3. Pn-262/2019-13

Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, iz Z, PS O, OIB , zastupan po punomoćniku M.Ž., dipl
iur., temeljem generalne punomoći broj Su...., protiv tuženika C.O d.d. iz Z, V. L. 33, OIB: , zastupana po punomoćniku V.F., dipl.iur., temeljem generalne punomoći broj Su-..., radi naknade štete, nakonrasprave zaključene dana 30. rujna 2020. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, dana 27. listopada 2020.godine,

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku C.O. d.d. Z OIB: .... platiti tužitelju Zavodu, OIB: ... iznos od 3.787,53kn (tritisućesedamstoosamdesetsedamkuna pedesettrilipe) sa zateznim kamatama tekućim od dana 03.prosinca 2019.godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate,sve to u roku od 8 dana.

Zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 265,00kn - odbija se u cijelosti.

2                                          3. Pn-262/2019-13

r i j e š i o j e

Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 14.616,61kn (četrnaesttisućašestošesnaestkunašezdesetjednu lipu) - povučena.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 3.prosinca 2019.godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je osiguranica tužitelja M.B. u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 28.11.2001. zadobila teške tjelesne povrede,te da je po tom osnovu tužitelj priznao tuženoj pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu rješenjem Zavoda, P S O broj: ... od 16.01.2007. počevši od 30.10.2003. Navodi da je tužiteljica M.B. stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 28.01.2001. u B, kada se kretala U. P. Z. na biciklu marke "Limex", da je na nju naletjelo
osobno vozilo marke "Golf" registarske oznake i broja OS ... koje vozilo je u momentu
štetnog događaja bilo obvezno osigurano kod tuženika - polica osiguranja ...,a
kojim je upravljala S.B., te je pala s bicikla i tom prilikom zadobila višestruki prijelom
čeone kosti i potres mozga. Navodi da po ovom pravnom osnovu tužitelj je već potraživao, a posljednji zahtjev za naknadu štete – tužba bila je 12.02.2018., te je tuženik temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-78/18 od 10.04.2005. / presuda Visokogtrgovačkog suda Republike Hrvatske PŽ-5221/18 od 06.06.2019. obvezan isplatili naknadu štetes osnova isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu za razdoblje od 01.12.2014. do31.10.2017.,da ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidskemirovine zbog opće nesposobnosti za rad priznate po osnovu povrede na radu u punom iznosukorisnici mirovine M.B. za razdoblje od 01.11.2017. do 31.10.2019. u iznosu od

18.404,55kn. Navodi da za razdoblje od 01.11.2017. do 31.10.2019. na ime invalidske mirovineisplaćen je iznos od 61.348,52kn, umanjen za 70% doprinosa osiguranice tužitelja nastankuštetnog događaja, te tako umanjen iznosi 18.404,55kn. Tužitelj navodi da zahtjev za puni iznosmirovine počevši od 01.11.2017. do 31.10.2019. postavlja sukladno sudskoj praksi Vrhovnogsuda Republike Hrvatske Rev-1061/03 od 23.09.2004. kojom odlukom je isti sud zauzeostajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje već različito s obziromna važenje Zakon o mirovinskom osiguranju u periodu za koje je izvršena isplata. Navodi dasukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) koji je vrijedio umomentu isplate invalidske mirovine za razdoblje od 01.11.2017. do 31.10.2019. da tužitelj imapravo na naknadu štete isplaćeneinvalidske mirovine u punom iznosu. Tužitelj navodi da uztužbu dostavlja i izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine zbog općenesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu sukladno odredbi čl. 160 ZOMO (NN 102/98),Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja budući je primjena zakona kojiće se primijeniti pravno pitanje. Navodi da je tuženik temeljem odredbe čl. 161 i 164. Zakona o
mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14 i dalje) odgovoran tužitelju za nastalu štetu uiznosu od 18.404,55kn.Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:

