NN 84/2024 (17.7.2024.), Odluka o dopuni Odluke o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja

Odbor za standarde financijskog izvještavanja

1468

Na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o računovodstvu (»Narodne novine«, br. 78/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22. i 82/23.), a u vezi s člankom 20. stavkom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (»Narodne novine«, broj 82/23.) Odbor za standarde financijskog izvještavanja na sjednici održanoj 27. svibnja 2024. godine, donio je

ODLUKU

O DOPUNI ODLUKE O OBJAVLJIVANJU HRVATSKIH STANDARDA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

Članak 1.

U Odluci o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (»Narodne novine«, br. 86/15., 105/20., 9/21. – ispravak i 150/22) u Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja, iza točke 17.22 dodaje se Hrvatski standard financijskog izvještavanja 18 – Vremenska ograničenost poslovanja koji glasi:

HRVATSKI STANDARD FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 18 – Vremenska ograničenost poslovanja

UVOD

1. Cilj ovoga Standarda je propisati posebna računovodstvena pravila koja se primjenjuju u utvrđivanju primjerenosti korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju i računovodstvena pravila koja se primjenjuju kad zbog činjeničnih i/ili pravnih okolnosti nije primjereno koristiti pretpostavku o neograničenosti vremena poslovanja čija primjena se zahtijeva Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja i Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.

DEFINICIJE

2. Pojedini pojmovi u smislu ovoga Standarda imaju sljedeća značenja:

2.1. Buduće plansko razdoblje je razdoblje od dvanaest mjeseci koje se neposredno nastavlja na tekuću poslovnu godinu za koju se sastavljaju zakonski financijski izvještaji.

2.2. Fer vrijednost financijske imovine je cijena koja bi se naplatila za prodaju te imovine u redovnoj transakciji između sudionika na tržištu na dan procjene.

2.3. Hrvatski standardi financijskog izvještavanja su standardi kako su uređeni zakonom koji uređuje računovodstvo poduzetnika.

2.4. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja su međunarodni računovodstveni standardi kako su uređeni Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda.

2.5. Neto utrživa vrijednost zaliha, ulaganja i potraživanja je procijenjena prodajna cijena umanjena za procijenjene troškove dovršenja i procijenjene troškove koji su nužni za obavljanje prodaje odnosno unovčenja.

2.6. Poduzetnik je subjekt koji je obveznik primjene zakona koji uređuje računovodstvo osim poduzetnika kojima odobrenja za rad izdaje Hrvatska narodna banka ili Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

2.7. Prisilna prodaja je prodaja u okolnostima u kojima je prodavatelj prisiljen prodati imovinu u kratkom roku i stoga ne postoji uobičajeno vrijeme za trgovanje.

2.8. Procijenjena fer vrijednost uz pretpostavku prisilne prodaje imovine je procijenjena prodajna cijena imovine između nepovezanih i informiranih sudionika na tržištu na datum procjene uz pretpostavku prisilne prodaje.

2.9. Razlučni vjerovnici, izlučni vjerovnici i vjerovnici osporenih tražbina su vjerovnici koji su kao takvi određeni zakonom koji uređuje stečaj pravnih osoba.

2.10. Tekuće plansko razdoblje je razdoblje koje traje dvanaest mjeseci i obuhvaća tekuću poslovnu godinu za koju se sastavljaju zakonski financijski izvještaji ako ta poslovna godina nije završena.

2.11. Tekuća poslovna godina je izvještajno razdoblje za koje se sastavljaju zakonski financijski izvještaji.

2.12. Zakonski financijski izvještaji su godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani godišnji financijski izvještaji koje poduzetnik sastavlja sukladno odredbama zakona koji uređuje računovodstvo poduzetnika.

3. Ostali pojmovi koji se koriste u ovom Standardu imaju značenje koje im je dano u zakonu koji uređuje računovodstvo, zakonu koji uređuje stečaj pravnih osoba, zakonu koji uređuje trgovačka društva, zakonu koji uređuje financijsko poslovanje i predstečajnu nagodbu, Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja i Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Odredbe ovoga Standarda nisu tumačenja tih propisa.

SADRŽAJ

4. Ovaj Standard sadrži pravila za utvrđivanje primjerenosti korištenja pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja te računovodstvena pravila koja se primjenjuju za priznavanje i mjerenje imovine, obveza, prihoda i rashoda, prezentaciju i obvezna objavljivanja te pravila o strukturi i sadržaju financijskih izvještaja poduzetnika za koje nije primjereno koristiti pretpostavku o neograničenosti vremena poslovanja.

5. Poduzetnik, osim poduzetnika iz točke 12. podtočaka b) i c) ovoga Standarda, kod kojeg postoji jedna ili više okolnosti navedenih u ovom Standardu ili neka druga okolnost koja upućuje na potencijalnu neprimjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju dužan je primijeniti pravila za utvrđivanje primjerenosti korištenja te pretpostavke iz ovoga Standarda.

6. Poduzetnik iz točke 12. ovoga Standarda dužan je pri sastavljanju godišnjih financijskih izvještaja primjenjivati relevantne odredbe ovoga Standarda te na odgovarajući način primjenjivati okvir financijskog izvještavanja opće namjene (Međunarodne standarde financijskog izvještavanja/Hrvatske standarde financijskog izvještavanja) koje je dužan primjenjivati sukladno propisima koji uređuju računovodstvo kad je primjereno koristiti navedenu pretpostavku u dijelu koji nije uređen odredbama ovoga Standarda.

