Broj: Ovr-386/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu pojedincu Pavi Garić, na prijedlog više sudske savjetnice Željke Koporčić, u ovršnom predmetu predlagatelj ovršenik J.V. OIB:.., M. V. OIB:…, i B. V. OIB:…, zastupani po punomoćnici T. T.i K. odvjetnici iz Z. protiv protustranke ovrhovoditelja LJ. B. vl. obrta P., OIB:… radi novčane tražbine, dana 25. srpnja 2016. godine ,

 

r i j e š i o   j e

 

              I      Upućuju se predlagateljice-ovršenice da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrenu parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.

 

              II    Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

 

              III     Odbija se prijedlog predlagateljica-ovršenica za odgodom davanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstva I. ovršenice J. V., OIB:…, II. ovršenice M.V.OIB:… i III ovršenice B. V., OIB:… i to temeljem zahtjeva za izravnu naplatu nazvanim izvansudska ovrha ovrhovoditelja Lj. B., vl. Obrta P. OIB:…, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-765/11 izdano od J.b. N. K. iz S. B. od 26. srpnja 2011. godine, a do pravomoćnosti odluke u pogledu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

 

Obrazloženje

 

              Predlagateljice - ovršenice su podnijele sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 9, 10 i 11 Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, i 67/08, 112/12, 25/13, 93/14 dalje OZ).

 

              U prijedlogu su navele da se u ovoj pravnoj stvari radi o dugovanju koje je imao pokojni M. V. kao vlasnik obrta B. u iznosu od 44.783,76 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje je rješenje o ovrsi od strane J. b. N. K. doneseno dana 26. srpnja 2011. godine. Nakon predmetnog rješenja o ovrsi uslijedili su mnogobrojni ovršni postupci protiv ovdje ovršenica radi naplate dugovanja pokojnog M. V. koji su djelomično provedeni i provode se i nadalje. Tako je pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu a radi dugovanja pokojnog M. V. pokrenut prijedlog za ovrhu po ovrhovoditelju P.b.Z.d.d., u iznosu od glavnice 411.008,90 kn sa kamatom od 2010. godine radi čega se provodi ovrha na suvlasničkim dijelovima nekretnina koje su ovršenice naslijedile, kojem je ovršnom postupku pristupila tvrtka F. d.o.o., radi naplate potraživanja koje je imao prema pokojnom M. V. u iznosu glavnice od 98.044,77 kn zajedno sa pripadajućim kamatama tekućim na pojedine iznose od 2008. godine navedeni se ovršni predmet vodi pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu u predmetu broj Ovr-857/12. U navedenom ovršnom predmetu traži se prodaja naslijeđenih nekretnina na usmenoj javnoj dražbi. P.u. u ispostava S.B. pokrenula je ovrhu i protiv I ovršenice radi naplate potraživanja u iznosu od 10.789,20 kn. Dakle, može se ugrubo reći