Poslovni broj:10 Gž-1849/2020-3

 

Poslovni broj:10 Gž-1849/2019-3

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja D. R. (OIB:...) iz Z., I. G. (OIB:...) iz Z., V. Z. A. (OIB:...) iz Z., A. H. (OIB:...) iz Š., D. D. (OIB:...) iz Z., S. Č. (OIB:...) iz Š. i I. P. d.o.o. Z. (OIB:...) - svi zastupani po punomoćnici V. J., odvjetnici iz Z. protiv protivnika osiguranja H. n. s. (OIB:...), Z., zastupanog po punomoćniku N. B., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, povodom žalbi protivnika osiguranja izjavljenih protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1125/2016-46 od 22. svibnja 2019. i rješenja o ispravku broj Pn-1125/16-51 od 2. listopada 2019., dana 16. studenog 2020.,

 

r i j e š i o j e

             

              Žalba protivnika osiguranja izjavljena protiv rješenja o ispravku Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1125/16-51 od 2. listopada 2019. se usvaja te se navedeno rješenje ukida.

 

              Žalba protivnika osiguranja izjavljena protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1125/2016-46 od 22. svibnja 2019. kojim je određena privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se navedeno rješenje.

 

              Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja o ispravku broj Pn-1125/2016-51 od 2. listopada 2019.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem broj Pn-1125/2016-46 od 22. svibnja 2019. u toč. I izreke određena je privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja koja se sastoji u ostvarivanju Ustavom Republike Hrvatske i zakonom zajamčenih prava na slobodu mišljenja i izražavanja misli, slobodu izvještavanja i pristupa informaciji, nalogom protivniku osiguranja da predlagateljima omogući prisustvovanje konferencijama za medije, primanje tuženikovih priopćenja za medije i sudjelovanje na svim događanjima protivnika osiguranja koja su otvorena za novinare i javnost i to pod jednakim uvjetima, a koja se mjera smatra provedenom dostavom pobijanog rješenja protivniku osiguranja (toč.II izreke), a toč.III izreke određeno je trajanje privremene mjere do pravomoćnosti navedenog rješenja, time da je ta točka izreke ispravljena rješenjem broj Pn-1125/16-51 od 2. listopada 2019. na način da je trajanje privremen mjere osiguranja određeno do proteka 15 dana od pravomoćnosti odluke donesene u sudskom postupku povodom tužbe predlagatelja osiguranja koji se vodi pod brojem Pn-1125/16.

Toč. IV izreke rješenja broj Pn-1125/2016-46 od 22. svibnja 2019. konstatirano je da pobijano rješenje ima učinak rješenja o ovrsi, toč.V izreke naloženo je protivniku osiguranja da predlagatelju naknadi prouzročeni trošak sastava prijedloga za osiguranje u iznosu od 1.250,00 kn, dok je toč. VI izreke odbijen tuženik (pravilno:protivnik osiguranja) sa zahtjevom radi naknade mu troška sastava odgovora na prijedlog predlagatelja osiguranja.

 

Oba navedena rješenja pravodobno izjavljenima žalbama pobija protivnik osiguranja iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom ovom sudu da rješenje o određivanju mjere privremene mjere osiguranja preinači i odbije prijedlog predlagatelja, podredno da ga ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a da rješenje o ispravku ukine.

 

U odgovoru na žalbu izjavljenu protiv rješenja o određivanju privremene mjere osiguranja, predlagatelji osiguranja su se usprotivili osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu protivnika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

 

Žalba protivnika osiguranja izjavljena protiv rješenja o ispravku je osnovana, dok je žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere osiguranja neosnovana.

 

Na žalbu protiv rješenja o ispravku broj Pn-1125/16-51 od 2. listopada 2019.:

 

Polazeći od činjenice da je rješenjem o ispravku prvostupanjski sud ispravio toč.III izreke rješenja o određivanju privremene mjere na način da je umjesto prvobitnog određenja da privremena mjera traje do pravomoćnosti rješenja u tom predmetu ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijene, tako da mjera više nije potrebna, rješenjem o ispravku odredio da ista traje do proteka 15 dana nakon nastupanja pravomoćnosti odluke donesene u sudskom postupku koji se povodom tužbe predlagatelja osiguranja vodi pod poslovnim brojem Pn-1125/16, te da je obrazloženje rješenja o ispravku svedeno na konstataciju da je utvrđeno da je došlo do omaške u pisanju koju da je valjalo ispraviti pozivom na odredbu čl.342. stav.1. Zakona o parničnom postupku, to se žalbeni razlog, na koji sadržajem žalbe upućuje protivnik osiguranja iako ga decidirano ne navodi, tzv. relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl.354.stav.1. u vezi sa čl.342. stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19) ukazuje osnovanim.

