Broj: Rev 1792/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i predlagatelja osiguranja Đ. K. iz K., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u K., protiv tuženika D. K.₁, S. K., J. K.₁ i D. K.₂, svi iz K., svi zastupani po punomoćniku B. R., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1503/13-2 od 11. veljače 2014., kojom su potvrđeni presuda i rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-85/12-59 od 27. studenoga 2012., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1503/13-2 od 11. veljače 2014., kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1503/13-2 od 11. veljače 2014., kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja  suđeno je:

 

              »I. Odbija se  tužbeni zahtjev  tužitelja Đ. K. koji glasi:

 

"I-Nalaže se I-IV. tuženicima da solidarno tužitelju  isplate iznos od 545.497,92 kn s kamatama koje teku od 14. srpnja 2010. pa do isplate, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za  pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

II-Nalaže se I-IV. tuženicima da solidarno tužitelju naknade troškove parničnog postupka s kamatama po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana".

 

II. Tužitelj Đ. K., iz K. dužan je naknaditi tuženicima D. K.₁, S. K., J. K.₁ i D. K.₂ parnični trošak u iznosu od 77.678,35 kn, u roku od 15 dana.«

 

Rješenjem suda drugog stupnja suđeno je:

 

»Odbija se  prijedlog tužitelja Đ. K. za određivanje privremene mjere koji glasi:

 

"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema I – IV protivnicima osiguranja u iznosu od 545.497,92 kn sa kamatama od 14. srpnja 2010. godine pa do isplate, određuje se

 

privremena mjera

 

1. zabranjuje se D. K.₁ da otuđi i optereti nekretnine i to upisane u

 

Zk.ul.br. 5929 k.o V. L. u 1/2 dijela

Čkbr.7342/3 Šuma u P. sa     0705m2

Ukupno              0705 m2

 

zk.ul.br.0684 k.o V. L. u 3/72 dijela

Čkbr. 7342/1 put u P. sa    0785 m2

Čkbr. 7342/8 put u P. sa     0684 m2

Ukupno              1469 m2

 

zk.ul.br.0028 k.o S. Đ. u 1/2 dijela

Čkbr. 842 oranica u G. sa 0610 čhv

Ukupno               0610 čhv

 

zk.ul.br.0369N k.o. S. Đ. u 1/2 dijela

Čkbr. 458/4 Oranica S. zemlje u V. sa 1583 čhv

Ukupno               1583 čhv

 

Zk.ul.br.0025 k.o S. Đ. u 1/2 dijela

Čkbr. 28 kuća i dvor u mjesnoj rudini sa 0217 čhv

Ukupno               0217 čhv

 

Zk.ul.br.0958 k.o S. Đ. u 1/4 dijela

Čkbr.27 livada u mjesnoj rudini sa 0260 čhv

Ukupno               0260 čhv

 

Vanknjižno vlasništvo k.o S. Đ. u zk.ul.br.2 -u cijelosti

Čkbr.1022/12 oranica D. u grmlju sa 2 rali 0723 čhv

Čkbr.1022/13 oranica D. u grmlju sa 1171 čhv

Ukupno 1894 čhv

 

Vanknjižno vlasništvo k.o V. L. zk.ul.br.4357-u 1/2 dijela

Čkbr. 7844 šuma u starom G. sa    1158 m2

Ukupno  1158 m2

 

Zabilježbu će provesti Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Ludbregu, a zabrana se smatra provedenom dostavom  zemljišno-knjižnom odjelu tog suda.

2. Zabranjuje se protivniku osiguranja J. K.₁ da otuđi i optereti osobni automobil marke Renault, tip Kangoo, model 1,9 TDI, boje; crvena, broj šasije …, godine proizvodnje 2001. snage motora 59 kW, obujam motora 1870 cm3, registarske oznake …, oduzimanje automobila i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja.

3. Zabranjuje se protivnici osiguranja D. K.₁ da otuđi i optereti poljoprivredni traktor marke IMT, tip 539, boje japansko crvene 73, broja šasije …, godina proizvodnje 1986, snaga motora 28 kW, reg. oznake …, oduzimanje traktora i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja.

