Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-eun 16/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-eun 16/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe E. R., zbog kaznenog djela iz par. 201. Abs 2 StGB u verziji VGB1Nr. 242/1989 Republike Austrije i dr., odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 5. lipnja 2018. broj Kv-eun 8/2018 (Kir-eun 2/2018-17), u sjednici održanoj 27. lipnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tražene osobe E. R. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem Županijski sud u Karlovcu, odlukom pod toč. 1. izreke, na temelju članka 29. stavak 4. i 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15 i 102/17 – dalje u tekstu: ZPSKS-EU) odobrio predaju tražene osobe E. R. Republici Austriji na temelju Europskog uhidbenog naloga izdanog od Zemaljskog suda Innsbruck broj 38 HV 71/11z, 26. srpnja 2011. koji je protiv tražene osobe E. R. izdan zbog kaznenih djela počinjenih na način da je 1. ožujka 1990. u mjestu B., K., Austrija, silovao tada 18 godišnju B. A., rođenu N., a zatim je pokušao opasnom prijetnjom nju ucijeniti da ne ode na policiju.

 

S obzirom da se tražena osoba nije odrekla načela specijaliteta predaja je odobrena pod slijedećim slijedećim uvjetima,

 

- da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv E. R. ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje,

 

- da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti predan državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje i

 

- da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručen trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazna zatvora za djela počinjena prije predaje.

 

Odlukom pod toč. 2. izreke na temelju članka 26. stavak 1. ZPSKS-EU prema traženoj osobi je produljena mjera istražnog zatvora određen rješenjem suca istrage broj Kir eun-2/2018 od 30. ožujka 2018. koji može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju članka 35. ovog Zakona.

 

Odlukom pod toč. 3. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 35. stavak 1. ZPSKS-EU odlučeno je da će predaju tražene osobe E. R. nadležnim tijelima Republike Austrije izvršiti Ured S.I.R.E.N.E. MUP-a.

 

Odlukom pod toč. 4. izreke pobijane presude na temelju članka 29. stavak 4. u svezi članka 20. stavak 2. točka 7. ZPSKS EU odbijen je prijedlog ŽDO u Karlovcu, radi predaje tražene osobe E. R. na temelju EU naloga Zemaljskog suda u Innsbrucku Republika Austrija broj 38 HV 71/11z, od 26. srpnja 2011., zbog kaznenog djela pokušaja ucjene iz članka 15., 105. Abs 1 StGB, što odgovara kaznenom djelu protiv pravosuđa sprečavanje dokazivanja iz članka 306. stavak 1. KZ/11.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnijela tražena osoba putem branitelja A. N., odvjetnika iz Z., ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu iz koje pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se pobijano rješenje „ukine i izmijeni pobijano rješenje u smislu navoda ove žalbe“.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba tražene osobe nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uvjeti da se Republici Austriji odobri njegova predaja u svrhu vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela silovanja iz par. 201. Abs 2 StGB u verziji VGB1Nr. 242/1989.

 

Naime, sud prvog stupnja je u pogledu spornog pitanja zastare, kao procesne zapreke za predaju, ispravno ukazao da ne dolazi u obzir primjena odredbe o zastari iz članka 20. stavka 2. točke. 7. ZPSKS-EU jer se u konkretnom slučaju radi o predaji zbog kaznenog djelu silovanja koje je navedeno u popisu kaznenih djela iz članka 10. ZPSKS-EU kod kojih se ne provjerava obostrana kažnjivost, a uslijed toga niti zastara.

 

Navedeni pravni stav suda prvog stupnja sukladan je višegodišnjoj dosljednoj praksi ovoga suda (npr. Kž-eun-2/2014-5, Kž-eun-11/2018, Kž-eun- 24/2017, Kž-eun-23/2017 i dr.), a i u skladu je s pravnim shvaćanjem sjednice Kaznenog odjela Su-IV K-21/16 od 6. veljače 2016. kojega, unatoč brojim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog vijeća nije potrebno preispitivati. Dakle, radio se o kaznenom djelu iz kataloga kaznenih djela navedenih u članku 10. ZPSKS-EU dvostruka se kažnjivost ne provjerava, a slijedom toga se ne može provjeravati niti je li po domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona jer je dvostruka kažnjivost, i podvođenje pod normu domaćeg prava, koje je ovdje isključeno, njena pretpostavka.

 

Kraj takvog stanja stvari, pozivanje žalitelja na stajališta pravne teorije u vezi definiranja pojma dvostruke kažnjivosti, jednostrano tumačenje smisla članaka 10. i 20. ZPZKS-EU, isticanje dijela obrazloženja vladinog Prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom i financiranja terorizma te navođenje primjera iz prakse drugih zemalja članica Europske unije iz kojih proizlazi da je zastara predstavljala smetnju za predaju, ne dovodi u pitanje ispravnost navedenog pravnog stava, tako da je u tom dijelu žalba neosnovana.

 

Nadalje, s obzirom na činjenicu da je tražena osoba državljanin BiH gdje i živi, te kraj činjenice da se 28 godina nalazio izvan teritorija Republike Austrije, to je sud prvog stupnja pravilno odlukom pod toč. 2. izreke pobijanog rješenja mjeru istražnog zatvora zbog postojanja opasnosti od bijega produljio ne nalazeći mogućnosti zamjene te mjere nekom blažom mjerom opreza, zbog čega je i u tom pravcu žalba tražene osobe neosnovana. Uostalom, treba istaknuti da u situaciji kada je jednom protiv tražene osobe sudac istrage odredio istražni zatvor, on u smislu odredbe članka 26. stavak 2. ZPSKS-EU može trajati sve do izvršenja rješenja o predaji na temelju članka 35. tog zakona.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije počinio povrede iz članka. 494. stavak 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 je riješeno kao u dispozitivu.

 

Zagreb, 27. lipnja 2018.

Copyright © Ante Borić