              Naime, prema odredbi čl. 342.stav.1. u vezi sa čl.381. ZPP-a pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba, a kako sadržaj izreke rješenja o osiguranju u odnosu na rješenje o ispravku nedvojbeno ukazuje da se ne radi o pogreški u smislu citirane odredbe čl.342.stav.1. ZPP-a već o drugačijoj, meritornoj odluci vezanoj uz trajanje određene mjere osiguranja koja je rješenjem o određivanju privremene mjere vezana uz nastup pravomoćnosti tog rješenja, a rješenjem o ispravku – uz nastup pravomoćnosti presude broj Pn-1125/2016-39 od 23. studenog 2018. to je usvajanjem žalbe protivnika osiguranja, pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP-a valjalo ukinuti pobijano rješenje o ispravku broj Pn-1125/16-51 od 2. listopada 2019.

Istodobno je odbijen zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova sastava žalbe protiv tog rješenja, obzirom da je navedena žalba, unatoč svojoj osnovanosti, bez ikakvog utjecaja na pravilnost same privremene mjere osiguranja i njezinog trajanja određenog rješenjem broj Pn-1125/2016-46 od 22. svibnja 2019. pa je o navedenom zahtjevu protivnika osiguranja odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a. Toviše što je trajanje privremene mjere osiguranja sukladno rješenju o osiguranju određeno do pravomoćnosti istog, koji trenutak je istovjetan trenutku odlučivanja o žalbi protivnika osiguranja na rješenje o ispravku.

 

Na žalbu protiv rješenja o određivanju privremene mjere osiguranja broj Pn-1125/2016-46 od 22. svibnja 2019.:

 

Obrazlažući zauzeto stajalište, polazeći pri tom od odredbe čl. 298. stav.1.Ovršnog zakona (dalje: OZ - „Narodne novine“ broj 57/96, 29/99 i 173/03) - iako je mjerodavan materijalno-pravni propis za prosudbu osnovanosti podnesenog prijedloga za osiguranje od 18.12.2019. determiniran vremenom njegovog podnošenja što znači da se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona objavljenog u „Narodnim novinama broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ/12 no koje na sadržajno istovjetan način normiraju predmetnu materiju - kojom je propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje i nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, utvrdivši na osnovu rezultata opširnog dokaznog postupka koji je prethodio prijedlogu za donošenje predmetne mjere osiguranja, da protivnik osiguranja u smislu odredbi Zakona o medijima i Zakona o pravu na pristup informacijama predstavlja tijelo javne vlasti, da su predlagatelji tijekom postupka dokazali osnovanost svoga zahtjeva radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, profesionalni integritet (I-VI predlagatelji kao novinari sportske redakcije portala I.h.) i ugled te povredu poslovnog ugleda (VII-predlagatelj kao vlasnik navedenog portala) temeljeći takav zahtjev na svom ustavnom pravu na slobodu mišljenja, izražavanja misli i pravu novinara na slobodu izvještavanja i pristupa informacijama, a koja su im prava povrijeđena protupravnim postupanjem protivnika osiguranja – objavom Javnog priopćenja od 24. rujna 2015. kojim je obavijestio Hrvatsko novinarsko društvo, predstavnike medija i hrvatsku javnost da do daljnjeg neće surađivati sa predlagateljima, uskratom pristupa I-, II- i V- predlagateljima osiguranja kao novinarima press konferenciji protivnika osiguranja koja je održana 1. listopada 2015., kao i uskratom izdavanja akreditacija za praćenje rada protivnika osiguranja i hrvatske nogometne reprezentacije te uskratom svake daljnje suradnje uopće, čime da je postupio obvezama propisanim Zakonom o medijima, Zakonom o pravu na pristup informacijama, a što je bilo i jest od utjecaja na obavljanje njihovog novinarskog posla jer su predlagatelji dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale novinare i novinske portale, a i od utjecaja na poslovni ugled i čitanost portala I.h. Ocjena je stoga prvostupanjskog suda da su predlagatelji dokazali vjerojatnost svoje nenovčane tražbine dok protivnik osiguranja u svijetlu činjenice, što je u obvezi kao tijelo javne vlasti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama i Zakonu o medijima davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga te iznositi informacije o svom djelovanju široj javnosti i medijima i ostalim novinarima i novinskim kućama, odre – određivanjem predmetne privremene mjere neće pretrpjeti nikakvu štetu, pa je u smislu odredbe čl. 344. Ovršnog zakona predlagatelje oslobodio obveze dokazivanja činjenice da bi navedena mjera bila potrebna da bi se spriječilo nasilje i li nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

 

Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 i odredbe čl. 21.stav.1. OZ/12) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima protivnika osigurana.