4. Nalaže se P. b. Z. d.d. da protivnici osiguranja D. K.₁ iz K., ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s njihovog računa broj … ili drugih računa kod te banke isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

5. Nalaže se Z. b. d.d. Z. da protivnici osiguranja D. K.₁, iz K. ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s njihovog računa broj … ili drugih računa kod te banke isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

6. Nalaže se H. p. b. d.d. Z. da protivnici osiguranja D. K.₁ iz K. ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s njihovog računa broj … ili drugih računa kod te banke isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

7. Nalaže se S. G. – S. b. d.d. da protivnici osiguranja D. K.₁ iz K. ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s njihovog računa broj … ili drugih računa kod te banke isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

8. Nalaže se Lj. n. O. B. Z., Expoziture V., da protivnici osiguranja D. K.₁ iz K. ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s njihovog računa broj … isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

9. Nalaže se V. b. d.d. da protivnici osiguranja D. K.₁ iz K. ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s njihovog računa broj … ili drugih računa kod te banke isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

10. Nalaže se investicijskom fondu Z. ili trećoj osobi da na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati raspolaganje sa 0,4900 udjela u investicijskom fondu … Z. isplatu vrijednosti udjela u navedenom fondu.

11. Zabranjuje se protivniku osiguranja D. K.₁ iz K. raspolaganje i otuđenje 36 (tridesetšest) dionica H. k. d.d. upisane kod S. u Z., sa računa broj … oznake vrijednosti papira H. registracije vlasničke pozicije H. d.d.

12. Zabranjuje se dužniku protivnika osiguranja J. P. da temeljem ugovora o posudbi od 08.5.2009. godine ispuni svoju obvezu isplate duga protivniku osiguranja, a protivniku osiguranja D. K.₁ zabranjuje se da tu tražbinu naplati ili da inače njome raspolaže. Pljenidba je provedena s danom dostave rješenja dužniku protivniku osiguranja. Dužnik protivnik osiguranja nema pravo žalbe protiv ovog rješenja.

13. Zabranjuje se dužniku protivnika  osiguranja ŠKZ K. F. u stečaju da temeljem ugovora o oročenom kunskom depozitu  broj … isplati svoju obvezu isplate duga prema protivniku osiguranja D. K.₁ a protivniku osiguranja D. K.₁ zabranjuje se da tu tražbinu  naplati  ili da inače   njome raspolaže.

Pljenidba je provedena danom dostave rješenja dužniku protivnika osiguranja.

Dužnik protivnik osiguranja nema pravo žalbe protiv ovog rješenja. 

14. Zabranjuje se  I-IV protivnicima osiguranja  da otuđe, opterete, ili raspolažu sa poslovnim udjelom u trgovačkom društvu K. d.o.o. iz K., OIB: …, upisanih u sudskom registru Trgovačkog suda u Bjelovaru,  uz zabilježbu spomenute zabrane u sudski registar Trgovačkog suda u Bjelovaru.

Zabranu će provesti sudski registar Trgovačkog suda u Bjelovaru.

15. Ova privremena mjera određuje se do okončanja ovog postupka odnosno do namirenja potraživanja tužitelja.

16. Nalaže se protivnicima osiguranja da predlagatelju osiguranja naknade troškove ovog postupka osiguranja u roku od 8 dana".«

 

              Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i predlagatelja osiguranja, te su potvrđeni prvostupanjska presuda i prvostupanjsko rješenje.

 

              Protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj time da protiv presude reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev  tužitelja u cijelosti, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, uz naknadu troškova postupka.

 

              Iako je istaknuto da je revizija podnesena i protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere, u istoj se ne navode razlozi zbog kojih se navedeno rješenje pobija.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija protiv presude nije osnovana.

 

              Revizija protiv rješenja nije dopuštena.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici kao zakonski nasljednici sada pokojnog J. K.₂ na ime duga isplate iznos od 545.497,92 kn. Također je tužitelj stavio prijedlog da se odredi privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina tuženika.