7. Poduzetnik iz točke 12. ovoga Standarda dužan je pri sastavljanju godišnjih financijskih izvještaja na odgovarajući način primjenjivati okvir financijskog izvještavanja opće namjene (Međunarodne standarde financijskog izvještavanja/Hrvatske standarde financijskog izvještavanja) koje je dužan primjenjivati kad je primjereno koristiti pretpostavku o vremenski neograničenom poslovanju za poslovne godine za koje u trenutku utvrđenja neprimjerenosti korištenja navedene pretpostavke godišnji financijski izvještaji još nisu sastavljeni. U godišnjim financijskim izvještajima iz ove točke poduzetnik je dužan priznati umanjenje vrijednosti pozicija iskazanih u aktivi u mjeri u kojoj se knjigovodstveni iznos te imovine neće nadoknaditi zbog prestanka poslovanja.

8. Nakon što poduzetnik utvrdi da je ponovo primjereno koristiti pretpostavku o vremenski neograničenom poslovanju poduzetnik je dužan primjenjivati propisane okvire financijskog izvještavanja (Međunarodne standarde financijskog izvještavanja/Hrvatske standarde financijskog izvještavanja) u cijelosti počevši od prve poslovne godine za koju utvrdi da je primjereno koristiti pretpostavku vremenski neograničenog poslovanja.

9. Poduzetnik koji utvrdi da je za sastavljanje njegovog financijskog izvještaja primjereno koristiti pretpostavku o neograničenosti vremena poslovanja primjenjuje onaj okvir financijskog izvještavanja koji je dužan primjenjivati sukladno propisima koji uređuju računovodstvo.

10. Ovaj Standard ne primjenjuje poduzetnik za čiji je nadzor poslovanja nadležna Hrvatska narodna banka ili Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i poduzetnika čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice kako je uređeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala ili odredbama propisa kojim se prenosi Direktiva 2014/65/EU.

11. Ovaj Standard ne primjenjuje se na stečajne i likvidacijske mase nakon prestanka postojanja poduzetnika

VREMENSKI OGRANIČENO POSLOVANJE

12. Korištenje pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju je neprimjereno ako:

a) osoba ili osobe poduzetnika koje su odgovorne za sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja utvrde da je prestanak poslovanja i poduzetnika neizbježan,

b) je nadležno tijelo poduzetnika donijelo odluku o prestanku poslovanja i postojanja poduzetnika i malo je vjerojatno da se ta odluka neće realizirati ili da će poduzetnik ponovo početi poslovati, ili

c) je započet postupak likvidacije ili stečajni postupak i vjerojatnost povratka u redovno poslovanje je mala.

13. Primjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju pri sastavljanju zakonskih financijskih izvještaja mora utvrditi odgovorna osoba ili tijelo koje je po zakonu odgovorno za sastavljanje zakonskih financijskih izvještaja. Pri utvrđivanju primjerenosti korištenja navedene pretpostavke moraju se uzeti u obzir sve relevantne prilike poduzetnika. Postupak utvrđivanja primjerenosti navedene pretpostavke koji se zahtijeva odredbama ovoga Standarda uključuje ilustrativne okolnosti jer se unaprijed ne mogu predvidjeti sve moguće okolnosti u kojima se poduzetnik može nalaziti, a koje mogu utjecati na primjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju.

14. Poduzetnik je dužan prije sastavljanja zakonskih financijskih izvještaja utvrditi postoji li okolnost ili više okolnosti koje ukazuju da za potrebe sastavljanja zakonskih financijskih izvještaja nije primjereno koristiti pretpostavku vremenski neograničenog poslovanja.

15. Ako poduzetnik utvrdi da postoji jedna ili više okolnosti iz točke 16. ovoga Standarda ili više takvih okolnosti dužan ih je razmotriti i za tekuću poslovnu godinu utvrditi je li primjereno koristiti pretpostavku o vremenski neograničenom poslovanju.

16. Okolnost ili okolnosti povezane s potencijalnim prestankom poslovanja i poduzetnika koje odgovorna osoba ili osobe poduzetnika iz točke 12. podtočke a) ovoga Standarda trebaju uzeti u obzir jer bi mogle imati za posljedicu prestanak poslovanja i postojanja poduzetnika uključuju osobito jednu ili više sljedećih okolnosti:

a) narušena rentabilnost ili nastavak narušavanja rentabilnosti kapitala i rezervi,

b) teškoće vezane za likvidnost poslovanja,

c) potencijalna nemogućnost refinanciranja poslovanja,

d) gubitak značajnih kupaca,

e) poremećaji u isporukama dobavljača,

f) nedostatak odgovarajućih ljudskih resursa,

g) mogućnost pokretanja predstečajnog postupka, uvođenja izvanredne uprave, postojanja stečajnih razloga, pokretanja stečajnog postupka.

Sve moguće okolnosti nije moguće nabrojati te su podtočke a) do c) ove točke navedene samo kao primjer.

17. Ako postoji jedna ili više okolnosti iz točke 16. ovoga Standarda koje utječu na primjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju poduzetnik je za potrebe utvrđivanja primjerenosti te pretpostavke, osim u slučajevima iz točke 12. podtočaka b) i c) ovoga Standarda, dužan izraditi plan nastavka svojeg poslovanja za buduće i za tekuće, ako tekuće razdoblje nije završeno, plansko razdoblje. Pri tome plansko razdoblje nakon kraja tekuće poslovne godine ne može biti kraće od dvanaest mjeseci. Ako je iz činjeničnih okolnosti očito da je prestanak poslovanja i poduzetnika neizbježan, poduzetnik nije dužan izraditi plan nastavka poslovanja. U tom slučaju poduzetnik je dužan opisati i dokumentirati činjenične okolnosti zbog kojih nije opravdano koristiti pretpostavku o vremenskoj neograničenosti poslovanja.