Nalaže se tuženiku C.O. d.d. Z OIB:.... platiti
tužitelju Zavodu, OIB ... iznos od 18.404,55kn s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbepa do isplate po stopi od 6,30% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopiodređenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenihna razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi
prouzročene parnične troškove, sve to u roku od 8 dana.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da čini nespornim svoju pasivnu legitimacijukao osiguratelja vozila reg. oznake OS...., nastanak prometne nezgode dana 28.11.2001.kao i činjenicu da je osiguranica tužitelja B.M., u navedenoj prometnoj nezgodi zadobilatjelesne ozljede, te da je uslijed toga, istoj priznato pravo na invalidsku mirovinu. Navodi da jenesporno da je za prouzrokovanje predmetne prometne nezgode osiguranik tuženika samodjelomično odgovoran i to u omjeru od 30%, dok je odgovornost osiguranice tužitelja zaprouzrokovane prometne nezgode utvrđena u omjeru od 70% cjelokupne štete.,te da slijedom iznesenoga, i obveza tuženika prema tužitelju postoji u okviru odgovornosti svoga osiguranika, odnosno u omjeru od 30% cjelokupne štete. Navodi da je nesporno da je tuženik tužitelju vršio plaćanje razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine osiguranici B.N. za ranija razdoblja, a zadnja isplata je izvršena temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijekubroj P-78/18 i odnosila se na isplaćenu mirovinu zaključno sa 31.10.2017.Navodi da tužitelj navodi da kako se ovom tužbom potražuje 30% cjelokupno isplaćenih iznosa invalidske mirovine osiguraniku tužitelja za razdoblje od 01.11.2017. do 31.10.2019., a tuženik smatra da
tužitelju pripada 30% razmjernog dijela isplaćene mirovine,da tuženik ovim putem, a imajući u vidu dostavljeni obračun razmjernog dijela priznaje svoju obvezu do iznosa od 14.616,62kn (30% razmjernog dijela), te ujedno izvješćuje sud da će navedeni iznos kao nesporni dati na plaćanje, a po izvršenoj isplati dostaviti će sudu dokaz o navedenom. Navodi da je u cijelosti sporan tužbeni zahtjev iznad priznatog iznosa od 14.616,62kn, a koji iznos čini razliku između priznatog razmjernog dijela mirovine i punog iznosa isplaćenih mirovina u tom razdoblju prema navodima iz tužbe i priloženom Obračunu tužitelja,te navodi da u ovoj pravnoj stvari, sporno je pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu štete ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 01.11.2017. do zaključno 31.10.2019. Navodi da analizirajući propise koji se imaju primijeniti na tumačenje ovoga pravnoga pitanja, da tuženik smatra da je isplatom razmjernog dijela mirovine u cijelosti izvršio obvezu naknade štete prema tužitelju za navedeno razdoblje,te navodi da tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu punih iznosa isplaćene mirovine pozivajući se na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji Zakon je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata od strane tužitelja, dok tuženik smatra da bi tužitelj sukladno zakonskim odredbama koje bi trebalo primijeniti na konkretan slučaj (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) imao pravo samo na razmjerni dio isplaćenih iznosa invalidske mirovine, što bi ujedno bila i stvarna šteta koju je pretrpio tužitelj. Tuženik ističe da se u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja prema tuženiku, točnije na sadržaj obveze koju tuženik u odnosu na istu tražbinu može imati prema tužitelju, kao posebni propis (lex specialis) može primijeniti samo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Navodi da izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest upravo u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika,te da dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku,da je tuženik na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, da se radi o ugovoru o obveznom
osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu, te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Tuženik navodi da samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti,te da upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju. Navodi da odredbom čl.

27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu je propisano sljedeće:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog,
irovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga
osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga čl. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni
troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine
oštećene osobe, donosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u
visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe st. 1., 2., 3. ovoga čl. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve,
društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog,
mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st. 1. ovoga čl. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja
društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno
zdravstveno osiguranje",te da

prema tome, na strani tužitelja, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju postoji pravo
potraživanja stvarne štete nastale iz dogovornosti tuženikova osiguranika prema tuženiku koja se
odnosi na isplaćene iznose mirovina tužiteljevu osiguraniku,a istodobno, na strani tuženika
temeljem odredaba Zakona iz područja osiguranja, bilo Zakona o osiguranju imovine i osoba,
bilo Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, postoji obveza naspram prethodno označenog
prava tužitelja, ali su granice te obveze tuženika prema tužitelju naknaditi mu nastalu, ovdje
tuženiku štetu izrijekom ograničene i to:

- granicama odgovornosti tuženikova osiguranika,

- granicama obveza preuzetnih ugovorom o osiguranju, te

- obvezi isplate samo razmjernog dijela mirovine koju je tužitelj isplatio svome
osiguraniku,te da je to dakle propisani sadržaj – okvir pasivne legitimacije tuženika u
odnosu na utuženu tražbinu tužitelja.