 

              Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP)  ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Ispitujući pobijanu presudu zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, revizijski sud je utvrdio da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

              Naime, revident navodi kako drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode tužitelja iz žalbe, bez da naznačava o kojim žalbenim navodima je riječ. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, a koja bi se sastojala u tome da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

              Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno u istoj su jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

              Revident u reviziji ističe kako se pobijana presuda ne može ispitati jer postoji proturječje između isprava u spisu, spis Kio-1/07, K-238/07 i K-415/06 i iskaza tužitelja s jedne strane, te iskaza prvotuženice i saslušanih svjedoka s druge strane. Takvim navodima revident ustvari ističe razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ocjenjuje dokaze izvedene u postupku, a zbog takvog razloga se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

              Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              U konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje se materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03 i 163/03 – dalje: ZN), koja određuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

 

              Među strankama nije sporno da su tuženici zakonski nasljednici sada pokojnog J. K.₂ koji je umro 30. svibnja 2010., te da su isti naslijedili imovinu na temelju zakona i sporazuma o diobi ostavinske imovine.

 

              Među strankama je sporno da li nasljednici odgovaraju za naknadu materijalne štete, koju je prema navodima tužbe uzrokovao sada pokojni J. K.₂ – prednik tuženika, u svojstvu upravitelja i odgovorne osobe Štedno-kreditne zadruge K. na način da je u razdoblju od 9. ožujka 2006. do 20. studenoga 2006. organizirao i naredio poslovanje ŠKZ K. u Poslovnici Đ. mimo žiro-računa (koji je bio blokiran rješenjem Općinskog suda u Đurđevcu broj Ovr-2326/05 od 30. prosinca 2005.), a radi isplate potraživanja tužitelja prema Štedno-kreditnoj zadruzi u iznosu od 6,949.350,53 kn.

 

              Prema navodima tužbe prednik tuženika je naložio obavljanje isplate plaća za poslovnice putem blagajne na ruke, isplatu štednih uloga i kamata, kako sebi tako i trećim osobama, koje su transakcije obavljene kroz blagajnički dnevnik, pa tužitelj tvrdi da ga je na taj način oštetio za iznos od 545.497,92 kn. U tijeku postupka je tužitelj istaknuo kako mu je navedeno potraživanje priznato u stečajnom postupku.

 

              Pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

              - da tužitelj ima novčanu tražbinu prema ŠKZ K. koja je utvrđena pravomoćnom djelomičnom presudom Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj P-383/05 od 27. listopada 2005., kojom je naloženo ŠKZ K. F. isplatiti tužitelju Đ. K. kunsku protuvrijednost iznosa od 942.896,07  EUR s kamatama, kako je to pobliže navedeno u citiranoj presudi;

 

              - da je radi namirenja svoje novčane tražbine tužitelj kao ovrhovoditelj podnio protiv ovršenika ŠKZ K. F. prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika, te da je Općinski sud u Đurđevcu povodom toga donio rješenje o ovrsi  broj Ovr-254/06 od 5. lipnja 2006.;

 

              - da je Općinski sud u Đurđevcu donio rješenje o osiguranju broj Ovr-2326/05 od 30. prosinca 2005. kojom je određena prethodna mjera zabranom "P.u d.d. da s računa protivnika osiguranja ŠKZ K. F. isplati novčani iznos od 942.896,07 EUR u kunskoj protuvrijednosti s kamatama i troškovima postupka;

 

              - da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-44/06 1. veljače 2007. otvoren stečajni postupak te da je tužitelj prijavio novčanu tražbinu prema ŠKZ K. u iznosu od 13,000.000,00 kn te da mu je priznat iznos od 7,000.000,00 kn, u koji je uračunat i utuženi iznos u ovom predmetu;

 

              - da tužitelj protiv prednika tuženika J. K.₂ nije podnosio tužbu radi naknade štete, radi namirenja novčane tražbine po bilo kojem osnovu;

 

              - da je vođeno više kaznenih postupaka koji su obustavljeni zbog smrti okrivljenika J. K.₂;

 

              - da su se postupci vodili zbog osnovane sumnje da je prednik tuženika kao odgovorna osoba u pravnoj osobi kao zastupnik pravne osobe počinio više kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju, sklapanja štetnog ugovora, pogodovanja vjerovniku te povrede dužnosti u slučaju gubitka i prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje (čl. 292. st. 2. i 1. KZ, čl. 293. st. 2. i 1. KZ, čl. 294. st.  1. KZ, čl. 281 st. 1. KZ, čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima); također je iz rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj K-238/07 od 21. lipnja 2010. vidljivo da je podnijeta optužnica protiv okrivljenika J. K.₂ radi kaznenih djela iz čl. 292. st. 2. KZ i da je i taj postupak obustavljen zbog smrti okrivljenika; tužitelj je također 9. studenoga 2006. podnio optužnicu protiv okrivljenika J. K.₂ u kaznenom predmetu K-415/06 radi kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ, koji je također obustavljen zbog smrti okrivljenika;