18. Ako poduzetnik utvrdi da je samo za određeni dio imovine primjereno koristiti pretpostavku o vremenski neograničenom poslovanju koja bi se mogla realizirati prodajom te imovine kao gospodarske cjeline ili njenim daljnjim korištenjem u okviru poslovanja poduzetnika, dužan je za takvu imovinu sastaviti plan nastavka poslovanja te procijeniti vrijednost te imovine kao cjeline te, ako je potrebno, priznati umanjenje knjigovodstvene vrijednosti te imovine.

19. U slučaju iz točke 12. podtočke a) ovoga Standarda poduzetnik za potrebe primjene ovoga Standarda nije dužan sastaviti plan nastavka poslovanja ako je u posljednje tri uzastopne godine i u tekućoj poslovnoj godini odnosno na kraju tih poslovnih godina:

a) iskazao stopu rentabilnosti kapitala i rezervi (neto dobiti na početni kapital i rezerve) veću od 4 %,

b) kapital i rezerve u bilanci na kraju svih razdoblja bile su barem jednake temeljnom kapitalu i rezervama koje poduzetnik po statutu, društvenom ugovoru ili zakonskim propisima dužan imati,

c) poduzetnik nije imao značajnih kašnjenja u podmirivanju dospjelih obveza, i

d) ne postoje druge okolnosti koje bi ukazivale na potencijalnu neprimjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju poduzetnika.

20. Ako postoji obveza zakonske revizije ispunjavanje uvjeta iz točke 19. podtočaka a) i b) ovoga Standarda za prethodne tri uzastopne godine utvrđuje se na temelju relevantnih revidiranih zakonskih financijskih izvještaja samo ako je revizor za svaku od tih godina izdao nemodificirani revizorskiizvještaj. U slučaju modificiranog revizorskog izvješća poduzetnik mora razmotriti modifikacije i učiniti potrebna usklađenja koja smatra potrebnim. Ako ne postoji obveza zakonske revizije ispunjavanje uvjeta iz točke 19. podtočaka a) i b) ovoga Standarda se utvrđuje na temelju zakonskih financijskih izvještaja koje je utvrdilo nadležno tijelo poduzetnika.

21. Poduzetnik koji je za potrebe primjene ovoga Standarda dužan sastaviti plan nastavka poslovanja, a koji je za poslovnu godinu ili godine za koje se utvrđuje primjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju obveznik primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, plan nastavka poslovanja iz točke 17. ovoga Standarda mora obuhvaćati sljedeće:

a) planski račun dobiti i gubitka

b) planski novčani tok – plan likvidnosti na tromjesečnoj osnovi

c) plansku bilancu

d) podatke o osnovnim pretpostavkama i prognostičkim metodama koje su korištene za izradu dijelova plana a) do c) ove točke

e) objašnjenje promjena značajnih pozicija u planskim segmentima a) do c) ove točke i

f) zaključak o tome je li primjereno korištenje pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju za potrebe sastavljanja zakonskih financijskih izvještaja.

22. Poduzetnik koji je za potrebe primjene ovoga Standarda dužan sastaviti plan nastavka poslovanja, a koji su za poslovnu godinu ili godine za koje se utvrđuje primjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju obveznik primjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja dužan je sastaviti plan nastavka poslovanja iz točke 19. ovoga Standarda, koji obuhvaća sljedeće:

a) planski izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti

b) planski novčani tok – plan likvidnosti na tromjesečnoj osnovi

c) planski izvještaj o financijskom položaju

d) podatke o osnovnim pretpostavkama i prognostičkim metodama koje su korištene za izradu dijelova plana a) do c) iz ove točke

e) objašnjenje promjena značajnih pozicija u planskim segmentima a) do c) ove točke i

f) zaključak o tome je li primjereno korištenje pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju za potrebe sastavljanja zakonskih financijskih izvještaja.

23. Poduzetnik je dužan izraditi planski račun dobiti i gubitka/izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti i bilancu/izvještaj o financijskom položaju u strukturi i sadržaju sukladno računovodstvenim propisima primjenjivim na sastavljanje zakonom propisanih financijskih izvještaja za poslovnu godinu za koju se utvrđuje primjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju.

24. Planski novčani tok sastavlja se na kvartalnoj osnovi u strukturi koja je propisana primjenjivim računovodstvenim propisima te mora sadržavati popratna objašnjenja očekivanih promjena u planskom razdoblju.

25. Plan nastavka poslovanja mora u dijelovima iz točke 21. podtočaka a) i c) ovoga Standarda te u dijelovima iz točke 22. podtočke a) i c) ovoga Standarda sadržavati i usporedive usporedne podatke za prethodne dvije godine koji su izvedeni iz utvrđenih zakonskih financijskih izvještaja i prilagođeni za jednokratne stavke i druge stavke čiji nastanak se ne može razumno očekivati u nastavku poslovanja poduzetnika, te za svaku takvu stavku mora sadržavati obrazloženje o njezinoj vrsti i visini iznosa te o poziciji u temeljnim financijskim izvještajima u koju su bili uključeni. Plan nastavka poslovanja čuva se na način i u rokovima koji su propisani za knjigovodstvene isprave.

