Broj: Gž-614/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nade Krnjak kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao sutkinje  izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z.,  OIB:… zastupane po punomoćniku S. A., odvjetniku u Z., protiv tuženice S. B. iz Z., OIB:… zastupane po punomoćniku G. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 12 P-6406/15-9 od 27. siječnja 2017.g., u sjednici vijeća održanoj  05. travnja 2017.g.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 12 P-6406/15-9 od 27. siječnja 2017.g.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u toč.I izreke utvrđeno je da izjava pok. M. K. iz Z., , preminule … sastavljena u Z., 09. kolovoza 2003.g., ne predstavlja pravovaljanu vlastoručnu oporuku temeljem koje bi se trebalo rasporediti u ostavinskom postupku iza iste vlasništvo stana u Z., Toč.II izreke tuženici je naloženo da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 5.137,50 kn u roku od 15 dana.

Navedenu presudu pravovremeno podnijetom žalbom, pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl.353. st.1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH -  dalje: ZPP-a) uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba tužene nije osnovana.

Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je kod javne bilježnice vođen ostavinski postupak iza pok. M. K. te je u istom dana 14. svibnja 2014.g. proglašena kao oporuka izjava koju je pok. M. K. sastavila u Z. dana 09. kolovoza 2003.g. , a koju je javnoj bilježnici predala ovdje tužena. Navedeni ostavinski postupak prekinut je rješenjem istog prvostupanjskog suda br.O-9567/14 od 21. srpnja 2015.g. i ovdje tužiteljica upućena u parnicu protiv ovdje tužene radi utvrđenja da ova oporuka ostaviteljice od 09. kolovoza 2003.g. nije istinita i pravovaljana. Sud je tijekom postupka saslušao parnične stranke, izvršio uvid u spornu izjavu od 09. kolovoza 2003.g. koja je od strane javnog bilježnika proglašena dana 14. svibnja 2014.g. te u izvješće Centra Z. od 30. srpnja 2002.g. i utvrdio da je već iz samog sadržaja predmetne izjave razvidno da volja sada pok. M. K. nije bila usmjerena na oporučno raspolaganje svojom imovinom za slučaj smrti zbog čega takva izjava ne može predstavljati pravovaljanu vlastoručnu oporuku. Naime, predmetna izjava  glasi: „Moj stan kojeg sam vlasnica u stambenoj zgradi … Z., sagrađenoj na čest. broj 2345/67 po novoj izmjeri čest.6167/2 k.o. C. V. kat ravno, koji se sastoji od 4 sobe i ostalih prostorija u površini od 82,56 čm, darujem mojoj nećakinji S. B., hipoteku o kupoprodaji stana 02.7. XII1997. iznosi 47.240. Preuzima nećakinja.  Otplaćeno 48 rata“ na kraju je navedeno mjesto i datum – u Z. 09. kolovoza 2003.g. i potpis „teta M. K.“, pa kako se oporukom smatra samo ona izjava volje koju je oporučitelj očitovao s namjerom da raspolaže za slučaj svoje smrti to očitovanja koja nisu učinjena s namjerom da se s njima raspolaže za slučaj svoje smrti uopće nisu oporuke, a u konkretnom slučaju iz samog sadržaja prethodno navedene izjave razvidno je da je volja pok. M. K. bila usmjerena na raspolaganje imovinom za života to je prvo postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen pa o drugome (postavljenim sukladno čl. 188. st.2 ZPP- a) kojim se tražilo, ukoliko bi prvo postavljeni tužbeni zahtjev sud našao neosnovanim, da se poništi vlastoručna oporuka pok. M. K. sastavljena u Z. 09. kolovoza 2003.g., sud nije niti odlučivao.

U žalbi tužena ističe počinjenje bitne povrede parničnog postupka iz čl.354. st.2 toč.11 ZPP-a tvrdeći da sud nije naveo jasne razloge za donošenje presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev te da ista presuda sadrži proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi i spisu priležeće dokumentacije kao i proturječne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije moguće ispitati niti pravilnost materijalnog prava. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da predmetna izjava ne predstavlja pravovaljanu vlastoručnu oporuku s obzirom da ista izjava glede oblika i svog sadržaja udovoljava svim pretpostavkama za vlastoručnu oporuku.

Razmatranjem pobijane presude kao i cjelokupnog spisa predmeta ovaj sud utvrđuje da suprotno tvrdnji tužene u postupku pred prvostupanjskom sudom  nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2 toč.11 ZPP-a jer su u istoj jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji i imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju pri čemu nema proturječnosti između razloga navedenih u presudi i stanja spisa pa se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati, s time da nije počinjena ni jedna druga povreda odredaba parničnog postupka na koju po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2 ZPP-a pazi ovaj sud, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

Ovaj sud je u cijelosti suglasan sa stavom prvostupanjskog suda da pismeno koje je na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika proglašeno oporukom pok. M. K. nije vlastoručna oporuka pok. M. K. bez obzira da li je isto pismeno pisano i potpisano njenom rukom obzirom se istim ne raspolaže imovinom za slučaj njezine smrti već iz sadržaja iste jasno proizlazi da pok. M. K. daruje svoj stan nećakinji S. B. dakle da se radi o raspoložbi za života. Kako se već iz samog sadržaja pismena moglo utvrditi da se ne radi o oporuci to je sud osnovano odbio provođenje po strankama daljnjih dokaza kojima bi se utvrđivala valjanost glede oblika navedene izjave kao vlastoručne oporuke.

Odredbom čl.42. st.1 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 dalje:ZN) određeno je da je ostavitelj ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života, a st.2 iste zakonske odredbe da oporučitelj može oporukom proizvesti iste pravne učinke koje je mogao i za života jednostranim očitovanjem svoje volje, no oporukom može izazvati samo nasljedno pravne učinke predviđene ZN-om (st.3). Kako je već napomenuto u konkretnom slučaju  radi se o jednostranom očitovanju volje pok. M. K. no sadržaj tog očitovanja „ moj stan… darujem mojoj nećakinji…“ ne predstavlja raspolaganje za slučaj smrti.

Obzirom na prethodno navedeno, a kako je i odluka o troškovima postupka pravilno zasnovana na odredbi čl.154. st.1 ZPP-a a glede visine na odredbama mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika valjalo je odbiti žalbu tužene i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu osnovom čl.368. st.1 ZPP-a.

Varaždin,  05. travnja 2017.g.