Broj: Kž 147/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića, Žarka Dundovića, Vesne Vrbetić i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 6. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog G. R., optuženog Č. R. i optuženog P. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 5. lipnja 2015. broj K-22/14, u sjednici održanoj 27. travnja 2017., u nazočnosti u javnom dijelu optuženog G. R. i njegovog branitelja M. P., odvjetnika iz Z. te optuženog Č. R. i njegovog branitelja A. K., odvjetnika iz Z.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika G. R., ukida se pobijana presuda u točka 2/ izreke, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog Č. R., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na optuženog Č. R. u točka 3/ i 4/ izreke, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Uslijed toga žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženog Č. R. te žalba optuženog Č. R. su bespredmetne.

 

III. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da su optuženi G. R. radnjama opisanim u točkama 3) a), b), c), d), e) i f) te 4) a), b) i c) izreke prvostupanjske presude počinio ukupno devet kaznenih djela razbojništava u stjecaju iz članka 230. stavka 2. KZ/11., a optuženik P. P. radnjama opisanim pod točka 3) a), b), c), d), e) i f) izreke prvostupanjske presude počinio ukupno šest kaznenih djela razbojništva u stjecaju iz članka 230 stavak2 KZ/11

 

IV. Uslijed odluke pod I. i III. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na optuženog G. R., preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni te se optuženom G. R. za svako od devet kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11 za koje je sada proglašen krivim, na temelju tog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po ..., dok se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od ... za kazneno djelo iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11 za koje je pod točkom 1. prvostupanjske presude proglašen krivim pa se optuženi G. R. za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... pa nadalje, dok se optuženi P. P. za šest kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 51. KZ/11 za koja je sada proglašen krivim uz primjenu članaka 25. i 26. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12.-pročišćeni tekst, 148/13. i 56/15. - dalje u tekstu: ZSM) osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ...

 

V. U ostalom se dijelu žalbe državnog odvjetnika te optuženog G. R. a žalba optuženog P. P. u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, pod točka 1/ i 2/ izreke, proglašen je krivim optuženik G. R. zbog dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11, te mu je za kazneno djelo pod točkom 1/ temeljem iste zakonske odredbe uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., a za kazneno djelo pod točkom 2/ temeljem iste zakonske odredbe uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od ...

 

Istom presudom pod točkama 3/ i 4/ izreke, proglašen je krivim optuženik G. R. za dva produljena kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavak 1. KZ/11 te mu je za kazneno djelo pod točkom 3/ izreke uz primjenu članka 52. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., a za kazneno djelo pod točkom 4/ izreke, temeljem iste zakonske odredbe uz primjenu članka 52. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pa je temeljem članka 51. KZ/11, optuženik G. R. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu je temeljem članka 54. stavak 1. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... pa nadalje.

 

Pobijanom presudom pod točkom 3/ i 4/ izreke presude, proglašen je krivim i optuženik Č. R. zbog dva produljena kaznena djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, pa mu je za svako djelo temeljem istih zakonskih propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od ..., pa je optuženik Č. R. temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ... u koju mu je temeljem članka 54. stavak 1. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ...

 

Istom presudom pod točka 3/ izreke, proglašen je krivim i optuženik P. P. zbog jednog produljenog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11 pa je temeljem tog zakonskog propisa uz primjenu odrede članka 105. stavak 2. i članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ...

 

Temeljem članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika G. R. oduzet je pištolj marke ..., tvorničkog broja ... i devet komada streljiva ..., crna trenirka s kapuljačom u čijem džepu se nalazi ...

 

Ostali predmeti oduzeti prema potvrdama o privremeno oduzimanju predmeta, temeljem članka 189. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), vratit će se vlasnicima kada to zatraže.

 

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 usvojen je imovinsko pravni zahtjev oštećene trgovine S. u iznosu od 590,00 kuna, te trgovine T. u iznosu od 1.500,00 kuna koje iznose su optuženici dužni platiti solidarno u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Temeljem članka 77. stavak 1. KZ/11 od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 3/ izreke presude u ukupnom iznosu od 9.125,98 kuna time da je svaki od njih dužan uplatiti u državni proračun iznos od 3.072,00 kuna, dok su optuženici G. R. i Č. R. na ime oduzete imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom po točkom 4/ izreke dužni svaki uplatiti u korist državnog proračuna iznos od 3.298,53 kune a na ime oduzimanja imovinske koristi u ukupno iznosu od 6.597,06 kuna.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka i to G. R. u iznosu do 5.046,96 kuna i paušalnu svotu od 2.000,00 kuna, Č. R. u iznosu od 961,99 kuna i paušal od 1.500,00 kuna ,te P. P. paušalni trošak od 1000,00 kuna.