26. Planske pretpostavke koje su korištene za izradu plana nastavka poslovanja uključuju osobito: stope promjene ključnih pozicija planskih prihoda i rashoda u odnosu na ranija usporediva razdoblja, kamatne stope, devizni tečajevi, kretanje prodajnih i nabavnih cijena i količina za glavne grupe proizvoda i/ili usluga, uvjeti naplate poslovnih potraživanja i plaćanja obveza prema dobavljačima te postotak naplativosti potraživanja od kupaca.

27. Plan nastavka poslovanja je vjerodostojan ako:

a) je sukladan planu poslovanja koje sastavilo i odobrilo nadležno tijelo poduzetnika,

b) polazi od potpunih i istinitih povijesnih podataka na kojima se temelje očekivanja o budućem poslovanju,

c) su u njemu sadržani podaci i financijske informacije o budućem poslovanju i usporedivi su s istovrsnim podacima i financijskim informacijama u povijesnim financijskim izvještajima za prethodne dvije poslovne godine,

d) je sastavljen primjenom razumnih i realnih pretpostavki i uobičajenih prognostičkih metoda,

e) sadrži točne obračune,

f) prezentira financijske informacije i bilješke na jasan i nedvosmislen način.

28. Ako poslovanje poduzetnika ne prestaje nakon spajanja, pripajanja, razdvajanja ili drugih statusnih promjena u poslovnoj godini koja prethodi statusnoj promjeni primjereno je koristiti pretpostavku vremenski neograničenog poslovanja.

29. Ako u razdoblju između dana bilance ili izvještaja o financijskom položaju do dana sastavljanja zakonskih financijskih izvještaja nastane okolnost koja je značajna za ocjenu primjerenosti korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju poduzetnika tada se pri sastavljanju tih zakonskih financijskih izvještaja mora uzeti u obzir i ta okolnost.

FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE U POSTUPKU LIKVIDACIJE

30. Poslovnim godinama poduzetnika u likvidaciji se za potrebe primjene odredbi ovoga Standarda o priznavanju i mjerenju imovine i obveza u likvidaciji smatraju sve uzastopne poslovne godine za koje se utvrdi neprimjerenost korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju bez obzira je li riječ o formalnoj li neformalnoj likvidaciji. Stečajni postupak se za potrebe primjene ovoga Standarda ne smatra likvidacijom.

31. Poduzetnik u likvidaciji na odgovarajući način primjenjuje onaj okvir financijskog izvještavanja koji je dužan primjenjivati u uvjetima kad je primjereno koristiti pretpostavku o vremenski neograničenom poslovanju.

32. Poduzetnik u likvidaciji osobito mora voditi računa o tome da iskazani iznosi pojedinačnih pozicija bilance/izvještaja o financijskom položaju budu u cijelosti nadoknadivi/unovčivi. Za knjigovodstvene iznose koji nisu nadoknadivi/unovčivi ili nisu nadoknadivi/unovčivi u cijelosti poduzetnik je dužan priznati ispravak vrijednosti tih pozicija u iznosu koji nije nadoknadiv/unovčiv.

33. Poduzetnik je kod priznavanja i mjerenja rezerviranja dužan uzeti u obzir okolnost prestanka poslovanja i poduzetnika.

34. Poduzetnik promjene knjigovodstvenih iznosa koje su nastale zbog prestanka poslovanja i likvidacije priznaje u bilanci/izvještaju o financijskom položaju u okviru revalorizacijskih rezervi te ih u bilješkama iskazuje odvojeno od ostalih revalorizacijskih rezervi.

35. Revalorizacijske rezerve iz točke 34. ovoga Standarda prenose se u ostale prihode ili ostale rashode u trenutku realizacije/unovčenja predmeta imovine na koju se odnose.

36. Poduzetnik je dužan za jednu poslovnu godinu ili dvije uzastopne poslovne godine ako je jedna od njih kraća od 12 mjeseci koje neposredno prethode danu početka zakonskog likvidacijskog postupka ako za te poslovne godine nije primjereno koristiti pretpostavku vremenski neograničenog poslovanja na odgovarajući način primjenjivati računovodstvene propise koje bi bio dužan primjenjivati da vremenski neograničeno posluje. Na kraju izvještajnih razdoblja iz ove točke poduzetnik je dužan priznati umanjenje vrijednosti svih pozicija iskazanih u aktivi u mjeri u kojoj se knjigovodstveni iznos tih predmeta imovine neće nadoknaditi u likvidaciji zbog prestanka poslovanja.

37. Poduzetnik nad kojim je započet formalni likvidacijski postupak dužan je provesti inventuru imovine i obveza na dan početka likvidacijskog postupka. Na temelju obavljene inventure imovine poduzetnik je dužan sastaviti i utvrditi početnu bilancu/izvještaj o financijskom položaju na datum početka likvidacijskog postupka primjenjujući na odgovarajući način odredbe o priznavanju i mjerenju iz računovodstvenih propisa koje bi primjenjivao da je primjereno koristiti pretpostavku o vremenski neograničenom poslovanju.

38. U formalnoj likvidaciji poduzetnik dužan je dodatno u zakonskim financijskim izvještajima za ukupno razdoblje likvidacije objaviti početnu bilancu koju sastavlja sukladno odredbama zakona kojim se uređuju trgovačka društva.