da  dugovanje M. V. iznosi barem 1.500,000,000 kn. Iz rješenja o nasljeđivanju i dokumentacije koja prileži u privitku vidljivo je da dugovanja koja terete ovršenice prelaze visinu vrijednosti njihovog nasljednog dijela. Ovršenice, nažalost nisu znale za dugovanja pokojnog M. V., radi čega su sada dovedene pred rub egzistencije jer dugovanje pokojnika prelazi visinu naslijeđene imovine dok se ovrha u gornjoj pravnoj stvari provodi na plaći I i II ovršenice a ne  naslijeđenoj imovini. Odredbom čl. 139 Zakona o nasljeđivanju je određeno da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine nasljeđene imovine i to svaka do visine svog naslijeđenog dijela. Radi navedenog, a uzimajući u obzir da ovršenice nisu naslijedile nikakva novčana potraživanja, dok su nekretnine niske tržišne vrijednosti naslijedile u neznatnim suvlasničkim i dijelovima jasno je da dugovanje pokojnog M. V. kao i dosadašnja naplata temeljem tih dugovanja prelazi odgovarajući nasljedni dio svakog svake ovršenica. Dakle, notorno je da visina vrijednosti naslijeđenog dijela ovršenica prelazi visinu dugovanja koje su iste do sada podmirile i nadalje podmiruju, iako je Zakonom o nasljeđivanju članak 139 određeno do koje visine dugovanja ovršenice kao nasljednice odgovaraju. Kako na navedeno sud ne pazi po službenoj dužnosti, te kako navedeni prigovor ovršenice nisu mogle isticati ranije to se ovim putem traži da se daljnja pljenidba i prijenos sredstava temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-765/11 j.b. N.K. proglasi nedopuštenom jer bi daljnja provedba ovrhe bila protivna odredbama članka 145 Zakona o nasljeđivanju. Sve naveden okolnosti, naplate daljnjih dugovanja nastupile su nakon donošenja spornog rješenja o ovrsi u ovoj pravnoj stvari i ovršenice prigovor namirenja nisu mogle isticati ranije čega je ispunjen uvjet određen člankom 50 stavak 1 točka 9.10.Ovršnog zakona. Ujedno ovršenice ističu kako je iz vjerodostojne isprave iz kojih proizlazi predmetno dugovanje proizlazi da je predmetno dugovanje zastarjelo, s obzirom da se radi o računima iz 2006., 2007., i 2008. godine dok je prijedlog za ovrhu podnesen 22. srpnja 2011. godine, dakle, protekom zastarnog roka od 3 godine, određenog Zakonom o obveznim odnosima, radi čega je ispunjen uvjet iz odredbe članka 50 stavak 1 točka 11 Ovršnog zakona. Pa radi svega navedenog ovršenice temeljem članka 210 a u svezi s člankom 57 stavak 3 a u svezi s člankom 53 i člankom 50 stavak 1 točka 9., 10 i 11 predložili su sudu da donese rješenje kojim se proglašava nedopuštenom daljnja pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava I ovršenice II ovršenice i III ovršenice i to temeljem zahtjeva za izravnu naplatu nazvanim izvansudska ovrha temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-765/11 izdano od J.b. N.K. od 26. srpnja 2011. godine.

