djela opisnog pod točkom 1. izreke pobijane presude. Kad se uz navedene dokaze cijeni i obrana optuženika Z. M., koji je okolnosno iskazivao o kaznenom djelu, snimke nadzornih kamera kladionice F. d.o.o te video nadzora postavljenog na stambeno-poslovnoj zgradi u K., ..., koje potkrepljuju iskaz optuženika Z. M. o kretanju optuženika kritične zgode na mjestu događaja, uz mišljenje vještakinje M. V. kako ostavljanje biološkog materijala na predmetu ovisi o više faktora koji nisu mjerivi kao što su na primjer stanje kože ili vlasišta, stupanj znojenja, vremenski period u kojem je bio kontakt osobe s predmetom, podloga na koju je trag prenesen, vrsta ostvarenog kontakta, izostanak identificiranih alela DNA profila optuženika M. K. na ... nije odlučna činjenica koja bi dovela do drukčijeg zaključka o krivnji ovog optuženika.

 

Slijedom svega navedenog, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na ulogu optuženika M. K. u izvršenju inkriminiranog mu djela zbog čega je njegova žalba u cijelosti neosnovana, a nije počinjena niti povreda kaznenog zakona koja bi bila posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to smatra optuženik.

 

U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni

 

Osim zbog žalbe državnog odvjetnika na odluku o kazni na koju je osuđen optuženik M. K., ovaj sud je bio dužan razmatrati pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni i s obzirom na to da je žalba optuženika M. K. podnesena i iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud precijenio jedinu olakotnu okolnost – teške životne i socijalne prilike optuženika a otegotne nije cijenio s dovoljno pažnje. U žalbi državni odvjetnik na drukčiji način evaluira otegotne okolnosti, ističući činjenicu da je optuženik M. K. inicijator kaznenog djela koje je rezultat dogovora i razrađenog plana što upućuje na njegovu visoku kriminalnu volju.

 

Međutim, protivno navodima obje žalbe, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći osobne odlike optuženika kao i jačinu povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja i prijašnji optuženikov život. Posebno treba naglasiti da je psihijatrijskim vještačenjem kod optuženika M. K. utvrđena potpuno razvijena ovisnost o ... kao i štetna uporaba drugih psihoaktivnih tvari, što se, uz utvrđeni ... ličnosti, održava na njegovo funkcioniranje. Ovu okolnost treba cijeniti kod odluke o kazni usprkos mišljenju vještaka psihijatra kako nisu utvrđeni elementi koji bi govorili u prilog tome da je optuženik tempore criminis bio smanjenih sposobnosti shvaćanja značenja svojih postupaka ili upravljanja njima a niti je utvrđena ovisnost bila od odlučujućeg značaja za počinjenje djela koje mu je bilo stavljeno na teret. S obzirom na navedeno, a imajući na umu da je optuženik specijalni povratnik, kaznu zatvora u trajanju ..., koja svojim trajanjem premašuje do sada izricane kazne optuženiku, i ovaj sud smatra primjerenom počinjenom kaznenom djelu te odgovarajućom društvenom osudom takvog ponašanja. Ta je kazna podobna za utjecaj na optuženika ali i druge osobe da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Ujedno, optuženik, koji je mlada osoba, neće dulje vrijeme biti udaljen iz svakodnevnog života što će mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo nakon izdržavanja kazne i život u skladu sa zakonom.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. travnja 2017.