PRIZNAVANJE I MJERENJE IMOVINE I OBVEZA PRIJE I NA POČETKU STEČAJNOG POSTUPKA

39. Poduzetnik je dužan za jednu poslovnu godinu ili dvije uzastopne poslovne godine ako je jedna od njih kraća od 12 mjeseci koje neposredno prethode danu pokretanja stečajnog postupka ako za te poslovne godine nije primjereno koristiti pretpostavku vremenski neograničenog poslovanja na odgovarajući način primjenjivati računovodstvene propise koje bi bio dužan primjenjivati da vremenski neograničeno posluje. Na kraju poslovnih godina iz ove točke poduzetnik je dužan priznati umanjenje vrijednosti svih pozicija iskazanih u aktivi u mjeri u kojoj se knjigovodstveni iznos neće nadoknaditi u stečajnom postupku zbog prestanka poslovanja i poduzetnika.

40. Na datum otvaranja stečajnog postupka poduzetnik je obvezan obaviti popis imovine i obveza te na taj datum sastaviti početnu stečajnu bilancu prema pravilima priznavanja, mjerenja i klasifikacije imovine i obveza u skladu s odredbama ovoga Standarda koje se odnose stečajni postupak.

41. Stečajni upravitelj dužan je procijeniti fer vrijednost uz pretpostavku, ako je primjenjiva, prisilne prodaje za predmete imovine koja je namijenjena unovčenju. Procjena fer vrijednosti obavlja se uz pomoć ulaznih pretpostavki/parametara, podataka i modela procjene koji moraju biti odabrani na razumnoj osnovi. Procjena se mora dokumentirati što uključuje opis i izvor korištenih kritičnih ulaznih pretpostavki/parametara, opisa korištenih podataka i njihovog izvora te opis metode procjene i objašnjenje razloga primjerenosti te metode u danim okolnostima, opis korištene kontrolne metode i njezinog rezultata, analizu osjetljivosti na promjene ulaznih pretpostavki/parametara, obrazloženje razumne osnove za donošenje konačnog zaključka o iznosu procjene te iznos ili raspon procjene. Ako je utvrđen raspon procjene, potrebno je obrazložiti osnovu za zaključak o pozicioniranju iznosa procjene u tom rasponu.

42. Stečajni upravitelj dužan je utvrditi opseg i fer vrijednost imovine za koju je izvjesno da će se prodati kao gospodarska cjelina ili da će biti uključena u stečajni plan kao imovina s kojom se planira nastaviti poslovanje. Procjena fer vrijednosti iz ove točke ne smije uključivati nove investicije, već samo nužne zamjene dotrajale imovine.

43. Uz financijske izvještaje za razdoblje koje neposredno prethodi početku stečajnog postupka poduzetnik treba, ako je izvedivo, objaviti dopunsku informaciju koja uključuje početnu stečajnu bilancu sukladno odredbama ovoga Standarda.

44. Dugotrajna nematerijalna imovina koja se može prodati mjeri se u početnoj bilanci prema procijenjenoj fer vrijednosti uz pretpostavku prisilne prodaje odnosno, ako je takva pretpostavka nije primjenjiva, po fervrijednosti, ali uvijek najviše do iznosa povijesnog troška u trenutku nabave.

45. Knjigovodstveni iznosi predmeta nematerijalne imovine koji se ne mogu unovčiti ispravljaju se za iznos koji se ne može unovčiti.

46. Dugotrajna materijalna imovina mjeri se u početnoj bilanci prema fer vrijednosti uz pretpostavku prisilne prodaje, a ako takva pretpostavka nije primjenjiva po tržišnoj vrijednosti, a uvijek najviše do iznosa povijesnog troška u trenutku nabave. Imovina u najmu i prava na korištenje iskazuju se zasebno i vrednuju po nadoknadivom iznosu.

47. Ulaganja u vlasničke instrumente vrednuju se po fer ili neto fer vrijednosti. Ulaganja u vlasničke instrumente čija cijena ne kotira na aktivnom tržištu i čija se fer vrijednost ne može pouzdano utvrditi mjeri se prema trošku nabave umanjenom za umanjenje vrijednosti.

48. Ostala financijska imovina mjeri se prema fer vrijednosti ili prema povijesnom trošku prilagođenom za umanjenje vrijednosti, ako je potrebno, u slučaju da se fer vrijednost ne može pouzdano procijeniti.

49. Dani zajmovi i ulaganja koja se drže do dospijeća mjere se prema amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamatne stope, te se korigiraju za umanjenje vrijednosti ako je potrebno. Financijska ulaganja koja se ne ukamaćuju mjere se po diskontiranoj vrijednosti, te se i dodatno vrijednosno ispravljaju ako je potrebno zbog nenadoknadivosti.

50. Otkupljene vlastite dionice, odnosno udjeli se ne priznaju. Potraživanja za upisani, a neuplaćeni upisani kapital se mjere prema ugovorenoj vrijednosti.

51. Financijska imovina, potraživanja i novčana sredstva u valuti različitoj od eura trebaju se preračunati u eure primjenom referentnog tečaja Europske središnje banke na dan početne stečajne bilance.