 

Istom presudom, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođen je od optužbe B. G. za tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. u vezi članka 51. KZ/11, opisana pod točka 5/, 7/ i 10/ optužnice.

 

Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08, optuženik B. G. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a podredno da se presuda preinači i na način da se optuženiku G. R. i Č. R. izreknu zatvorske kazne u duljem trajanju.

 

Protiv presude žali se i optuženik G. R. osobno i putem svog branitelja M. P., odvjetnika iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da se optuženiku G. R. izrekne blaža kazna zatvora, time da predlaže da ga se pozove na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno te je nazočnost okrivljenika i njegovog branitelja osigurana putem audio-video konferencije sa Županijskim sudom u Splitu.

 

Protiv presude žali se i optuženik Č. R., osobno i putem svog branitelja A. K., odvjetnika iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe u cijelosti, time da predlaže da ga se pozove na javnu sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno te je nazočnost optuženika i njegovog branitelja osigurana putem audio-video veze sa Županijskim sudom u Splitu.

 

Protiv presude žali se i optuženik P. P. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku izrekne blaža kazna zatvora u trajanju od ..., time da mu se iz izreke pobijane presude izostave radnje opisane pod točka 3 c/ i d/.

 

Odgovor na sve žalbe optuženika ponio je državni odvjetnik s prijedlogom da se iste odbiju kao neosnovane.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženici G. R., Ć. R. i P. P. putem svojih branitelja s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a žalbe optuženika prihvate i presuda ukine odnosno preinači u smislu žalbenih prijedloga.

 

U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalbe državnog odvjetnika i žalba optuženika G. R. djelomično su osnovane, dok je žalba Č. R. bespredmetna, a žalba optuženika P. P. neosnovana.

 

U pravu su državni odvjetnik i optuženik G. R. kada u svojoj žalbi ističu osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 koju nalaze u činjenici da je izreka presude u točka 2/ nerazumljiva i proturječna razlozima presude, odnosno da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Naime, prvostupanjski sud je pod točka 2/ izreke optuženika G. R. osudio za jedno kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11, pri čemu je izmijenio činjenični i pravni opis tog djela iz optuženice prema kojoj se optuženik teretio za stjecaj dva kaznena djela iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. u vezi članka 51. KZ/11, počinjena na štetu policijskih djelatnika M. M. i E. P.

 

U pobijanoj presudi ovakav postupak suda obrazlaže se činjenicom da je optuženik iz pištolja ispalio samo jedan projektil koji prema stajalištu balističkog vještaka nije mogao istovremeno usmrtiti obojicu policijskih djelatnika, time da je vještak dao objašnjenje da obzirom na prostorni razmak na kojem su se nalazili policijski djelatnici prilikom trčanja za optuženikom, ukoliko bi metak pogodio bližeg oštećenika i prošao kroz njegovo tijelo, izgubio bi dovoljno energije tako da više ne bi mogao ozlijediti osobu koja se nalazi iza nje.

 

Međutim, vještak je isto tako naveo da ukoliko bi projektil samo okrznuo prvu osobu, onda bi izgubio mali dio energije pa bi drugu osobu mogao teško i po život opasno ozlijediti.

 

Prvostupanjski sud nakon toga ističe jasan i nedvosmislen zaključak da je optuženik ispaljenjem samo jednog projektila u pravcu policajaca koji su ga progonili, bio svjestan da može lišiti života samo jednog od njih, pristajući na takvu posljedicu.

 

Suprotno ovim navodima pobijane presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud manjkavo obrazložio svoju odluku o osudi optuženika samo za jedno kazneno djelo iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11, ne vodeći pri tom računa o tzv. "dolus alternativus", odnosno o mogućnosti da se radi o idealnom stjecaju dva kaznena djela pokušaja teškog ubojstva, jer u konkretnom slučaju oba policajca su u životnoj opasnosti, a počinitelj pristaje da liši života bilo kojeg od njih, što znači da se oba imaju smatrati oštećenicima u ovom kaznenom postupku. Nasuprot tome u situaciji koju je utvrdio prvostupanjski sud, jedan oštećenik praktički i ne postoji, pa stoga ne može niti ostvarivati svoja prava koja mu prema odredbama ZKP/08 pripadaju. Time ujedno nije riješen predmet optužbe budući da je optuženik terećen za stjecaj kaznenih djela na štetu oba oštećenika, a presuđen za jedno kazneno djelo na štetu neodređene osobe.

 

Isto tako, u pravu je žalitelj G. R. kada navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na navode optuženika da nije imao namjeru nikoga usmrtiti, te svoju obranu usmjerio u pravcu da se radilo o kaznenom djelu dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. KZ/11, o čemu se sud trebao izjasniti u pobijanoj presudi na način da otkloni ili prihvati ove navode obrane optuženika, te o tome da valjane razloge.