Tuženik navodi da tužitelju ne osporava pravo da od tuženika potražuje naknadu štete
u vidu isplaćene mirovine tužiteljevu osiguraniku koje je pravo tužitelja sadržano u odredbama
Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik smatra da u ostvarenju tog svog prava tužitelj mora
uvažiti okvir, odnosno granice u kojima je tuženik obvezan naknaditi tu tužiteljevu štetu, a to
tužitelj tužbenim zahtjevom nije uvažio. Navodi da se ovdje ne radi o koliziji dva posebna
zakona: Zakona o mirovinskom osiguranju s jedne i Zakona o obveznim osiguranima u prometu
s druge strane,da i jedan i drugi zakon imaju svoju primjenu u odnosu na predmet ovog
parničnog postupka,da je tužitelj tako na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju aktivno
legitimiran od tuženika potraživati naknadu štete u vidu isplaćenih mirovina svome osiguraniku,
da s druge strane, tuženik je pasivno legitimiran takvu tražbinu tužitelja ispuniti na temelju
Zakona o obveznim osiguranjima u pometu, ali je na temelju toga propisa tuženikova obveza
prema tužitelju u odnosu na predmetnu tražbinu ograničena , te se odnosi na isplatu samo
razmjernog dijela te mirovine. Navodi da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu dakle nije
ograničio ili isključio pravo tužitelja ostvariti potpunu naknadu pretrpljene šteta na temelju
Zakona o mirovinskom osiguranju, već je samo odredio granice pasivne legitimacije tuženika u
odnosu na takvu tužiteljevu tražbinu - do granica razmjernog iznosa mirovine,da osim toga, a
kako tužitelj u konkretnom predmetu svoje pravo na naknadu štete prema tuženiku izvodi iz
štetnog događaja od 28.11.2001. (kada se dogodila prometna nezgoda), da bi se na konkretan
odnos trebale zapravo primijeniti odredbe koje su važile u trenutku nastanka štete. Tuženik
navodi da kako tužitelj svoje pravo prema tuženiku postavlja temeljem police osiguranja od

5

3. Pn-262/2019-13

automobilske odgovornosti izdane od tuženika, mjerodavno pravo po kojemu se prosuđuje
obveza tuženika je zakonska odredba koja je važila u vrijeme izdavanja police osiguranja, a to je
Zakon o osiguranju (NN 46/97) koji je u odredbi čl. 86. također propisivao da bi u konkretnom
slučaju tužitelj imao pravo na razmjerni dio isplaćene mirovine, a što predstavlja stvarnu štetu.
Tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja iznad priznatog iznosa od 14.616,62 kn protivi u
cijelosti, te predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz obvezivanje istoga na naknadu prouzročenog
parničnog troška tuženiku za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (list 44 spisa).

U pisanom podnesku od 26. lipnja 2020.godine tuženik je izvijestio sud da je dana

4.lipnja 2020.godine izvršio plaćanje 30% razmjernog dijela isplaćene mirovine u iznosu od

14.616,62 kn,te naveo da se svakom daljnjem potraživanju tužitelja protivi kao neosnovanom.
Predlaže odbiti tužitelja s preostalim tužbenim zahtjevom i obvezati ga na plaćanje parničnog
troška (list 48 spisa).

Na ročištu održanom kod ovog suda dana 15. srpnja 2020. godine punomoćnik
tužitelja naveo je da povlači tužbu za u međuvremenu plaćeni iznos od 14.616,61kn ,koji iznos je
uplaćen dana 4.lipnja 2020.godine,te ostaje kod zahtjeva za isplatu iznosa od 3.787,53kn sa
zateznim kamatama kako je navedeno u petitu tužbe. Protivi se svim navodima tuženika te
navodi da u odnosu na navode tuženika o vremenskoj primjeni zakona da sukladno sudskoj
praksi šteta za tužitelja nastaje izvršenom isplatom,koji pravni stav je izražen u odluci VSRH
broj Rev-1061/03 od 4.studenog 2019.godine (list 50 spisa).

Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako
što je izvršio uvid u rješenje Zavoda, P S O od 16.01.2007.godine,nalaz i
mišljenje od 5.12.2006.godine,Prijavu o ozljedi na radu,presudu OS u V broj
K-125/02-23 od 22.studenog 2002.godine,Obračun isplata na teret Zavoda,Izračun razmjernog
dijela isplaćene invalidske mirovine osiguranice M.B. za razdoblje od 1.11.2017. do

31.10.2019.,te Izvadak po transakcijskom računu.

Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete s osnova
isplaćene invalidske mirovine korisnici mirovine M.B., stradale u prometnoj nesreći
navedenoj u tužbi,koja mirovina joj je priznata po osnovu povrede na radu.

Nije sporno među parničnim strankama da je osiguranica tužitelja M. B. stradala
u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 28. siječnja 2001. godine na način da je na nju dok se
kretala biciklom naletio osobni automobil marke Golf, reg. oznake OS ....., koje vozilo je u
trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika, a za nastanak kojeg štetnog događaja je
utvrđena odgovornost osiguranice tuženika u omjeru od 30%, što također nije sporno među
parničnim strankama (presuda OS u O broj K-125/02-23 od 22.studenog

2002.godine -list 15 spisa;list 44 spisa).

Nije sporno da je tužitelj svojoj osiguranici M.B. zbog ozljeda zadobivenih u
navedenom štetnom događaju priznao pravo na invalidsku imovinu zbog opće nesposobnosti za
rad po osnovu povrede na radu, te nije sporno da je tužitelj navedenoj osiguranici za razdoblje od

01. studenog 2017. do 31. listopada 2019. na ime invalidske mirovine isplatio iznos od ukupno

61.348,52kn (rješenje Zavoda od 16.01.2007.- list 3 spisa;Mišljenje stručnog povjerenstva - list 5
spisa,Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti-list 7 spisa,Prijava o ozljedi na radu - list 11
spisa;Obračun isplaćene invalidske mirovine - list 31 spisa).

Kako je navedeno, tužitelj tužbom potražuje isplatu naknade štete, koja mu je nastala

isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01.studenog 2017. do 31.listopada 2019. - u punom
iznosu, obračunate sukladno utvrđenoj odgovornosti osiguranice tuženika od 30%, odnosno
iznos od 18.404,55kn (izračun visine kojeg iznosa nije sporan), a tuženik je nakon utuženja dana

04. lipnja 2020. izvršio plaćanje 30% razmjernog dijela isplaćene mirovine u iznosu od

14.616,62 kn (list 49 spisa), dok se plaćanju preostalog dijela u iznosu 3.787,53kn protivi iz
razloga kako je naprijed navedeno.

Sporno je među parničnim strankama da li tužitelju pripada pravo na naknadu štete
isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu.

Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je trpio štetu isplatom invalidske mirovine
osiguranici M.B. ,isplaćene za razdoblje od 01.studenog 2017. do 31. listopada 2019., te je
za navesti da se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji
je bio na snazi u vrijeme navedenih isplata, tj. Zakon o mirovinskom osiguranju koji je stupio na
snagu 01. siječnja 2014. (NN 157/13), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju -
objavljenog u NN -102/99, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka prometne nezgode, s obzirom
da je šteta tužitelju nastajala sukcesivno svakom pojedinom isplatom mirovine (rješenje VSRH
broj Rev -1061/03-2 od 23.rujna 2004.,presuda Visokog trgovačkog suda Pž-5221/18-2 od 06.
lipnja 2019.).

S obzirom na navedeno, tuženik je dužan naknaditi tužitelju i preostali utuženi iznos
od 3.788,53kn sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate (čl. 161. Zakona o
mirovinskom osiguranju).

S obzirom da je tužitelj na ročištu održanom kod ovoga suda dana 15. srpnja 2020.
povukao tužbu za plaćeni iznos od 14.616,61kn (list 30 spisa), čemu se tuženik nije protivio,to je
stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci.

Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška za sudsku pristojbu na odgovor na
tužbu u iznosu od 265,00 kn neosnovan je u cijelosti, jer je tuženik prouzročio ovaj parnični
postupak ,te iznos od 14.616,61 kn,za koji iznos je tužitelj povukao tužbu - platio nakon utuženja
tek 04. lipnja 2020. godine (čl.154.st.1.,čl.156 ZPP).

S obzirom na izloženo odlučeno je ako u izreci.

U Osijeku, 27. listopada 2020. godine

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalbe se podnosi u roku od 15 dana u tri
istovjetna primjerka putem ovoga suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno
obaviještena o ročištu za objavu presude i rješenja rok za žalbu teče od dana objave presude i
rješenja,a za stranku koja nije obaviještena za objavu presude i rješenja rok teče od dana primitka
pisanog otpravka presude i rješenja.

Broj zapisa: 1789a-3faa2

Kontrolni broj: 0b347-3d89b-0406d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SPOMENKA RODIĆ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

 

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.