52. Zalihe sirovina i materijala, rezervnih dijelova, nedovršene proizvodnje i poluproizvoda, gotovih proizvoda, trgovačke robe, biološke imovine i poljoprivrednih proizvoda mjere se u početnoj bilanci prema neto utrživoj vrijednosti. Zalihe koje se koriste u daljnjoj proizvodnji ili poslovanju mjere se prema zahtjevima Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja 10 – Zalihe/Međunarodnom računovodstvenom standardu 2 – Zalihe.

53. Potraživanja se mjere prema nižem od amortiziranog troška umanjeno za gubitak od umanjenja vrijednosti i neto utržive vrijednosti.

54. Nedospjela potraživanja, koja se ne ukamaćuju, mjere se prema diskontiranoj vrijednosti na dan koji prethodi danu početka stečajnog postupka.

55. Novac u banci i blagajni iskazuje se u početnoj bilanci prema nominalnoj vrijednosti, osim ako postoje razlozi protiv vrednovanja po nominalnom iznosu. Aktivna vremenska razgraničenja troškova koja se ne mogu unovčiti ne priznaju se u početnoj bilanci kao imovina.

56. Posebno se iskazuje sva imovina koja je opterećena pravima trećih strana.

57. Odgođeno plaćanje troškova i prihod budućeg razdoblja iskazuju se u početnoj bilanci kao da su dospjeli.

58. Dugoročne financijske obveze i obveze iz poslovanja iskazuju se u početnoj bilanci kao kratkoročne financijske obveze i obveze iz poslovanja.

59. Odvojeno se iskazuju obveze prema vjerovnicima viših isplatnih redova, obveze prema vjerovnicima nižih isplatnih redova, razlučnim i izlučnim vjerovnicima te vjerovnicima osporenih tražbina.

60. Posebno se iskazuju obveze prema vjerovnicima za tražbine povezane s raskidnim uvjetom.

61. Obveze se iskazuju u iznosima koji su usklađeni sa iznosima prijavljenih tražbina vjerovnika. Obveze koje do sastavljanja početne bilance još nisu usklađene s prijavljenim tražbinama vjerovnika, te obveze koje prema zakonu koji uređuje stečajne postupke ne treba prijaviti, priznaju se u iznosima koje utvrdi stečajni upravitelj.

62. Obveze prema vjerovnicima, koji svoje tražbine ne prijave na vrijeme, iskazuju se u početnoj bilanci samo ako priznavanje takvih tražbina dopušta zakon koji uređuje stečaj pravnih osoba.

63. Dugoročna pasivna razgraničenja se u početnoj bilanci ne iskazuju, osim mogućih obveza koje su nastale do datuma bilance ili je izvjesno da će nastati tijekom postupka koje se iskazuju kao kratkoročne.

64. Obveze u valutama različitim od eura preračunavaju se u euro prema referentnom tečaju Europske središnje banka na dan početne bilance.

65. Nedospjele financijske i poslovne obveze koje se ne ukamaćuju mjere se po diskontiranoj vrijednosti.

66. Pozitivne i negativne razlike između vrijednosti imovine i obveza u početnoj stečajnoj bilanci koja proizlazi iz primjene točaka ovoga Standarda koje se odnose mjerenje imovine u stečaju priznaju se kao stavka kapitala – unutar pozicije revalorizacijska rezerva koja može imati dugovni ili potražni saldo.

PRIZNAVANJE I MJERENJE IMOVINE I OBVEZA TE PRIHODA I RASHODA TIJEKOM STEČAJNOG POSTUPKA

67. Pozicije aktive iskazane u početnoj stečajnoj bilanci priznaju se, mjere i klasificiraju na kraju svake poslovne godine za vrijeme trajanja stečajnog postupka u skladu odredbama ovog Standarda koje se odnose na početnu bilancu u stečajnom postupku.

68. Na transakcije nastale tijekom stečajnog postupka poduzetnik primjenjuje onaj okvir financijskog izvještavanja koji je sukladno propisima dužan primjenjivati kod vremenski neograničenog poslovanja u dijelu koji uređuje priznavanje i mjerenje imovine, obveza, prihoda i rashoda.

69. Zalihe koje se koriste u proizvodnji tijekom stečajnog postupka mjere se prema zahtjevima Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja 10 – Zalihe /Međunarodnog računovodstvenog standarda 2 – Zalihe.

70. Potraživanja nastala tijekom stečajnog postupka, priznaju se odvojeno i mjere se prema zahtjevima Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja 11 – Potraživanja/Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 – Financijski instrumenti.

71. Financijska ulaganja, nastala tijekom stečajnog postupka, priznaju se odvojeno i mjere se prema zahtjevima Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja 9 – Financijska imovina /Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 – Financijski instrumenti.

72. Obveze nastale tijekom stečajnog postupka priznaju se odvojeno i mjere se prema zahtjevima Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja 13 – Obveze/Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 – Financijski instrumenti.

73. Tijekom stečajnog postupka obračunava se amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine i navedena se imovina testira na umanjenje vrijednosti sukladno zahtjevima Hrvatskoga standarda financijskog izvještavanja 5 – Dugotrajna nematerijalna imovina i Hrvatskog standarda financijskog izvještavanja 6 – Dugotrajna materijalna imovina odnosno Međunarodnog računovodstvenog standarda 38 – Nematerijalna imovina i Međunarodnog računovodstvenog standarda 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema te Međunarodnog računovodstvenog standarda 36 – Umanjenje vrijednosti imovine.