 

 

              Navedeni prijedlog dostavljen je protustranci-ovrhovoditeljici na očitovanje, a koja se na isti nije očitovala.

 

              Kako se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz svaka 1 članka 210 Ovršnog zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja  o ovrsi (članak 50 i 53 ), i s obzirom da su predlagateljice – ovršenice istaknule prigovor iz članka 50 stavak 1 točka 9, 10 i 11 to je odlučeno kao  u izreci rješenja pod točkom I i II izreke rješenja.

 

              Nadalje, predlagateljice su istim prijedlogom osim što su tražile proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tražile i odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstva. U istom su istaknule da visina dugovanja koje su ovršenice naslijedile prelazi visinu vrijednosti nasljednog dijela svake ovršenice ponaosob. Kako navedeni prigovor sud ne pazi po službenoj dužnosti a niti su ovršenice bile u mogućnosti takav prigovor isticati ranije, dok bi daljnja provedba ovrhe bila protivna odredbi članka 139 Zakona o nasljeđivanju to ovršenice mole sud odgoditi daljnju provedbu ovrhe jer  bi istom trpjele tešku štetu. Naime sva naslijeđena imovina koja je prethodno navedena je opterećena zabilježbom ovrhe i u prodaji je , ovršenice nemaju nikakvih nekretnina u svojem vlasništvu dok su daljnjom provedbom ovrhe dovedene na rub egzistencije jer od preostatka novčanih primanja koje im preostaje iste su prisiljene plaćati najam stana radi čega nemaju nužnih sredstva za život. Osim navedenog radi se o zastarjelom dugu, a ovršenice su, zbog teškog mentalnog stanja u kojem su bile nakon nagle smrti oca i supruga, propustile uložiti žalbu na predmetno rješenja o ovrsi te radi toga imaju račune pod blokadom, nekretnine na prodaji i na rubu su materijalne egzistencije. Ovršenice su napomenule kako predmetna dugovanja proizlaze iz obrta B. čiji je vlasnik bio ostavitelj, te kako je sukladno čl. 20 stavak 1 Zakona o obrtu određeno da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta. Imovina nad kojom se provodi ovrha u naprijed navedenim ovršnim predmetima nije imovina potrebna za obavljanje obrta već je to bila vlastita privatna imovina pokojnog ostavitelja, a ovrha se u ovoj pravnoj stvari provodi na plaći II ovršenice koja svakako nije imovina za obavljanje obrta a nije niti naslijeđena imovina. dakle osim što bi daljnja provedba ovrhe bila zakonom nedopuštena jer je do sada naplaćen dug koji prelazi visinu naslijeđenog dijela svake ovršenice ponaosob daljnja bi provedba ovrhe bila protivna prisilnim propisima pa i moralu društva. Ovršenice bi dakle,provedbom ovrhe u ovoj pravnoj stvari trpjele teško nadoknadivu štetu jer nemaju nužnih sredstva za život a što je vidljivo iz računa koji su priložile i ovrhom koja se provodi nad naslijeđenim suvlasničkim dijelovima nekretnina. Istaknule su ponovno kako se radi o zastarjelom dugu koje datira iz 2006. godine, radi čega ovršenice do danas iako stalno otplaćuju ovaj dug, a i ostale dugove ostavitelja, otplaćuju dug samo u ime kamata jer dug stalno raste te bi odgoda do odlučivanja u ovom prethodnom pitanju bila u najmanju ruku svrsishodna radi sprečavanja nastanka daljnje štete ovršenicama. I ovršenica je pritom i umirovljenica te je uslijed dugova od pokojnog supruga dovedena u blokadu računa. Naglašeno je kako odgoda ima ograničeno vremensko trajanje, da je potraživanje ovrhovoditelja osigurano samom zapljenom na računima ovršenika kod Fine, odnosno banke, te je svrsishodno odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelja do pravomoćnog okončanja postupka u pogledu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Naime, ne postoji druga pravna mogućnost da se utvrdi da naplaćeno dugovanje premašuje visinu nasljednog dijela ovršenica, a ovršenice taj prigovor nisu mogle isticati ranije. daljnja naplata dugovanja, osim što bi bila pravno neodrživa uzrokovala bi pravo ovršenica da potražuju povrat uplaćenog s naslova stjecanja bez osnove te bi uzrokovalo daljnje troškove za sve parnične strane, kao i troškove odvjetnika ovršenica,a koje zbog opisane situacije nisu u mogućnosti podmirivati. Zato su predložile ovom sudu da uvaži naveden prigovor te da odgodi daljnju provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava do odlučivanja o prethodnom pitanju u ovoj pranoj stvari a to je visina odgovarajućeg suvlasničkog dijela svake od ovršenice kao i visina do sada naplaćenog dugovanja po svim ovršnim postupcima što se ukazuje kao jedinim zakonitim načinom za sprečavanje nastanka daljnje štete ovršenicima. S obzirom na sve navedeno predložile su sudu da naloži financijskoj agenciji, regionalni centar Osijek, da odgodi davanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstva I ovršenice II ovršenice i III ovršenice i to temeljem zahtjeva za izravnu naplatu nazvanim izvansudska ovrha temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-765/11 izdano od J.b.N. K. od 26. srpnja 2011. godine.

 

              Protustranka – ovrhovoditeljica se ni na ovaj prijedlog za odgodu nije očitovala.

 

Odredba članka 65 Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 112/12,25/13 i 93/14 dalje OZ) propisuje iz kojih razloga ovršenik može predložiti sudu odgodu ovrhe te ako ovršenik učiti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

 

              Predlagateljice-ovršenice nisu učinile vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpile nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili učinile vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, nije ispunjen subjektivni element za odgodom ovrhe.

