Broj: Kž-Us 87/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. A. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog J. A., optuženog N. B., optuženog M. R., optuženog S. H. i optužene D. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 25. ožujka 2016. broj K-Us-5/15, u sjednici održanoj 20. travnja 2017., u nazočnosti u javnom dijelu optuženog S. H. i njegovog branitelja Z. Z., odvjetnika iz O. te branitelja optužene D. A. mr. D. M., odvjetnika iz O.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog S. H., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi S. H. za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju ..., u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru radi predaje od ... te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... pa nadalje.

 

II. U ostalom se dijelu žalba optuženog S. H. te u cijelosti žalbe državnog odvjetnika, optuženog J. A., optuženog N. B., optuženog M. R. i optužene D. A. odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, proglašeni su krivim optuženici J. A. zbog kaznenog djela, zločinačko udruženje iz članka 328. stavak 1. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju ..., te za kazneno djelo iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pa je temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru ... pa nadalje.

 

Istom presudom proglašen je krivim optuženik N. B. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od ... u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... godina pa nadalje.

 

Proglašen je krivim i optuženik M. R. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od ..., a za isto kazneno djelo proglašen je krivim i S. H. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od ... u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... pa nadalje.

 

Proglašena je krivom i optužena D. A. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11 pa je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od ...

 

Temeljem članka 77. stavak 1. KZ/11 i članka 4. stavak 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj. 45/10), utvrđeno je da novčani iznos od 17.500,00 Eura protuvrijednost u kunama predstavlja imovinsku korist koju je optuženik A. J. pribavio kaznenim djelom iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11, te isti postaje imovina Republike Hrvatske time da je optuženik ovaj iznos u protuvrijednosti kuna dužan uplatiti u proračun RH u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 148. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), odlučeno je da će se o troškovima kaznenog postupka odlučiti posebnim rješenjem.

 

Protiv presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku J. A. za svako djelo utvrdi stroža kazna zatvora, a zatim izrekne i jedinstvena kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, a također i da se optuženicima N. B., M. R., S. H. i D. A., izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

Protiv te presude žali se optuženik J. A. osobno i putem svog branitelja I. B., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u odluci o kazni i optuženiku utvrde blaže pojedinačne kazne a zatim i blaža jedinstvena kazna zatvora.

 

Optuženik je zatražio obavijest o javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća čemu je udovoljeno međutim unatoč urednoj dostavi poziva nisu pristupili niti optuženik, niti njegov odvjetnik.

 

Protiv presude žali se i optuženik N. B. putem svog branitelja R. I., odvjetnika iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom a se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u smislu žalbenih navoda.

 

Žalbu je podnio i optuženik M. R., osobno i putem svog branitelja B. K., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da se optuženik i njegov branitelj pozovu na javnu sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno, no unatoč urednim pozivima isti nisu pristupili.

 

Protiv presude žali se i optuženik S. H. putem svog branitelja Z. Z., odvjetnika iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene Kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da se branitelj i optuženik pozovu na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, te su isti uredno pristupili.

 

Žalbu je podnijela i optuženica D. A. putem svog branitelja D. M., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u odnosu na nju, te u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se kazneno djelo za koje je osuđena preinači u pravnoj oznaci djela i kvalificira kao kazneno djelo iz članka 329. stavak 2. KZ/11, a zatim preinači i u odluci o kaznenoj sankciji i da joj se izrekne uvjetna osuda, te predlaže da se pozovu na javnu sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno te je pristupio branitelj D. M., odvjetnik iz O.

 

Odgovor na žalbe svih optuženika, podnio je državni odvjetnik te predložio da iste odbiju kao neosnovane, jer su neutemeljene u pogledu svih žalbenih razloga koji se navode.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika, podnio je optuženik M. R., osobno i putem svog branitelja B. K., odvjetnika iz O., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbaci.

 

Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženika S. H. djelomično je osnovana, dok su žalbe državnog odvjetnika te optuženika J. A., N. B., M. R. i D. A. neosnovane.

