Broj: Gž-3387/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

             

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i partneri Z., protiv prvotuženice R. B., drugotuženika B. B. i trećetuženice S. B., svi iz V., zastupanih po punomoćniku Đ. Z., odvjetniku iz S., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi svih tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj 5 P-1536/11-39 od 27. ožujka 2014.g., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2016.g.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba prvotuženice R. B. i drugotuženika B. B., dok se žalba trećetuženice S. B. odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Koprivnici broj 5 P-1536/11-39 od 27. ožujka 2014.g.:

 

-          djelomično potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje da nije pravno valjana oporuka od 21. ožujka 2010.g. pok. J. B. kojom je kao njegova oporučna nasljednica određena trećetuženica S. B.;

-          ukida u preostalom dijelu u toč. I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje da nije pravno valjana oporuka pok. J. B. od 21. ožujka 2010.g. kojom su kao njegovi oporučni nasljednici određeni prvotuženica R. B. i drugotuženik B. B., te u cijelosti toč. II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka te se u tim ukinutim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom, u toč. I. izreke, utvrđuje se da nije pravno valjana oporuka od 21. ožujka 2010.g. pok. J. B., preminulog 03. svibnja 2011.g., kojom su kao oporučni nasljednici određeni B. B., R. B. i S. B.. Toč. II. izreke nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 30.732,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

              Navedenu presudu, pravovremeno uloženom žalbom, pobijaju svi tuženici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se  ista  preinači na način da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade parničnog troška ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba trećetuženice S. B. nije osnovana, dok je žalba prvotuženice R. B. i drugotuženika B. B. osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke pok. J. B., oca parničnih stranaka, od 21. ožujka 2010.g. kojom je ostavitelj svoju imovinu ostavio u nasljedstvo svim tuženicima, a koju su kao oporučni svjedoci potpisali B. T. i D. R..

 

              Imajući u vidu da je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj O-655/11-9 od 25. studenog 2011.g. prekinut ostavinski postupak iz pok. J. B., umrlog 03. svibnja 2011.g., a njegov zakonski nasljednik, sin F. B. upućen da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv oporučnih i ujedno zakonskih nasljednika, djece ostavitelja B. B., R. B. i S. B., radi utvrđenja nevaljanosti pismene oporuke ostavitelja od 21. ožujka 2010.g., prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

-          da je javni bilježnik R. P. iz K. u ostavinskom predmetu iza pok. J. B. dana 12. srpnja 2011.g. proglasio oporuku ostavitelja od 21. ožujka 2010.g.;

-          da se radi o pismenoj oporuci pred svjedocima koju su u svojstvu oporučnih svjedoka potpisali B. T. (ujedno i pisac oporuke) i D. R.;

-          da je D. R. izvanbračni suprug oporučne nasljednice S. B., što je osim iskaza D. R. potvrđeno i iskazima svjedoka R. S., D. L., Š. T. i V. S.

 

Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja primjenom mjerodavnih odredbi čl. 29. st. 1., čl. 31. st. 1. i čl. 35. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (NN. 48/03; 163/03; 35/05; 127/13; 33/15  - dalje ZN) sud zaključuje da predmetna oporuka iz razloga što je istu potpisao izvanbračni suprug oporučne nasljednice S. B. nije pravno valjana zbog nedostatka u obliku radi čega sud nije posebno analizirao i ocjenjivao mišljenje vještaka dr. L. R., specijaliste neuropsihijatra i iskaze svjedoka u pogledu nesposobnosti ostavitelja za rasuđivanje u vrijeme sačinjenja oporuke niti je izvodio dokaze radi utvrđivanja činjenice da li je pok. J. B. osobno potpisao oporuku.

 

              Tuženici u žalbi osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju izvanbračne zajednice između oporučnog svjedoka D. R. i oporučne nasljednice S. B., kćerke ostavitelja u vrijeme sačinjenja sporne oporuke navodeći da D. R. i ostale stranke na tu okolnost nisu saslušavani te da sama činjenica postojanja emotivne veze između S. B. i D. R. nije bila dostatna za zaključak o postojanju izvanbračne zajednice. Osim što je sud po mišljenju žalitelja pogrešno utvrdio činjenično stanje, utvrdivši pravnu nevaljanost oporuke iz navedenog razloga pogrešno je primijenjeno materijalno pravo obzirom da čl. 35. ZN-a taksativno nabraja tko sve ne može biti svjedok pisane oporuke pred svjedocima u kojem članku nije navedeno da to ne bi mogao biti izvanbračni drug oporučnog nasljednika ili oporučitelja smatrajući da analogija sa Obiteljskim zakonom nije dopuštena.