 

              - da je tužitelj od ŠKZ K. naplatio dio svoje  tražbine u iznosu od 50.000,00 EUR;

 

              - da je tužitelju za vrijeme dok je žiro-račun ŠKZ K. bio u blokadi isplaćeno na ruke 5.150,00 kn;

 

              - da je J. K.₂ bio na bolovanju u razdoblju od svibnja 2006. pa do odlaska u mirovinu.

 

              Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi su zaključili kako u tijeku postupka nije dokazano da bi tužitelju nastala šteta postupcima J. K.₂, odnosno njegovim nezakonitim radom u ŠKZ K. te su odbili tužbeni zahtjev (pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221. ZPP). Pritom su se sudovi pozvali na odredbu čl. 1062. ZOO, prema kojoj pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija. Sudovi smatraju da bi za štetu koju je pretrpio tužitelj bila jedino odgovorna pravna osoba – Štedno-kreditna zadruga kod koje je prednik tuženika radio kao upravitelj. Sudovi također smatraju da je Štedno-kreditna zadruga K. iz F. postupala nepravilno i nezakonito jer je, nakon što joj je blokiran žiro-račun, nastavila poslovanje gotovinom, a da je upravitelj zadruge donosio bitne odluke o takvom poslovanju. Sudovi smatraju kako tijekom postupka nije utvrđena odgovornost ostavitelja J. K.₂, niti je utvrđena na izvjestan način visina štete koju bi isti počinio eventualnim nezakonitim poslovanjem.

 

              Revident u reviziji obrazlažući razlog pogrešne primjene materijalnog prava ustvari iznosi ocjenu provedenih dokaza i time ponavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti.

 

              Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO onaj tko prouzroči drugom štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

              Prema odredbi čl. 1049. ZOO krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

 

              Neosnovan je navod revidenta da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1062. ZOO, prema kojoj pravna osoba odgovara za štetu koje njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude istaknuo kako za štetu koju je eventualno prouzročio prednik tuženika odgovara Štedno-kreditna zadruga.

 

              Revizijski sud prihvaća shvaćanje revidenta, kao i drugostupanjskog suda, da je u ovom sporu kao prethodno pitanje valjalo riješiti pitanje odgovornosti prednika tuženika za eventualni nastanak štete tužitelju.

 

              Pritom svakako valja uzeti u obzir odredbe Zakona o štedno-kreditnim zadrugama ("Narodne novine" broj 84/2002), iz kojih proizlazi da se na postupak likvidacije štedno-kreditne zadruge primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima o likvidaciji društva s ograničenom odgovornošću, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (čl. 43. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama).

 

              S obzirom da se primjenjuju odredbe o društvu s ograničenom odgovornošću, u konkretnom slučaju dolazi i do primjene odredbe čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj  111/93, 34/99, 52/00 i 118/03 – dalje: ZTD).

 

              Prema odredbi čl. 252. st. 2. ZTD članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

 

              Prema st. 5. istog članka zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih koji su navedeni u st. 3. istog članka. Istim stavkom 5. čl. 252. regulira se da ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja tog postupka pravo vjerovnika društva protiv članova uprave ostvaruje stečajni upravitelj.

 

              S obzirom da je u tijeku postupka utvrđeno da je nad Štedno-kreditnom zadrugom K. F. rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru br. St-44/06 od 1.  veljače 2007. otvoren stečajni postupak, te da je tužitelju priznata tražbina koja je i predmet ovog spora, to je predmetna šteta, ustvari šteta koja je nastala društvu i šteta koju ostvaruje društvo prema svom članu uprave. Zahtjev za naknadu štete, dakle, mogu iznimno prema čl. 252. st. 5. ZTD postaviti vjerovnici društva ako ne mogu svoju tražbinu podmiriti od društva i ako je član uprave grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Ove odredbe se na odgovarajući način primjenjuju i na odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću (čl. 430. ZTD), a time podredno i na odgovornost članova odnosno upravitelja štedno-kreditne zadruge.