 

U odnosu na kaznena djela opisana pod točkama 3/ i 4/ izreke pobijane presude, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, obzirom da u obrazloženju presude nije dao razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na status optuženika Č. R. prilikom sudjelovanja u počinjenju kaznenih djela opisanih pod točkama 3) a, b, c d, e i f, te pod točkama 4/ a, b, i c, izreke pobijane presude.

 

Naime, sud je ovog optuženika osudio kao supočinitelja navedenih kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. KZ/11, a da pri tome nije s posebnom pažnjom ocijenio sve provedene dokaze koji upućuju na značaj njegovog sudjelovanja u tim kaznenim djelima.

 

Kada je sud utvrdio da je ovaj optuženik sudjelovao u počinjenju predmetnih kaznenih djela, trebao je posebno cijeniti njegovu ulogu u radnjama počinjenja, dovoženje i odvoženje s lica mjesta, tim više što iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je isti samo dana ... i dana ... primijećen na mjestu događaja sa vozilom marke Š. pa je ostalo sporno da li je isti, ukoliko je imao saznanja o kriminalnoj djelatnosti optuženika G. R. i P. P., bio u ulozi pomagača ili supočinitelja, odnosno u kojoj je mjeri imao vlast na djelom počinitelja.

 

Ukoliko ocijeni da se ovdje radi o supočiniteljstvu, prvostupanjski je sud bio dužan obrazložiti zbog čega smatra da je taj optuženik svojim radnjama bitno pridonio počinjenju kaznenih djela, što je u pobijanoj presudi izostalo.

 

Nadalje u pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon kada je radnje optuženika G. R. i P. P. opisane pod točka 3/, te G. R. opisane pod 4/ izreke pobijane presude, pravno označio kao jedno produljeno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11.

 

Naime, po prirodi stvari isključena je konstrukcija produljenog kaznenog djela kod kaznenih djela kojima se štite najviše osobne vrijednosti. Kazneno djelo razbojništva spada u grupu tzv. složenih kaznenih djela kojima se štite dva pravna dobra, a to su imovina i tjelesni integritet pojedinaca prema kojem se primjenjuje sila ili prijetnja.

 

Upravo zbog toga, što je u konkretnom slučaju bio ugrožen tjelesni integritet različitih osoba, nije moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela, bez obzira što, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, postoje sjedinjujuće okolnosti iz članka 52. KZ/11, a to su prostorna i vremenska povezanost te jedinstvena namjera.

 

Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, kaznena djela opisana pod točkama 3/ i 4/ izreke pobijane presude, preinačio u pravnoj oznaci djela te optuženika G. R. osudio za ukupno ... kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavak 1. KZ/11, te za svako djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od ..., a nakon što je prihvatio kao utvrđenu kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11 opisano pod točka 1/ izreke, u trajanju od ..., optuženika G. R. temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ...

 

Prilikom odmjeravanja kazne optuženiku G. R. ovaj sud je prihvatio kao utvrđene sve otegotne i olakotne okolnosti koje je na strani ovog optuženika utvrdio prvostupanjski sud, time da je posebno vodio računa da je optuženik tempore acti iskazao naročitu upornost i bezobzirnost prilikom činjenja kaznenih djela, jer nije prezao niti od toga da vatrenim oružjem nasrne na policijske djelatnike.

 

Isto tako, a vezano za optuženika P. P., ovaj sud je kaznena djela opisana pod točkom 3/ izreke pobijane presude, preinačio u pravnoj oznaci djela, te ga osudio za 6 kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, time da ga je primjenom odredaba članka 25. i 26. Zakona o sudovima za mladež osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od ..., pri čemu su prihvaćene sve olakotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu.

 

Stoga je odlučeno kao pod I. do IV. izreke ove presude, dok su u ostalom dijelu žalbe neosnovane.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija oslobađajući do presude u odnosu na B. G., navodeći da je prvostupanjski sud olako prihvatio izmjenu obrane optuženika G. R. danu na raspravi u kojoj ovaj izričito navodi da osoba pod imenom B. G. koja se nalazi u sudnici nije B. o kojem je on govorio prilikom prvog ispitivanja u državnom odvjetništvu.

 

Iste navode u svojoj obrani iznio je i optuženik P. P., navodeći da je jednom vidio tog B. te da mu je o njemu pričao G. R., ali osoba u sudnici koja nosi isto ime nije taj B. kojeg je on vidio.

 

Ocjena je ovoga suda, da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nema dokaza da bi optuženik B. G. sudjelovao u izvršenju kaznenih djela opisanih pod točkom 4/ izreke pobijane presude, jer isti poriče svoje sudjelovanje u tim kaznenim djelima, pri čemu u svojoj obrani navodi da je u inkriminirano vrijeme živio u V. a što je sud utvrdio pregledom njegovog mobitela, iz kojeg proizlazi da su razgovori vođeni na području V., time da je kod njega pronađena i iskaznica ... iz V.