 

Nisu u pravu žalitelji J. A., N. B. i S. H. kada ističu žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 2. ZKP/08, koja propisuje da na raspravi ne može sudjelovati sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti (članka 32. stavak 1. ZKP/08), odnosno, žalitelji smatraju da suci A. B. i D. K. nisu mogli sudjelovati u donošenju prvostupanjske presude jer su u prethodnom postupku sudjelovali o odlučivanju o primjeni istražnog zatvora protiv ovih optuženika, pa su već u toj fazi formirali svoj stav o njihovoj krivnji.

 

Suprotno ovim navodima, treba reći da je odlučivanje o primjeni mjere istražnog zatvora procesnopravna kategorija te da se tom prilikom ne ulazi u meritum stvari, a činjenica da se razmatra stupanj osnovanosti sumnje koji stoji protiv optuženika kao počinitelja predmetnih kaznenih djela, ne dovodi u pitanje nepristranost sudaca koji su sudjelovali u tom odlučivanju, a nakon toga u odlučivanju o krivnji optuženika na raspravi, jer prilikom donošenja presude ocjenjuje se jesu li izvedeni dokazi dostatni da se optuženika proglasi krivim.

 

Stoga je ocjena ovoga suda da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, kako to pogrešno smatraju žalitelji, tim više što odredba članka 32. stavak 1. ZKP/08, taksativno navodi kada se sudac ili sudac porotnik treba isključiti od sudačke dužnosti, pri čemu je razvidno da ista odredba ne poznaje spornu tvrdnju žalitelja.

 

Nije u pravu žalitelj J. A. kada u osobnoj žalbi navodi da su mu povrijeđena prava na pravično suđenje i prava obrane, pri čemu iznosi paušalne i ničim potkrijepljene navode o tome da na raspravi nisu reproducirane cjelovite audio snimke nastale provedbom posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP708, te da je ubrzo nakon objave presude primio pisani otpravak presude.

 

Naime, iz raspravnih zapisnika od ... god. razvidno je da su snimke nastale primjenom posebnih dokaznih radnji reproducirane u nazočnosti svih sudionika postupka i to u cijelosti, time da su snimke izdvojene po nalogu suca istrage prema redoslijedu navedenom u tabeli za izdvajanje snimki. Na izvođenje navedenih dokaza nitko od sudionika u postupku nije stavljao nikakve primjedbe.

 

Činjenica da je pisani otpravak presude izrađen nedugo nakon objave presude, svakako ne upućuje na zaključak da je presuda izrađena prije same objave, već dapače odraz je prava optuženika da sud u razumnom roku odluči o optužbi zbog kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret.

 

Nije u pravu žalitelj J. A. kada prigovara čitanju zapisnika o ispitivanju svjedoka J. Z., S. Z., M. P., S. B., L. P., J. S. i B. M., koji su pročitani na raspravi od ... god., obzirom da za njihovo čitanje nije bila potrebna suglasnost stranaka sukladno odredbi članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08, tj. obzirom da su ranije bili ispitani pred istim predsjednikom vijeća.

 

Nadalje, nije u pravu žalitelj J. A. kada smatra da su ovlašteni sudski tumači za španjolski i engleski jezik prevodili samo transkripte razgovora koji su bili rezultat posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP708, a pri tome nisu imali na raspolaganju i snimke tih razgovora. Naime, iz naloga za prijevod proizlazi da su T. M., stalnom sudskom tumaču za engleski jezik i Z. S. stalnom sudskom tumaču za španjolski jezik, radi prijevoda dostavljeni: nalog, tabelarni prikaz i CD-ovi sa snimljenim razgovorima i SMS porukama.

 

Nadalje, žalitelj J. A. smatra da mu je na raspravi povrijeđeno pravo obrane jer su odbijeni svi njegovi dokazni prijedlozi, a na istu povredu se poziva i žalitelj S. H., navodeći da nije ispitan prije podizanja optužnice zbog čega je optužno i raspravno vijeće razmatralo samo navode i dokaze optužbe kojima nije moglo suprotstaviti obranu optuženika H.