 

              Vjerovnik, dakle, ostvaruje pravo na naknadu štete društva prema članu uprave (predniku tuženika) zbog njegove odgovornosti za štetu društvu. Posebnost ovog pravnog instituta ogleda se u tome što vjerovnik ostvaruje pravo društva, ali tužbom ne može tražiti da prednik tuženika plati društvu, već da ono što bi bio dužan platiti društvu po osnovi naknade štete plati neposredno njemu i time mu podmiri iznos tražbine koji ima prema društvu.

 

              U konkretnom slučaju to bi podrazumijevalo da je prednik tuženika sada pokojni J. K.₂ kao upravitelj Štedno-kreditne zadruge grubo povrijedio dužnost primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, uslijed čega je tom društvu nastala šteta koju tužitelj potražuje ovom tužbom, pod pretpostavkom da nad Štedno-kreditnom zadrugom nije otvoren stečajni postupak, tužitelj bi mogao ostvariti pravo društva (svog dužnika) da naknadi tu štetu prema predniku tuženika, tako da taj iznos umjesto društvu plati njemu i time namiri njegovo potraživanje koje ima prema društvu po ispostavljenim računima. Međutim, prema odredbi čl. 101. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj  44/96, 29/99, 129/00, 123/03 - dalje: SZ) zahtjevi stečajnih vjerovnika za naknadu štete koju su zajednički pretrpjeli zbog smanjenja imovine koja ulazi u stečajnu masu, prije ili nakon otvaranja stečajnog postupka, može za vrijeme trajanja stečajnog postupka ostvarivati jedino stečajni upravitelj. Radi se o slučajevima u kojima zbog umanjenja stečajne mase svakog vjerovnika koji je pretrpio štetu u mjeri u kojoj će zbog toga biti manje namiren u stečajnom postupku. Time se sprječava namirenje pojedinih vjerovnika suprotno načelima stečajnog prava, odnosno omogućuje se skupno namirenje vjerovnika prema isplatnim redovima i razmjerno njihovim tražbinama. Ako je, dakle, J. K.₂ prije otvaranja stečajnog postupka uzrokovao štetu društvu svojim nezakonitim radom, onda je za toliko umanjena i imovina društva, odnosno štedno-kreditne zadruge, te su oštećeni svi vjerovnici, a ne samo tužitelj. Potraživanje naknade štete prema upravitelju štedno-kreditne zadruge (članu uprave) pripada društvu i ono ulazi u stečajnu masu, koja služi za namirenje troškova stečajnog postupka, te tražbina vjerovnika stečajnog dužnika, odnosno tražbina čije namirenje je osigurano određenim pravima na imovini dužnika, pa je razumljivo da se pojedini vjerovnici ne mogu namiriti iz imovine koja ulazi u stečajnu masu, jer se stečaj i provodi radi skupnog namirenja vjerovnika.

 

              Stoga, za vrijeme trajanja stečajnog postupka, vjerovnici stečajnog dužnika nemaju pravu ostvarivati pravo naknade štete prema članovima uprave, pa tako ni prema upravitelju štedno-kreditne zadruge koju su oni u svojstvu upravitelja uzrokovali društvu prije otvaranja stečajnog postupka, zbog toga što je u pitanju tzv. skupna šteta u smislu odredbe čl. 101. SZ.

 

              Budući da je u vrijeme podnošenja tužbe (14. rujna 2010.) vjerovnika Đ. K. otvoren stečajni postupak (1. veljače 2007.) nad Štedno-kreditnom zadrugom K. F., koji je trajao do 7. listopada 2014. (kada je Štedno-kreditna zadruga K. F. – u stečaju brisana iz registra); da je tražbina tužitelju od 545.497,92 kn priznata u stečajnom postupku; osnovan je zaključak sudova da prednici tuženika kao njegovi nasljednici nisu odgovorni za isplatu iznosa od 545.497,92 kn.

 

              S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti shvaćanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te je revizijski sud zbog toga što se nisu ostvarili revizijski razlozi na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju tužitelja protiv presude i presudio kao u izreci.

 

              S obzirom da revident nije obrazložio razloge zbog kojih pobija rješenje suda kojim je potvrđeno rješenje o odbijanju prijedloga predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere, predmetna revizija nije sastavljena u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 19. Ovršnog zakona, te je istu valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP odbaciti i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 20. siječnja 2016.