 

Naime, ističući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a protivnik osiguranja pobijano rješenje smatra nezakonitim, arbitrarnim, paušalnim, nerazumljivim, proturječnim i protivnim dokumentaciji iz spisa, istodobno smatrajući i njegovu izreku nerazumljivom jer predlagatelji osiguranja niti prvostupanjski sud nisu odredili tražbinu koja se osigurava predmetnom privremenom mjerom.

No razmatranjem pobijanog rješenja i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta iznesenih žalbenih navoda ovaj sud isticani žalbeni razlog ne nalazi osnovanim obzirom da je, kao što sam protivnik osiguranja ističe u žalbi – prvostupanjskom presudom (koja je u času zaprimanja predmetnog prijedloga predlagatelja bila nepravomoćna) obvezan naknaditi predlagateljima neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, profesionalni integritet i ugled (I-VI predlagateljima) te poslovnog ugleda (VII-predlagatelj) kao vlasnik navedenog portala) i omogućiti im prisustvovanje konferencijama za medije, primanje tuženikovih priopćenja za medije i sudjelovanje na svim događanjima tuženika koja su otvorena za novinare i javnost, pod jednakim uvjetima (u odnosu na druge novinare, novinske kuće i portale) potonje kao posljedice primjene odredbe čl. 1085.stav.1. Zakona o obveznim odnosima koja nalaže uspostavu ranijeg stanja kakvo je bilo prije počinjene štete obzirom da novčana satisfakcija zbog povrede prava osobnosti ne otklanja štetu u potpunosti.  

Nenovčanu tražbinu predlagatelja čini upravo njihovo Ustavom Republike Hrvatske i zakonom (Zakonom o pravu na pristup informacijama i Zakonom o medijima) zajamčeno pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji, a koja je izravna posljedica štetne radnje protivnika osiguranja, koju isti niti ne spori – a to je uskrata pristupa predlagateljima osiguranja kao novinarima, aktivnostima i događanjima koje organizira i/ili provodi protivnik osiguranja u okviru svoje djelatnosti kao krovne organizacije nogometnog sporta u Republici Hrvatske čime je predlagatelje onemogućio u ostvarivanju njihovih Ustavom Republike Hrvatske i zakonom zajamčenih prava na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji, kao što je to jasno navedeno u izreci pobijanog rješenja.

Vjerojatnost takve tražbine, potvrđuje sadržaj u času donošenja pobijanog rješenja nepravomoćne presude istog prvostupanjskog suda broj Pn-1125/2016- 39 od 23. studenog 2018.

Obzirom da pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja te da je izreka rješenja jasna i određena (i u odnosu na vremensko određenje trajanja predmetne mjere osiguranja) to nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a i čl.381. ZPP-a.

U opširnoj žalbenoj elaboraciji stajališta da nije tijelo javne vlasti u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacija (dalje: ZPPI – „Narodne novine“ broj 25/13 i 85/15) i Zakona o medijima (dalje: ZM – „Narodne novine“ broj 59/04, 84/11 i 81/13) protivnik osiguranja iznosi sadržaj odredbe čl.6.stav.1. i čl.6.stav.7. ZM smatrajući da su predlagatelji osiguranja zbog uskraćivanja javne informacije trebali podnijeti tužbu zbog nezakonite radnje, a sukladno odredbama čl.17., čl.18. i čl.15. ZPPI inicirati upravni postupak zbog uskrate informacije. Uz to iznosi i sadržaj odredbi čl.1., čl.3. i čl.75. svog Statuta kojima se konstatira da je tuženik jedni nacionalni sportski savez koji potiče, promiče i skrbi o hrvatskom nogometnom sportu  i o nacionalnim nogometnim ekipama te ga predstavlja u međunarodnim odnosima, da je neprofitna pravna osoba – udruga  te konstatira način njegovog financiranja (sredstvima Državnog proračuna putem Hrvatskog olimpijskog odbora, članarinama i pristojbama, sponzorskih ugovora, novčanih kazni koje su izrekla nadležna tijela Saveza, dobrovoljnih priloga  i drugih izvora, iz čega zaključuje da ni iz odredbi Zakona o sportu niti iz njegovog Statuta ne proizlazi da bi imao status tijela javne vlasti zbog čega da ga ne veže niti obaveza da predlagateljima osigura pravo na pristup informacijama sukladno ZM i ZPPI.