 

Prvenstveno se ističe da su predlagateljice –ovršenice po punomoćnici istakle prigovore temeljem članka 50 stavak 1 točka 9 10 i 11 povodom kojih ih je sud uputio na pokretanje parničnog postupka, a koji parnični postupak ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine a koje se u ovoj ovršnoj pravnoj stvari provodi temeljem pravomoćne i ovršne odluke nadležnog tijela Javnog bilježnika za iznos od 44.783,76 kn. Navedeni iznos po mišljenju suda ne predstavlja iznos koji bi mogao činiti teško nadoknadivu štetu, budući se ne radi o nekakvom milijunskom iznosu, pa i kada se uvaži teška materijalna situacija predlagateljica-ovršenica pa i ostali ovršni postupci, a kako su to iste navele u prijedlogu, pa dugovanje svake od njih iznosi 14.927, 92 kn kada se iznos od 44.783,76 podijeli na 3. U odnosu na prigovor visine dugovanja ističe se da su po tom prigovoru predlagateljice upućene u parnični postupak, budući se to u ovršnom postupku ne može utvrđivati, kao i povodom prigovora zastare. S obzirom na navode da ovršenice nisu mogle prigovor isticati ranije, sud ističe se da je pokojni M.V.š čije sud predlagateljice nasljednice preminuo 14. veljače 2010. godine, a da je rješenje o ovrsi broj Ovrv-765/11 izdano dana 26. srpnja 2011. godine, a temeljem navedenog rješenja o ovrsi protustranka je podnijela Financijskoj agenciji prijedlog za naplatu dana 21.8.2012. godine, dakle, rješenje o ovrsi je izdano  nešto više od godine i pol dana od smrti M. V.(14. 2.2010.-26.7.2011.g) pa se ne može govoriti o nagloj smrti supruga i oca i nemogućnosti predlagateljica da ulože prigovor na rješenje o ovrsi J. b., taj prigovor bi se mogao uvažiti da su ovršenice primile rješenje o ovrsi u vrijeme smrti supruga i oca M. V.. Nadalje, na istaknuti prigovor da se radi o dugovanju koje je proizašlo iz obrta "B." kojeg je bio vlasnik pokojni M. V. a da se ovrha provodi na privatnoj imovini imovini predlagateljica-ovršenica kao nasljednica ističe se da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove kako naslijeđenom imovinom tako i svojom cjelokupnom imovinom do visine naslijeđenog dijela. Tako da nije točan navod predlagateljica da se ovrha može provoditi samo nad imovinom obrta odnosno naslijeđenom imovinom. A isto tako nasljednice mogu i solidarno odgovarati za dugove. Navod da dug stalno raste unatoč otplati također nije razlog za odgodu ovrhe, budući je dugovanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom ispravom. Predlagateljice ističu svoju tešku materijalnu situaciju i nemogućnost parničenja u eventualnom parničnom postupku stečenog bez osnove, a za istaknuti je da su ovim prigovorima iz članka 50 stavak 1 točka 9, 10 i 11 isprovocirale upravo parnični postupak a kako je to i predviđeno Ovršnim zakonom. Nadalje, za istaknuti je i da je sud izvršio uvid u ovršni postupak Ovr-857/12 a koji je pristupio na Ovr-46/10. U predmetu broj Ovr-857/12 provodi se ovrha na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 728, 308 i 522 sve k.o. M., a u ovrsi broj Ovr-46/10 na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 728 k.o. M.. Odnosno u ovim navedenim ovršnim postupcima ovrha se ne provodi na svim nekretninama u vlasništvu predlagateljica, tako da se ne provodi na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 443 i 444 k.o. M.. Dakle, zaključuje se da niti jedan od navedenim razloga za odgodu ovrhe ne predstavljaju subjektni element da bi sud mogao dozvoliti odgodu ovrhe.

 

Budući subjektivni i objektivni elementi moraju biti kumulativno ispunjeni da bi sud mogao odgoditi ovrhu, to je u skladu sa odredbom članka 65 stavak 7 OZ-a, odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci a uputa o pravnom lijeku temelji se na odredbi čl. 11. OZ-a.

 

U Slavonskom Brodu, 25. srpnja 2016.