Broj: Rev 2043/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. F. iz V. G., zastupana po punomoćnici Z. V., odvjetnici u L., protiv tuženika I. S. iz S. S., S., zastupan po punomoćniku R. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora - ili radi njegova poništaja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3441/10-2 od 7. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-94/08-67 od 29. siječnja 2010., u sjednici održanoj 20. srpnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice I. F. te se slijedom toga ukidaju presuda Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3441/10-2 od 7. svibnja 2012. i presuda Općinskog suda u Labinu poslovni broj P-94/08-67 od 29. siječnja 2010. kao i u dijelu odluke o troškovima postupka te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o trošku sastava revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „1. Utvrđuje se ništavim ugovor o doživotnom uzdržavanju između E. S. kao uzdržavatelja i O. S. kao primateljice uzdržavanja zaključen 23.04.2003.g.

 

ili

 

              Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju između E. S. kao uzdržavatelja i O. S. kao primateljice uzdržavanja zaključen 23.04.2003. g.

              2. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu ostaviteljice O. S. ulaze nekretnine upisane u z.k.ul. 1278 k.o. S., z.k.ul. 1063 k.o. S. i z.k.ul. 1279 k.o. S., dva stana u Z., ..., prizemlje desno, površine 35 m2 i prvi kat lijevo površine 35 m2, koji se nalaze u stambenoj zgradi sagrađenoj na k.č. 227 k.o. R., upisanoj u z.k.ul. 1249/78 k.o. V. i k.č. 329/1 upisana u z.k.ul. 993 k.o. T., te dva grobna mjesta na groblju S. u 1/2 dijela.

 

              3. Utvrđuje se da su nasljednici pokojne O. S. tuženik I. S. u 2/3 dijela i tužiteljica I. F. u 1/3 dijela.

 

              4. Utvrđuje se da je tužiteljica I. F. suvlasnica u 1/6 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. 1278 k.o. S., z.k.ul. 1063 k.o. S. i z.k.ul. 1279 k.o. S., dva stana u Z., ..., prizemlje desno površine 35 m2 i prvi kat lijevo površine 35 m2 koji se nalaze u stambenoj zgradi sagrađenoj na k.č. 227 k.o. R. upisanoj u z.k.ul. 1249/78 k.o. V. i k.č. 329/1 zgr. upisana u z.k.ul. 993 k.o. T., te dva grobna mjesta na groblju S., pa je tuženik dužan tužiteljici izdati podobnu ispravu za zemljišnoknjižni prijenos jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.“

 

              II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 19.375,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Prema sadržaju spisa, a što sada u postupku nije sporno tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništavosti citiranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju (dalje: Ugovor), te eventualno kumulirani zahtjev upravljen na poništenje Ugovora.

 

U oba slučaja, tužitelj traži da se utvrdi opseg ostavinske imovine (pod 1.), pravo na nasljeđivanje i veličina ostavinskih dijelova (pod 2.) i veličina suvlasničkih dijelova stranaka na ostavinskoj imovini (pod 3.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP).

 

Iz sadržaja presude suda drugog stupnja razvidno je da se sud u donošenju odluke poziva na odredbu čl. 373.a ZPP-a.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a propisano je da kada se sud drugog stupnja koristi ovlastima iz čl. 373.a ZPP-a da je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, dakle revizija iz razloga propisanih čl. 385. ZPP-a.

 

Stoga reviziju tužiteljice valja procjenjivati neovisno o tome udovoljava li ona zahtjevima procesne potpunosti iz čl. 382. st. 2. ZPP-a već sukladno njenom sadržaju i iznesenim razlozima.

 

Pri tome valja naglasiti da u ovakvoj procesnoj situaciji, kada se sud drugog stupnja u obrazloženju presude poziva da je odluku donio sukladno ovlastima koja su mu dodijeljena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a nije odlučno za pravo revidenta na ulaganje revizije i vrste revizije na koju bi imao pravo je li se sud drugog stupnja zaista koristio tim ovlastima ili ne, jer revident niti može niti treba procjenjivati je li sud drugog stupnja pravilno posegnuo za ovlastima iz čl. 373.a ZPP-a, a da bi zbog toga ocijenio na koju reviziju u konkretnom predmetu ima pravo, jer mu je to pravo u opsegu i sadržaju odredio upravo sud svojim pozivanjem na čl. 375.a ZPP-a.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iz sadržaja revizije slijedi da se ona podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pri tome valja naglasiti da oni dijelovi revizije u kojima tužiteljica osporava činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja nisu od značaja u ovoj fazi postupka jer se prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnositi u ovoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.