 

              Nije sporno da je oporuku ostavitelja kao jedan od svjedoka potpisao D. R. koji je u svom iskazu naveo da je izvanbračni suprug trećetuženice S. B. sa kojom u zajedničkom domaćinstvu sa ostaviteljem živi od 2005.g., a isto je potvrdila i trećetuženica S. B. iz čijeg iskaza proizlazi da je i on kao član domaćinstva brinuo o ocu pa žalbeni navodi tuženika da je sud olako donio zaključak o postojanju izvanbračne zajednice između D. R. i oporučne nasljednice S. B. nemaju uporišta u stanja spisa.

 

              Čl. 35. st. 2. ZN-a propisano je da ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima ni javne oporuke, niti oporuku sastaviti po oporučiteljevu kazivanju u svojstvu ovlaštene osobe: oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba, ni oporučiteljev bračni drug.

 

              Točni su žalbeni navodi da navedeni zakonski članak izrijekom ne spominje da izvanbračni drug ne može biti svjedok oporuke no ovaj sud smatra da isti također spada u krug osoba koje ne mogu biti svjedoci pismene oporuke pred svjedocima. Uporište za to proizlazi i čl. 8. st. 2. ZN-a prema kojem je izvanbračni drug izjednačen u pravu nasljeđivanja s bračnim drugom pa izvanbračni partner potomka ostavitelja ne može biti svjedok oporuke.

 

              Međutim, time što je oporuku kao svjedok potpisao izvanbračni drug trećetuženice S. B. oporuka ostavitelja nije pravno valjana samo u dijelu u kojem je ostavitelj raspolagao svojom imovinom u korist trećetuženice, a to obzirom na odredbu čl. 36. ZN-a kojom je propisano da su ništave oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinom sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim dugovima svih tih osoba. Ništavost u smislu ovog članka, dakle u konkretnom slučaju obuhvaća samo one dijelove oporuke kojom je ostavitelj određeni dio svoje imovine ostavio svojoj kćeri trećetuženici S. B., kao izvanbračnom drugu svjedoka oporuke (D. R.), a ne i dijelove oporuke kojima je oporučitelj svoju ostavinsku imovinu ostavio nasljednicima R. B. i B. B. koji su u odnosu na oporučnog ostavitelja u tazbinskom srodstvu pa je u odnosu na raspolaganje u njihovu korist D. R. mogao biti svjedok oporuke.

 

Iz navedenih razloga je valjalo žalbu trećetuženice S. B. odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku  (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14  - odluka US RH - dalje ZPP) potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da nije pravno valjana oporuka ostavitelja kojom je trećetuženica proglašena njegovom oporučnom nasljednicom.

             

              Tužitelj, kao jedan od razloga pravne nevaljanosti oporuke ostavitelja ističe i njegovu nesposobnost oporučivanja tvrdeći da oporučitelj zbog svoje bolesti, pretrpljenog moždanog udara, nije bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuke na koju okolnost je sud osim parničnih stranaka saslušavao više svjedoka i proveo sudsko-medicinsko vještačenje koje za sada ukazuje da oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke, zbog svoje bolesti nije bio sposoban za rasuđivanje te bi se radilo o ništavoj oporuci sukladno čl. 26. st. 2. ZN-a kojom je propisano da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice time da je teret dokaza na onome tko tvrdi da oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, a to je u konkretnom slučaju tužitelj. Tijekom postupka tužitelj je dokazivao oporučiteljevu nesposobnost za rasuđivanje, koje činjenice prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri raspravio što je posljedica pogrešnog pravnog stava da je predmetna oporuka ništava u cijelosti samo iz razloga što ju je kao oporučni svjedok potpisao izvanbračni drug jedne od oporučnih nasljednica, pa navedeno ukazuje da je činjenično stanje potrebno za ocjenu zahtjeva tužitelja o pravnoj nevaljanosti oporuke ostavitelja i u dijelu koji se odnosi i na raspolaganje imovinom u korist prvo i drugo tuženika, za sada nepotpuno utvrđeno radi čega je valjalo prihvaćanjem kao osnovane žalbe prvo i drugotuženika temeljem čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u dijelu utvrđenja da nije pravno valjana oporuka ostavitelja kojom su kao oporučni nasljednici određeni prvotuženica R. B. i drugotuženik B. B., a posljedično tome i odluku o troškovima postupka u toč. II. izreke te u tim ukinutim dijelovima predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud raspraviti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke ostavitelja u dijelu koju je svojom imovinu raspolagao u korist prvotuženice i drugotuženika, zbog nesposobnosti za rasuđivanje i to provođenjem svih ranije izvedenih dokaza i drugih koje predlože parnične stranke, a sud nađe da ih je potrebno provesti. Nakon što predmet spora na izloženi način ponovno raspravi prvostupanjski će sud donijeti novu zakonitu odluku kojom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima ove parnice. 

 

U Varaždinu, 10. veljače 2016.g.