 

Ovdje treba reći da nije u pravu žalitelj J. A. obzirom da mu je sud odbio dokazne prijedloge za ispitivanjem svjedoka U. I., G. J., M. P. i M. I., dok je optuženik S. H. predložio ispitivanje svjedoka U. I., G. J., D. G. i D. Č., jer je prvostupanjski sud valjano obrazložio u svojoj presudi zbog čega ne prihvaća te dokazne prijedloge pa je tako naveo da prijedlozi za ispitivanje svjedoka od strane J. A. su usmjereni na odugovlačenje kaznenog postupka jer predmet ovog postupka nije utvrđivanje uloge U. I. i G. J. u počinjenju kaznenih djela, dok je uloga M. P. i M. I. utvrđena iz sadržaja preslušane komunikacije.

 

Isto tako, a vezano za dokazne prijedloge S. H. sud je naveo da činjenice koje se tim prijedlozima predlažu utvrditi nisu važne za odlučivanje u predmetnom kaznenom postupku, jer za sud nije od odlučnog značaja kome je J. A. dugovao novac.

 

Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi optuženika S. H. da se presuda temelji na nezakonitim dokazima zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, a što se odnosi na snimke nastale provođenjem posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP/08, jer nalozi istražnog suca nisu u dovoljnoj mjeri obrazloženi, a također nezakonitim smatra i analitičke prikaze komunikacije i kretanja okrivljenika, pri čemu ne konkretizira o kojoj kategoriji nezakonitih dokaza bi se radilo a koji su predviđeni u članka 10. stavak 2. ZKP/08.

 

Suprotno navodima žalitelja S. H. vezano za tvrdnju da nalozi istražnog suca nisu u dovoljnoj mjeri obrazloženi, treba reći da je ocjena ovoga suda da nalozi istražnog suca za provođenje posebnih dokaznih radnji sadrže dostatna obrazloženja u pogledu postojanja osnova sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela za koja su mjere određene, te obrazloženje da se upravo samo provođenjem tih mjera može razotkriti njihovo počinjenje i počinitelj, dok vezano za analitičke prikaze komunikacije i kretanja okrivljenika, radi se o dokazima koji podliježu ocjeni vjerodostojnosti a ne i zakonitosti.

 

Nadalje, nisu u pravu žalitelji N. B. i S. H. kada navode da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva, obzirom da u činjeničnom opisu dispozitiva presude sasvim jasno je precizirana kriminalna aktivnost zločinačkog udruženja koje je formirao optuženik J. A. i to počevši od inicijalnih dogovora o krijumčarenju ..., što zbog financijskih teškoća nije realizirano, do pojedinih događaja vezanih za krijumčarenje kokaina opisanih pod toč. a) do f), time da je u činjeničnom opisu precizno određena kriminalna aktivnost zločinačkog udruženja u cjelini, pri čemu su opisane uloge svih optuženika u pojedinim događajima, njihovi međusobni dogovori, modaliteti krijumčarenja, količine droge kokain i druge okolnosti potrebne za što preciznije određenje terećenih kaznenih djela.

 

Također, suprotno žalbenim navodima optuženika J. A., N. B., S. H. i D. A., izreka presude nje proturječna sama sebi i razlozima presude u dijelu u kojem prvostupanjski sud obrazlaže postojanje zločinačkog udruženja koje je ustrojio optuženik J. A.

 

Naime, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, iz provedenih dokaza, a osobito sadržaja rezultata primjene posebnih dokaznih radnji i to snimki nadziranih komunikacija i izviješća tajne pratnje, te iz podataka pribavljenih putem međunarodne pravne pomoći iz Republike Slovenije, Republike Srbije i Republike Mađarske o zaticanju osoba sa drogom (M. P. u ..., B. M. u ..., M. I. u ... i optuženik M. R. u ..., te B. N. i B. L. sa ...), podataka o novčanim transakcijama, te iskaza svjedoka J. Z. i S. Z., proizlazi nedvojben zaključak da su se svi optuženici udružili u dobro organiziranu kriminalnu skupinu s ciljem višekratne kupovine ... u inozemstvu, krijumčarenje ... različitim načinima i sredstvima, pa i putem posebnog obučavanja i slanja kurira tzv. "..." za prijenos ...