74. Prihodi i rashodi koji nastaju tijekom stečajnog postupka mjere se prema zahtjevima primjenjivog okvira financijskog izvještavanja koji se zbog prestanka poslovanja i poduzetnika primjenjuje na odgovarajući način. Pri izradi temeljnih financijskih izvještaja potrebno je uzeti u obzir i sljedeće specifičnosti:

– ako stečaj traje dulje od poslovne godine koja počinje otvaranjem stečajnog postupka, knjigovodstveni iznosi pozicija aktive iz početne bilance koje nisu unovčene do kraja te poslovne godine se na zadnji dan poslovne godine moraju uskladiti s pravilima vrednovanja iz ovoga Standarda koja se odnose na početnu stečajnu bilancu u korist ili na teret revalorizacijskih rezervi,

– pozitivna razlika između unovčene vrijednosti predmeta stečajne mase i njezine procijenjene knjigovodstvene vrijednosti u bilanci, iskazuje se u ostalim prihodima kao prihod od unovčenja imovine, a negativna razlika između tih stavki u ostalim rashodima kao rashod od unovčenja stečajne imovine,

– u trenutku unovčenja pripadajući dio revalorizacijskih rezervi po osnovi ranijih povećanja ili smanjenja knjigovodstvene vrijednosti prenosi se u ostale prihode ili u ostale rashode.

75. Poduzetnik za poslovne godine tijekom trajanja stečajnog postupka sastavlja i utvrđuje godišnje financijske izvještaje primjenjujući na odgovarajući način primjenjivi okvir financijskog izvještavanja, relevantne odredbe ovoga Standarda, odredbe pravilnika koji uređuje strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja i u rokovima i za potrebe koje su utvrđene propisima koji uređuju računovodstvo poduzetnika. Poduzetnik sukladno odredbama ovoga Standarda također sastavlja i utvrđuje posebne izvještaje: završnu bilancu, izvještaj o rezultatu poslovanja i unovčenju imovine te izvještaj o novčanim tokovima te ih objavljuje u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje.

OBLIK I SADRŽAJ POSEBNIH IZVJEŠTAJA U STEČAJNOM POSTUPKU

a) Oblik bilance

76. Poduzetnik za izvještajna razdoblja nakon početka stečajnog postupka, osim bilance prema pravilniku koji uređuje strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja sastavlja i bilancu koja sadrži najmanje ove pozicije i objavljuje ju u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje:

Imovina

1. Nematerijalna imovina

2. Materijalna imovina

3. Zalihe – početna bilanca

4. Zalihe – stečene nakon početka postupka

5. Potraživanja nastala do početka postupka

5.1. Potraživanja od kupaca

5.2. Potraživanja za upisani, a neuplaćeni kapital

5.3. Druga potraživanja

5.4. Potraživanja koja su osporena tijekom postupka

6. Potraživanja nastala tijekom postupka

7. Financijska imovina nastala do početka postupka

8. Financijska ulaganja nastala tijekom postupka

9. Novčana sredstva

10. Izvanbilančni zapisi

Obveze

1. Obveze prema članovima društva

a. Rezultat procjene imovine

b. Rezultat poslovanja za vrijeme stečajnog postupka

2. Obveze prema izlučnim vjerovnicima

3. Obveze prema razlučnim vjerovnicima

4. Obveze prema zaposlenima, koje se podmiruju kao troškovi postupka

5. Obveze prema vjerovnicima osporenih tražbina

6. Obveze prema vjerovnicima viših isplatnih redova

7. Obveze prema vjerovnicima nižih isplatnih redova

8. Obveze prema ugovornim tražbinama

9. Obveze koje su osporene tijekom postupka

10. Obveze za financiranje nastale tijekom postupka

11. Obveze iz poslovanja nastale tijekom postupka

12. Obveze za troškove vođenja postupka i ostale obveze

13. Izvanbilančni zapisi

77. Poduzetnik u bilješkama posebno prikazuje svu imovinu koja je u tuđem vlasništvu ili je opterećena pravima drugih osoba.

b) Oblik posebnog izvještaja o rezultatu poslovanja i unovčenju imovine tijekom postupka.

78. Poduzetnik nad kojim je otvoren stečajni postupak osim računa dobiti i gubitka prema odredbama pravilnika koji uređuje strukturu i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja sastavlja posebni izvještaj o rezultatu poslovanja i unovčenju imovine tijekom postupka i objavljuje ga u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje.

Navedeni posebni izvještaj sadrži najmanje ove pozicije:

1. Prihodi od prodaje u tijeku stečaja

2. Prihodi na temelju upotrebe vlastitih proizvoda, robe i usluga

3. Ostali poslovni prihodi

4. Ukupni prihodi

5. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda

6. Troškovi robe, materijala i usluga

7. Troškovi osoblja

8. Amortizacija

9. Vrijednosna usklađenja

10. Bruto dobit iz operativnog poslovanja

11. Prihodi od udjela u dobiti

12. Prihodi od kamata i drugi prihodi od financiranja

13. Troškovi kamata i drugi rashodi financiranja

14. Bruto dobit iz redovnog poslovanja

15. Neto prihodi/rashodi od unovčenja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine

16. Neto prihodi/rashodi od unovčenja potraživanja i financijskih ulaganja

17. Neto prihodi/rashodi od unovčenja zaliha iz početne bilance

18. Ostali prihodi/rashodi od unovčenja imovine iz početne bilance

19. Troškovi postupka

19.1. Troškovi nagrada stečajnom upravitelju

19.2. Drugi troškovi postupka

20. Bruto dobit

21. Porez na dobit

22. Neto dobit ili gubitak

c) Oblik izvještaja o novčanim tokovima

79. Poduzetnik sastavlja izvještaj o novčanim tokovima, koji sadrži barem ove pozicije:

Početno stanje novčanih sredstava

1. Primici od unovčenja imovine

– Novčani primici od naplate potraživanja od kupaca iz početne bilance

– Novčani primici od unovčenja financijske imovine iz početne bilance

– Novčani primici od unovčenja zaliha iz početne bilance

– Novčani primici od unovčenja dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine iz početne bilance

