- 1 -              Revd 1896/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1896/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A., OIB: ..., iz B., vl. obrta C. b. M. koga zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., OIB: ..., Lj. F. Z., radi utvrđenja nezakonitosti odluke o raskidu ugovora i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6774/17-2 od 11. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-223/15-29 od 21. srpnja 2017., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na odredbe čl. 385. do 388. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje da je tuženikova odluka o raskidu ugovora koji su stranke sklopile 24. travnja 2013. protivna zakonu i zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle dobiti zbog isključenja tužitelja iz postupka javne nabave.

 

              Zahtjev za naknadu štete tužitelj temelji na tvrdnji da ga je tuženik zbog nezakonitog raskida ugovora sklopljenog 24. travnja 2013. isključio iz novog postupka javne nabave uz obrazloženje da je učinio težak profesionalni propust kod izvršenja ugovora o javnoj nabavi sklopljenog s naručiteljem koji je doveo do prijevremenog raskida ugovora, pri čemu se tuženik pozvao na odredbu čl. 68.  st. 1. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine" broj 90/11, 83/13, 143/13, 13/14 i 120/16).

 

              Nižestupanjski sudovi su ocijenili da u radnjama tuženika nije bilo protupravnosti, jer Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, kao nadležno tijelo, nije poništilo odluku o javnoj nabavi, slijedom čega su zahtjev za naknadu štete odbili.

 

              Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi od pretpostavke da je u ovom parničnom postupku utvrđena protupravnost u postupanju tuženika budući da je prihvaćen zahtjev za utvrđenje nezakonitosti tuženikove odluke o raskidu ugovora, a raskid kojeg je, prema tvrdnji tužitelja, bio razlog za isključenje ponude tužitelja iz novog postupka javne nabave.

 

              Tuženik je kao razlog za raskid navedenog ugovora naveo da tužitelj nije u zadanom roku izvršio ugovorene radove. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev za utvrđenje nezakonitosti tuženikove odluke o raskidu ugovora uz obrazloženje da rok ispunjenja nije bitan sastojak tog ugovora, a da tuženik prije donošenja odluke o jednostranom raskidu nije ostavio tužitelju primjeren naknadni rok za ispunjenje. Budući da prvostupanjski sud pri tome nije pošao od jasnog utvrđenja o postojanju odnosno nepostojanju skrivljenog ponašanja koje je dovelo do raskida ugovora, pravomoćna sudska odluka kojom je utvrđena nezakonitost tuženikove odluke o raskidu ugovora nije od utjecaja na odluku o naknadi štete, niti dokazuje da razlog za isključenje iz postupka javne nabave na koji se tuženik pozvao nije postojao.

 

              Prema tome, za zaključiti je da o pravnom pitanju postavljenom u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ovisi odluka u ovom sporu jer tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je pravomoćna sudska odluka o nezakonitosti raskida prethodnog ugovora o javnoj nabavi odlučna za odluku o zahtjevu za naknadu štete.

 

              Osim toga, odluka Europskog suda broj C-166/14 od 26. studenoga 2015. na koju se tužitelj pozvao kao razlog važnosti nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji budući je ta odluka donesena povodom zahtjeva za prethodnu odluku u predmetu u kojem je zatraženo utvrđenje nezakonitosti postupka sklapanja ugovora o javnoj nabavi zbog toga što prethodno nije objavljen poziv na nadmetanje, dok je u ovom predmetu riječ o postupku javne nabave u kojem je tužitelj sudjelovao na temelju objavljenog poziva na nadmetanje.

 

Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a riješio kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.