Broj: Rev-x 887/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M. iz H. L., koju zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. A. J. L. iz K. K. i 2. V. L. iz K. K., koje zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., radi poništenja oporuke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8939/13-2 od 25. studenog 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1913/10-180 od 21. listopada 2013., u sjednici održanoj 20. siječnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8939/13-2 od 25. studenog 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1913/10-180 od 21. listopada 2013. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom djelomično je poništena oporuka koju je sačinio sada pok. J. M. iz K. K. 17. siječnja 1980. u K. K., i to u odnosu na oporučne nasljednike S. L. i J. L.. Odlukom o troškovima postupka obvezani su tuženici naknaditi tužiteljici iznos od 8.602,50 kuna.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na poništenje oporuke koju je sačinio sada pok. J. M. 17. siječnja 1980. u K. K. i to u odnosu na oporučne nasljednike S. L. i J. L..

 

Nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 82. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje: ZN/, a koji Zakon je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti shodno odredbi čl. 253. st. 1. i čl. 254. st. 1. Zakona o nasljeđivanju /"Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05/) poništili oporuku od 17. 1. 1980. nakon što su utvrdili da sad pok. J. M. (umro ...) nije potpisao ovu oporuku, čime su prema ocjeni nižestupanjskih sudova ispunjene pretpostavke za poništenje oporuke zbog nedostataka oblika (konkretno pismene oporuke pred svjedocima u smislu odredbe čl. 69. ZN-a).

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika, J. L. i M. Š. (shodno razlozima iz pravnog shvaćanja prethodno zauzetog u ovoj pravnoj stvari (Revx-740/09-2 od 14. siječnja 2010.) nisu nužni suparničari u ovom postupku, pa nije bilo nužno da u ovoj parnici budu obuhvaćeni tužbom.

 

Međutim, iako je tužiteljica tijekom postupka mijenjala činjeničnu osnovu na kojoj temelji svoj zahtjev (prethodno u tužbi da je oporučitelj bio prisiljen od strane prednika tuženika na sastavljanje oporuke, a naknadno na činjeničnom osnovu nedostatka oblika oporuke) nižestupanjski sudovi su odbili istaknuti prigovor zastare cijeneći da je riječ samo o dopuni činjeničnih navoda, te utoliko da nije riječ o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a. Naime, u okolnostima kada je riječ o nedostacima oblika oporuke, shodno odredbi čl. 82. ZN-a, poništenje može tražiti poslije otvaranja nasljedstva samo osoba koja ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najduže za deset godina od proglašenja oporuke, s tim da rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.

 

U navedenom revidenti opravdano ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

 

Pod činjenicama podrazumijevamo sve ono konkretno iz prošlosti ili sadašnjosti (zbivanja, aktivnosti, stanja, situacije, mišljenja, izjave volje, držanja i dr.) čime je tužitelj odredio činjenični osnov na kojem temelji svoj zahtjev. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe, prema shvaćanju ovog suda u primjeni odredbe čl. 191. ZPP-a, preinaka tužbe postoji i kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi, preinačeni, ili oduzeti neki prije istaknuti, tako da novo formirani činjenični kompleks objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva.

 

U konkretnom slučaju, do izvršene preinake tužiteljica je svoj zahtjev temeljila na činjeničnom osnovu prinude (oporučiteljeva nesposobnost i nedostaci u njegovoj volji u smislu odredbe čl. 66. ZN-a), dok tijekom postupka ističe novi činjenični osnov nedostatka oblika oporuke (u smislu odredbe čl. 82. ZN-a). U navedenom se, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, ne radi o promijenjenoj pravnoj osnovi, a ne radi se niti o promijeni, dopuni ili ispravci pojedinih navoda u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a, niti o novom dokazu, već o novo formiranom kompleksu činjenica koji objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Naime, ne radi se o promjeni pravne osnove jer u konkretnom slučaju nije riječ samo o izmjeni ili dopuni tužiteljičinih navoda o pravnoj kvalifikaciji zahtijeva, već tužiteljica iznosi novi činjenični kompleks poništenja oporuke zbog nedostatka oblika. Eventualno iznijeta pravna kvalifikacija, u ovom slučaju služi tek preciznijoj distinkciji novo iznijetog činjeničnog osnova. Ne radi se o promjeni, dopuni ili ispravci pojedinih prethodno iznijetih navoda, jer nije riječ o korekturi, razjašnjenju ili dopuni prethodno iznesene činjenične osnove, već o drukčijem kompleksu činjenica, koje čine novu činjeničnu osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva, na kojem sud može graditi svoju odluku neovisno o prethodno iznijetoj činjeničnoj osnovi. Isto tako, ne radi se niti o novom dokazu, jer iznijeti navodi sami po sebi predstavljaju konkretni činjenični osnov na kojem se odluka gradi (tužbeni zahtjev zasniva), dok nije riječ o navodima koji svojim postojanjem samo služe zaključivanju o postojanju iznesene relevantne činjenične osnove.

 

Kada se radi o objektivnoj preinaci tužbe, to po preinačenoj tužbi, od trenutka kada je preinaka izvršena, teče nova parnica sa svim procesno-pravnim i građansko-pravnim posljedicama. U izloženom se i pretpostavke osnovanosti zahtjeva tužiteljice prema istaknutom prigovoru zastare ravnaju prema trenutku kada je izvršena preinaka tužbe. 

 

Naprijed navedene postupovne odredbe koje reguliraju objektivnu preinaku tužbe prvostupanjski sud nije pravilno primijenio a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Tuženici su u žalbi ukazali na ovu relativno bitnu povredu počinjenu pred prvostupanjskim sudom, ali je drugostupanjski sud neosnovano nije sankcionirao. Tako je i sam drugostupanjski sud prihvatio tu istu povredu, te pružio temelj da se zbog nje, iako potječe iz prvostupanjskog postupka, izjavi revizija (čl. 385. st. 1. t. 2. ZPP-a).

 

Kako je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može podnijeti, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi će otklanjajući nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem voditi računa da u primjeni odredbe čl. 82. ZN-a za traženje poništenja oporuke postoji subjektivni rok od godinu dana i objektivni rok od deset godina. Subjektivni rok počinje teći danom saznanja za oporuku, ali ne prije njenog proglašenja. Objektivni rok počinje teći danom proglašenja oporuke. Dok u slučaju poništenja oporuke iz razloga predviđenih odredbom čl. 66. ZN-a dužina objektivnog roka ovisi o savjesnosti, odnosno nesavjesnosti osobe protiv koje teče rok, u ovom slučaju savjesnost, odnosno nesavjesnost te osobe nema nikakvog utjecaja na dužinu roka. Međutim, ako je pismeni sastav koji je sudu priložen kao oporuka lažan (krivotvoren), onda se ne radi o nedostacima u obliku oporuke, jer oporuke u materijalnom smislu u tom slučaju nema. Na taj se slučaj ne odnose rokovi iz odredbe čl. 82. ZN-a, već rokovi iz čl. 144. ZN-a u kojima zastarijeva pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja, a koje pretpostavke u okviru činjeničnog osnova na kojem se tužba temelji valja raspraviti.

 

Zagreb, 20. siječnja 2016.