– Ostali novčani primici od unovčenja imovine iz početne bilance

2. Primici od poslovanja tijekom postupka

3. Raspoloživa novčana sredstva (1 + 2)

4. Novčani izdaci u poslovanju tijekom postupka

5. Novčani izdaci u svezi s postupkom

– Novčani izdaci za nagrade stečajnom upravitelju

– Ostali novčani izdaci u svezi s postupkom

6. Raspoloživa novčana sredstva za isplate vjerovnika (3.-4.-5.)

– Novčani izdaci za plaćanje obveza iz početne bilance, koje se podmiruju kao troškovi postupka

– Novčani izdaci za isplatu prema razlučnim vjerovnicima

– Novčani izdaci za isplatu prema izlučnim vjerovnicima

– Novčani izdaci za isplatu prema vjerovnicima viših isplatnih redova

– Novčani izdaci za isplatu prema vjerovnicima nižih isplatnih redova

7. Konačno stanje novčanih sredstava

OBJAVLJIVANJA U POSTUPKU LIKVIDACIJE I STEČAJNOM POSTUPKU

80. Poduzetnik na kojim je otvoren stečajni postupak dužan je u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje objaviti posebne izvještaje sukladno točkama od 76. do 79. ovoga Standarda.

81. Poduzetnik u postupku likvidacije ili nad kojim je otvoren stečajni postupak dužan je u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje objaviti informacije sukladno okviru financijskog izvještavanja koji na odgovarajući način primjenjuje a koji bi bio dužan primjenjivati da vremenski neograničeno posluje. Poduzetnik u postupku likvidacije ili nad kojim je otvoren stečajni postupak dužan je u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje« objaviti i sljedeće informacije:

1) naziv, adresu poduzetnika, pravni oblik poduzetnika, državu osnivanja, naznaku da je nad poduzetnikom otvoren stečajni postupak ili postupak likvidacije (kod formalne likvidacije),

2) opis vrste poslovanja,

3) izjavu o osnovi za sastavljanje financijskih izvještaja,

4) sažetak značajnih računovodstvenih politika u postupku likvidacije ili stečajnom postupku,

5) broj i nominalnu vrijednost, ili ako ona nije dostupna knjigovodstvenu vrijednost dionica ili udjela,

6) ako postoji više klasa dionica, broj i nominalna vrijednost ili ako ona nije dostupna, knjigovodstvenu vrijednost dionica svake klase dionica,

7) postojanje svih potvrda o sudjelujućim interesima, konvertibilnim zadužnicama ili sličnim vrijednosnim papirima, zajedno s podacima o njihovom broju i pravima koja se po njima priznaju,

8) iznos predujmova i kredita odobrenih članovima administrativnih, upravnih i nadzornih tijela poduzetnika, zajedno s podacima o kamatama, stopama, glavnim uvjetima i otplaćenim iznosima te obvezama preuzetim u njihovo ime po osnovi bilo kakvih garancija prikazan u ukupnom iznosu za svaku kategoriju,

9) osnovu mjerenja stavaka financijskih izvještaja, te planirani opseg i vremenski raspored unovčenja stečajne mase ili, ako je primjenjivo, plan unovčenja likvidacijske imovine u likvidaciji.

10) Za svaku skupinu dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine, zaliha, financijske imovine, potraživanja, obveza treba objaviti vrijednosti navedene imovine i obveza prema pravilima priznavanja i mjerenja iz ovoga Standarda te razdoblje u kojem se očekuje njihova realizacija. Za svaku vrstu imovine objavljuje se: korištena metoda procjene, ključne pretpostavke (primjerice: rok unovčenja, diskontna stopa, korištene stope rasta, način pozicioniranja u rasponu procjena i slično) sa izvorima podataka, iznos i postotak umanjenja zbog korištenja pretpostavke o prisilnoj prodaji, korištena kontrolna metoda procjene, ako je primjenjivo, teškoće kod procjenjivanja, podatke o procjenitelju ako je korišten vanjski procjenitelj, ograde iz izvještaja o procjeni vanjskog procjenitelja ako je korišten.

11) pregled nedovršenih sudskih sporova,

12) za stavke uključene u financijski izvještaj koje jesu ili su izvorno bile izražene u stranoj valuti poduzetnik objavljuje temelj konverzije u izvještajnoj valuti,

13) iznos naknade članovima administrativnih upravnih i nadzornih tijela, ovisno što je primjenjivo.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

82. Poduzetnik je dužan primjenjivati ovaj Standard za izvještajna razdoblja započeta na 1. siječnja 2025. godine ili nakon toga datuma.

83. Stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Standarda, dovršit će se primjenom računovodstvenih standarda koje je poduzetnik primjenjivao do stupanja na snagu ovog Standarda.

84. Ovaj Standard stupa na snagu 1. siječnja 2025.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Predsjednik Odbora za standarde financijskog izvještavanja Ivica Smiljan, v. r.

 

 

 

Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_07_84_1468.html