 

U tijeku postupka utvrđeno je:

 

              - da je pok. O. S., majka parničnih stranaka, sa svojim sada pok. suprugom E. S., očuhom tužiteljice, a ocem tuženika, zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 23. travnja 2003.,

 

              - da je isti ugovor ovjeren od strane suca Općinskog suda u S., te da je prilikom ovjere toga ugovora sudac pročitao ugovornim stranama isti i upozorio ugovornike na posljedice toga ugovora,

 

              - da je pok. O. S. potpisala predmetni ugovor svojom slobodnom voljom,

 

              - da je ista umrla dana ...,

 

              - da je u vrijeme potpisa odnosno zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju prema zdravstvenom kartonu liječnika opće medicine pok. O. S. bolovala od primarnog raka jetre.

 

Nadalje u ovoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica kćer pokojne primateljice uzdržavanja O. S., a da je tuženik sin sada pokojnog davatelja uzdržavanja E. S.

 

Također nije sporno da je nakon smrti davatelja uzdržavanja tuženik naslijedio svu imovinu koja je bila predmet Ugovora i koju je stekao njegov otac na temelju tog Ugovora.

 

Zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđivanje ništavosti Ugovora koji je prema izraženoj tužiteljice tijekom postupka ništav jer je sklopljen protivno načelu savjesnosti i poštenja i protivno javnom moralu, a zbog okolnosti u kojima je došlo do sklapanja Ugovora.

 

Prije svega valja naglasiti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti i da stoga glede pitanja ništavosti podliježe pravilima obveznog prava iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/1 - dalje: ZOO) kao i svaki drugi ugovor.

 

Prema tome iako ugovor o doživotnom uzdržavanju mogu pravovaljano zaključiti bračni drugovi (tako i ovaj sud u Gž-1423/69 od 21. siječnja 1970.), ali neovisno o tome ugovor o doživotnom uzdržavanju može biti pravno nevaljan ako bi bio sklopljen protivno moralu i dobrim običajima (tako i ovaj sud u Gž-1423/69 od 21. siječnja 1970.).

 

Prema ocjeni ovog suda bez obzira na što se ugovor o doživotnom uzdržavanju ne može oduzeti niti osporiti elementi „ugovora na sreću“ sama činjenica da je primateljica uzdržavanja umrla uskoro nakon zaključenja ugovora, nije sam po sebi razlog ništavosti. No s druge strane ako je bilo izvjesno da predstoji smrt primaoca uzdržavanja pa je ugovor zaključen radi postizanja nedopuštenog cilja, onda bi se mogao smatrati nemoralnim i protivnom dobrim običajima , dakle ništavim.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, kada je primateljica uzdržavanja bila bolesna od terminalne bolesti karcinoma jetre, kada su ugovorne strane to znale, kada veličina imovine koje je bila predmet Ugovora i prijenosa na prednika tuženika može upućivati na zaključak da je davateljica uzdržavanja i pravna prednica tužiteljice imala dovoljno imovine da ostvaruje dostatna sredstva za vlastito uzdržavanje i njegu za sada se ukazuje preuranjenim zaključak sudova nižeg stupnja da je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavosti Ugovora nije osnovan.

 

Naime pri tome valja imati na umu da su bračni drugovi dužni na temelju odredbe čl. 33. Obiteljskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora („Narodne novine“, broj 162/98 - dalje: ObZ) između ostalog  se uzajamno pomagati i održavati skladne bračne i obiteljske odnose pa bi radi pravilne primjene materijalnog prava bilo nužno utvrditi je li imovina žene bila dovoljna da osigura uzdržavanje i njegu oba bračna druga i ima li suprug, davatelj uzdržavanja imovine iz koje bi mogao doprinositi svom uzdržavanju i uzdržavanju svoje supruge.

 

Utvrđivanje ovih okolnosti nužno je da bi ocijenilo u kojem je stanju bila primateljica uzdržavanja prilikom sklapanja ugovora, koji su bili njeni motivi s obzirom da je praktična posljedica ovog ugovora i onemogućavanje tužiteljice da ostvari svoje zakonom zagarantirano pravo na nužni dio kao nasljednice iz čl. 70. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 3315 - dalje: ZN).

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti presude sudova nižeg stupnja i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Glede eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva postavljenog u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a valja naglasiti da se o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva može odlučivati tek ako je pravomoćno odbijen glavni zahtjev pa stoga je u ovoj fazi postupka sudbina eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva vezana uz odluku o glavnom zahtjevu.

 

Stoga kako su presude sudova nižeg stupnja ukinute glede zahtjeva upravljenog na ništavost Ugovora o doživotnom uzdržavanju valjalo je ovom presudom ukinuti i presudu u dijelu u kojem je odlučeno o osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 20. srpnja 2016.