 

No suprotno iznesenom, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda vezanog uz status protivnika osiguranja koji proizlazi iz odredbi ZPPI i to njegove odredbe čl.5.toč.2. ZPPI koja propisuje da su tijela javne vlasti u smislu tog Zakona -  tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu (….), a na pravilnost kojeg utvrđenja upućuje daljnja činjenica što se protivnik osiguranja nalazi na popisu tijela javne vlasti kojeg vodi Povjerenik za informiranje pri Vladi Republike Hrvatske – što protivnik  niti ne osporava. Nastavno tome odredba čl. 8.stav.1.ZPPI propisuje da pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju, a stav.2. citirane odredbe – da tijela javne vlasti (u smislu odredbe čl.5.toč.2.ZPPI i protivnik osiguranja) ne smiju staviti korisnike u neravnopravan položaj, a osobito na način da se pojedinim korisnicima informacija pruža prije nego ostalima ili na način kojim im se posebno pogoduje.

Protivnikovo postupanje protivno prethodno citiranoj obvezi ovaj sud nalazi evidentnim, to više što ga protivnik osiguranja niti ne osporava.

 

Nadalje valja pojasniti da su prema odredbi čl. 75.stav.1.toč.4. Zakona o sportu, javnim potrebama u sportu na državnoj razini smatra i djelovanje nacionalnih športskih saveza koji se prema odredbi čl.74. stav.2. istog Zakona stoga i dijelom financiraju iz državnog proračuna, slijedom čega i protivnik osiguranja u smislu odredbe čl.1. Zakona o sportu obavlja djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku pa se sukladno odredbi čl.5. smatra dijelom tzv. sustava sporta u Republici Hrvatskoj čije djelovanje predstavlja javnu potrebu u sportu na državnoj razini pa su i njegove ovlasti jasno propisane odredbama Zakona o sportu. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kao takav u smislu tog Zakona obavlja javnu službu i dužnost temeljem ovlasti koje su mu povjerene odredbama Zakona o sportu. Nastavno tome ga vezuju i odredbe ZM – konkretno odredba čl. 6. prema kojoj je kao tijelo koje obavlja javnu službu i/ili dužnost dužan dati potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga na način da su iste dostupne novinarima pod jednakim uvjetima, a koje obveze je u odnosu na tužitelje utvrđenim štetnim radnjama povrijedio.

 

U kontekstu žalbene tvrdnje da su predlagatelji zbog eventualne uskrate informacije  trebali inicirati druge postupke propisane ZM i ZPPI valja navesti da pri tom protivnik osiguranja zanemaruje da se u konkretnom slučaju njegovo postupanje odnosi na uskratu svake suradnje i na potpuno ignoriranje zahtjeva predlagatelja osiguranja, njihovih prava na informaciju, prava na slobodu izražavanja mišljenja u kontekstu dobivenih informacija i prava na izvještavanje javnosti o javnim informacijama, što posljedično dovodi i do tzv. generalnog naloga protivniku – da im omogući prisustvovanje konferencijama za medije, primanje protivnikovih priopćenja za medije i sudjelovanje na svim događajima protivnika osiguranja koja su otvorena za novinare i javnost – pod jednakim uvjetima.

 

U odnosu na žalbeni prigovor da je određivanjem predložene mjere osiguranja prvostupanjski sud zapravo postupio po odredbi čl. 347.stav.2. OZ/12 i privremeno uredio predmetni pravni odnos između stranaka obzirom da istovjetni nalog sadrži presuda broj Pn-1125/2016-32 od 23. studenog 2018. , valja navesti da je po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud postupio pravilno obzirom da sama tražbina predlagatelja ukazuje da je to nužno zbog osiguranja pravnog reda kojeg je protivnik osiguranja poduzetim radnjama, koje niti ne spori – evidentno ignorirao.

 

Kako niti jedan žalbeni razlog kojeg ističe protivnik osiguranja nije osnovan, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a i 21. stav.1. OZ/12 potvrditi prvostupanjsko rješenje o određivanju privremene mjere osiguranja broj Pn-1125/2016-46 od 22. svibnja 2019.

 

U Varaždinu, 16. studenog 2020.