 

Sve navedeno, u situaciji kad optuženik G. R. i P. P. odriču njegovo sudjelovanje u izvršenju predmetnih kaznenih djela, a prethodno su ista priznali, a optuženik P. P. samo kaznena djela pod točkama 3/ a, b, e i f, izreke prvostupanjske presude, prema ocjeni i ovoga suda da je opravdano prvostupanjski sud na optuženika B. G. primijenio načelo "in dubio pro reo" i oslobodio ga od kaznene odgovornosti.

 

Isto tako, nije u pravu optuženik G. R. kada u svojoj žalbi ističe žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz počinjene članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11 opisanog pod točkom 1/ izreke pobijane, a počinjenog na štetu policijskog djelatnika D. S., držeći da prvostupanjski sud preuranjeno donosi zaključak da je optuženik počinio upravo to djelo a ne neko drugo kazneno djelo kao što je ugrožavanje općeopasnom radnjom ili sredstvom, tim više što optuženik u svojoj obrani izričito navodi da nije imao namjeru nikoga lišiti života već samo spriječiti policajca da ga dalje proganja.

 

Naime, u tijeku postupka na nedvojben način je utvrđeno da je optuženik G. R. bježeći pred policijskom potjerom nakon izvršenja kaznenog djela razbojništva, kada ga je policijski djelatnik D. S. sustigao, pri tome ga upozoravajući "Stop policija", s udaljenosti od ... metara prema istom ispalio hitac iz pištolja, koji ga srećom nije pogodio.

 

Ova utvrđenja proizlaze kako iz same obrane optuženika koji ne poriče da je tom prigodom pucao iz pištolja prema policajcu, tako i iz iskaza svjedoka D. S., a poglavito iz zapisnika o očevidu i rekonstrukcije na mjestu događaja te nalaza i mišljenja balističkog vještaka, koji je na temelju svih raspoloživih parametara utvrdio da je optuženik pucao u policajca sa udaljenosti od ... metara, da je pucano s približne visine od ..., te je zrno prošlo pored policajca S. na visini od ..., što znači da ga je hitac ispaljen u zoni njegovog tijela čime je život tog ošećenika bio neposredno ugrožen.

 

Sve navedeno i po ocjeni ovoga suda upućuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kritične zgode pucao prema policajcu na način da je pristao na mogućnost da ga usmrti, pri čemu se njegova obrana u dijelu u kojem navodi da je pucao u zrak ili sa strane očito ukazuje kao neistinita i usmjerena na umanjenje kaznene odgovornosti.

 

Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je G. R. osudio za kazneno djelo iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11 počinjeno sa neizravnom namjerom. a opisano pod točkom 1/ izreke pobijane presude.

 

Vezano za žalbu optuženika G. R. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela iz točaka 3 / i 4/ izreke pobijane presude, treba reći da, obzirom na činjenicu da optuženik u cijelosti priznaje ova kaznena djela te se očitovao da se za ista smatra krivim, to je njegova žalba u odnosu na ta djela zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nedopuštena sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08, koja izrijekom propisuje da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim.

 

U odnosu na žalbu optuženika P. P. u kojoj ističe žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela iz točke 3/ c i d izreke pobijane presude koja u svojoj obrani nije priznao, treba reći da prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje, da obzirom na činjenicu da je optuženik G. R. priznao navedena kaznena djela te detaljno i okolnosno opisao način njihovih počinjenja, što su potvrdile i svjedokinje M. M. i K. M., pri čemu je kao svog supočinitelja naveo optuženika P. P., te da nije bilo nikakvog razloga da neosnovano teretiti P. P. koji je prema njihovom priznanju sudjelovao u počinjenju kaznenih djela iz točke 3/ a,b,e i f izreke presude., da je upravo optuženik P. P. počinio i kaznena djela iz točke 3/ c i d zajedno sa optuženikom G. R.

 

Vezano za žalbeni osnov zbog odluke o kazni koji ističe ovaj žalitelj, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, optuženika P. P. osudio na kaznu zatvora u trajanju od ..., za koju i ovaj sud smatra da je primjerena stupnju njegove kaznene odgovornosti i težini počinjenih kaznenih djela, te opsegu njegova učešća u istima, te da će se tako izrečenom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

 

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, ovaj sud je istu ispitao i sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, u odnosu na neukinuti i nepreinačeni dio presude, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti povrede zakona na štetu optuženika.

 

Slijedom svega iznesenog, na temelju članka 483. stavak 1., 486. stavak 1. i 482 ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

 

Zagreb, 27. travnja 2017.