 

Cjelokupna ova kriminalna aktivnost opisana je u izreci presude u alinejama a) do f), a sud je za istu dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Također nisu u pravu žalitelji kada ističu žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji nalaze u tome da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o tome da su oni bili pripadnici zločinačkog udruženja, jer prema stajalištu žalitelja nisu poznavali jedni druge, niti su znali za aktivnosti drugih sudionika.

 

Međutim, iz rezultata provedenog dokaznog postupka, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, nedvojbeno proizlazi da je upravo optuženik J. A. bio organizator tog zločinačkog udruženja, na način da je za svaku pošiljku kokaina koja je pristigla iz Južne Amerike ili Afrike, angažirao nekog od ostalih optuženika za plasman te droge na ilegalnom narko tržištu. Naime, J. A. je priznao učin kaznenih djela za koja je osuđen, međutim također je porekao da bi on bio organizator zločinačkog udruženja, međutim iz provedenih dokaza, prvenstveno sadržaja nadzirane komunikacije, podataka o zapljenama ... i uhićenjima osoba angažiranih za ..., podataka o W., podataka o prelascima državne granice, izlista iz zbirki T., rezultata pretraga, iskaza svjedoka J. i S. Z., nedvojbeno proizlazi da je upravo optuženik J. A. koordinirao svim akcijama nabave i prenošenja droge, davao naputke ostalim optuženicima te im podijelio zadatke i uloge koje moraju izvršiti radi što uspješnije realizacije krijumčarenja droge.

 

Pri tome nije od značaja da li svi sudionici ove kriminalne djelatnosti poznaju jedni druge, jer su svakako bili svjesni i znali da se radi o organiziranoj kriminalnoj djelatnosti krijumčarenja opojne droge, u ostvarenju kojeg cilja ih je sve međusobno povezao optuženik J. A.

 

Navedeno se odnosi i na žaliteljicu D. A., suprugu optuženika J. A., koja poriče da bi imala saznanja o djelatnostima kojima se bavi njezin suprug, međutim, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ista aktivno sudjelovala u realizaciji pojedinih kriminalnih aktivnosti, pri čemu treba naglasiti da je osobno poznavala sve sudionike tih aktivnosti. Pored toga, putem S. R., svoje sestre, i J. S. primala je novac iz inozemstva radi financiranja kupnje i prijevoza ...,organizirala je donošenje kupljene avionske karte za M. P. u V., skrivala pravo porijeklo i namjenu novčanih transakcija, jer su iste primane i slane na tuđe ime a ne na njezino, donosila zajedno s N. B. u V. kupljenu zrakoplovnu kartu za P. Ž. za put u Južnu Ameriku, razgovarala sa optuženikom J. A. o prispijeću D. pošiljke ... u S. putem S. H. o problemima i osobi koja bi ... trebala primiti, osobno sudjelovala u slanju M. I. po drogu, predaji novca toj osobi, te sudjelovala u nadoplati telefonskog računa za M. I. dok se nalazio u Africi putem J. S. i dr.

 

Prema tome, nedvojbeno je utvrđeno da je i optuženica D. A. aktivno sudjelovala u realizaciji svih kriminalnih aktivnosti za koje je osuđena, pri čemu treba reći da nije u pravu kada u žalbi ističe i žalbeni osnov povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08, na svoju štetu, jer smatra da se njezine radnje, za koje je osuđena, mogu kvalificirati samo kao radnje pomaganja a nikako i supočiniteljstvo u počinjenju kaznenih djela, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se je optuženica D. A. sudjelovala u počinjenju kaznenog djela kao supočinitelj, te za isto dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Konačno, nije u pravu žalitelj M. R. kada ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona na svoju štetu, obzirom da je za isto djelo već pravomoćno osuđen presudom Okružnog suda u Ljubljani na kaznu zatvora u trajanju od ..., koju je izdržao u trajanju od ...

 

Naime, ovaj podatak je sadržan u toč. e) izreke pobijane presude, međutim kriminalna djelatnost ovog žalitelja obuhvaćena je u duljem vremenskom periodu i s više kriminalnih radnji (toč. a., b. i c. izreke), pa sama činjenica da je osuđen zbog posjedovanja ... u Sloveniji, nije od relevantnog utjecaja na presuđenje u predmetnom kaznenom postupku.

 

Na kraju, treba reći da je ovaj sud djelomično prihvatio žalbu optuženika S. H. u dijelu odluke o kazni, pa je imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu, ocijenio da isti nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu optuženikove ranije neosuđivanosti, kao i činjenicu da je poduzeo manju količinu kriminalne aktivnosti od optuženika J. A., pa je stoga preinačio presudu odluci o kazni u odnosu na ovog optuženika, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju ..., za koju smatra da je primjerena stupnju njegove kaznene odgovornosti i težini počinjenog djela, time da mu je pravilno temeljem članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru radi predaje od ..., a zatim u istražnom zatvoru od ... pa nadalje.

 

Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na sve optuženike, je neosnovana, jer ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilnim utvrđenjem svih olakotnih i otegotnih okolnosti koje je našao na strani optuženika J. A., N. B., M. R. i D. A., istima izrekao adekvatnu kaznu zatvora za koju i ovaj sud smatra da će se njome u cijelosti postići svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

 

Stoga nisu u pravu niti optuženici koji u svojim žalbama ističu žalbeni osnov zbog odluke o kazni, pa tako optuženik J. A. navodi da mu prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je priznao kaznena djela opisana pod toč. a) do f), i na taj način dao doprinos rasvjetljavanju uloga ostalih sudionika, optuženik N. B. ističe da mu sud nije cijenio kao olakotno da je djelomično priznao kaznena djela pod toč. b) i d) izreke, dok djela pod točkama a), c), e) i f) nije priznao, tako da mu sud nije mogao kao otegotno cijeniti visok stupaj kriminalne količine, optuženik M. R. naveo je da mu sud nije kao olakotno cijenio činjenicu da je bio zatočenik logora u S. M., dragovoljac Domovinskog rat, odlikovan Spomenicom, te vojni invalid VI skupine, dok optuženica D. A. ističe kao posebno olakotne okolnosti činjenicu da je posebno vezana za J. A. koji je spasio život njoj i njezinom sinu od plaćenog ubojice.

 

Suprotno ovim navodima podnesenih žalbi ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, optuženicima izrekao adekvatne kazne zatvora, za koje i ovaj sud smatra da su primjerene stupnju njihove kaznene odgovornosti i težini počinjenih kaznenih djela.

 

Tako je prvostupanjski sud optuženiku J. A. cijenio kao olakotno djelomično priznanje kaznenog djela, dok mu je kao otegotno cijenio visok stupanj kriminalne količine i upornosti, posebice kada se ima u vidu velika količina ..., koja omogućuje izradu velikog broja doza za konzumiranje, što upućuje na posebno izraženu pogibeljnost djela, optuženiku N. B. kao olakotno cijenjeno je također djelomično priznanje kaznenog djela dok je kao otegotno cijenjena njegova ranija osuđivanost između ostalog i za istovrsna kaznena djela, optuženiku M. R. kao olakotno cijenjena je njegova obiteljska situacija, da je otac dvoje djece, dok je kao otegotno cijenjena činjenica da je prevozio ..., te dosadašnja osuđivanost za istovrsna i druga kaznena djela, te optuženici D. A., sud je kao olakotno cijenio da je samohrana majka jednog malodobnog djeteta, do sada neosuđivana, te da je njezina uloga u počinjenju kaznenog djela znatno manja od ostalih optuženika, time da nije našao posebno otegotnih okolnosti.

 

Iz navedenog je razvidno da je prvostupanjski sud sa posebnom pažnjom ocjenjivao sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna bude veća ili manja, te za isto dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud .

 

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, ovaj sud je istu ispitao i sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

Stoga, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 20. travnja 2017.