Broj: Gž-1224/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u ostavinskom predmetu iza pok. J. L., sina S., iz P., povodom žalbe nasljednice S. G. iz P., zastupane po punomoćnici J. T. odvjetnici iz B., izjavljene protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Varaždinu  br.20 O-894/10-48 od 30. prosinca  2014.g., dana 10. travnja 2017. g.,

r i j e š i o   j e

              Usvaja se žalba nasljednice S. G. te se ukida rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Varaždinu br.20 O-894/10-48  od 30. prosinca  2014.g. i predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o nasljeđivanju pod toč.I izreke utvrđena je ostavinska imovina iza pok. ostavitelja J. L., a koju sačinjavaju nekretnine čkbr.3038/3 oranica P. od 3924 m2 upisana u zk.ul.1489 k.o. M. u ½ dijela i čkbr.942/82 šuma H. S. od 960 m2 upisana u z.k.ul.5385 k.o. R. u cijelosti. Toč.II izreke na temelju zakona i danih nasljedničkih izjava ostavinska imovina je raspoređena V. M. pastorku ostavitelja u ½ dijela i S. G. kćeri ostavitelja u ½ dijela, toč.III izreke određeno je da će zk. odjel Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu provesti rješenje o nasljeđivanju u zemljišnim knjigama po službenoj dužnosti nakon pravomoćnosti rješenja, toč.IV izreke utvrđeno je da zakonska nasljednica S. G. nasljeđivanjem imovine iz toč.I izreke rješenja nije namirena u svom zakonskom nužnom dijelu sukladno odredbi čl.70. st.5 Zakona o nasljeđivanju.

Navedeno rješenje pravovremeno podnijetom žalbom pobija nasljednica S. G. (dalje: žaliteljica) zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl.353 st.1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH -  dalje: ZPP-a) a koji se Zakon na odgovarajući način temeljem čl.175. st. 2 Zakona o nasljeđivanju (NN 35/05 dalje: ZN) primjenjuje i u ostavinskom postupku, uz prijedlog da ovaj sud žalbu usvoji i sam riješi ovu stvar.

Žalba žaliteljice je osnovana.

Obrazlažući pobijano rješenje o nasljeđivanju sud navodi da su iza smrti pok.L. I. koji je u trenutku smrti stanovao u P. gdje je imao određenu imovinu koju je rasporedio oporukom na nasljeđivanje bili pozvani njegova supruga Š. L. i kćer S. G. i koja imovina je raspoređena ostavinskim rješenjem  Okranjskog sodišća u Piranu s time da je provedena i dioba te  ostavinske imovine između V. M. kao nasljednika  Š. L. i S. G.. Pokojni I. L. bio je vlasnik imovine i u Republici Hrvatskoj i to one navedene u toč.I izreke pobijanog rješenja koja nije bila obuhvaćena njegovom oporukom, s time da je nasljednica S. G. tvrdila da je raspolaganjem pok. I. L. u vidu darovanja svojih nekretnina K. L. u zadnjoj godini života ona oštećena u visini svog nužnog dijela.

Sud je proveo očevid i vještačenje po vještacima poljoprivredne i građevinske struke na okolnost vrijednosti darovane imovine u posljednjoj godini života pok. I. L. darovnim ugovorima od 04. studenog 2008.g. i darovnim ugovorom od 09. ožujka 2009.g., utvrđivanja vrijednosti imovine koja je preostala nakon darovanja i izvršio uvid u procjenu darovanih nekretnina pok. I. L. K. L. D. ugovorom od 04. studenog 2008.g čkbr.1158/15 i čkbr.1158/16 obje upisane u zk.ul.br.1488 k.o.M. izvršenu po Poreznoj upravi dana 27. svibnja 2009.g. na koji način utvrđuje vrijednost cjelokupne imovine ostavitelja u iznosu od 180.036,77 kn, odnosno ako se uzme u obzir  procjena  porezne uprave vrijednost iznosi 88.416,00 kn, od čega odbija troškove procjene od 7.857,12 kn, te zaključuje da je vrijednost nužnog dijela S. G. 43.044,91 kn uzimajući u obzir   procjenu vještaka , odnosno 20.139,72 kn  prema procjeni porezne uprave pa kako je nasljednica S. G. naslijedila samo polovicu preostalih nekretnina nakon darovanja čija ½  vrijednosti iznosi  9.257,00 kn odnosno njezin nužni dio 4.628,50  to je ista povrijeđena u svojem nužnom dijelu.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje žaliteljica ističe da je sud pogrešno, suprotno čl. 71. Zakona o nasljeđivanju utvrdio što čini ostavinsku imovinu iza pok. I. L. te toč.I izreke i rasporedio na nasljednike tako pogrešno utvrđenu imovinu. Smatra da je sud  trebao utvrditi u kojem razmjeru se vrši vraćanje dara radi nadopune nužnog dijela nasljednika čiji dio je darovanjima povrijeđen, ističe da se iz obrazloženja pobijanog rješenja ne vidi koju procjenu vrijednosti darova sud smatra relevantnom s time da je prema tvrdnji žaliteljice relevantno jedino ono što je utvrđeno vještačenjem, nejasno je koliko uopće iznosi nužni dio žaliteljice jer je isti bilo potrebno utvrditi u odgovarajućem idealnom dijelu a ne u novčanoj vrijednosti. U konačnici drži da sud nije uopće mogao donijeti rješenje o nasljeđivanju kakvo je donio jer ukoliko bi isto postalo pravomoćno  nužni nasljednici ne bi mogli ostvariti svoje pravo na nužni dio.

Ovaj sud prihvaća žalbene tvrdnje žaliteljice da sud u ovoj fazi postupka nije imao osnove za donošenje rješenja o nasljeđivanju jer za sada i nadalje nije utvrđen opseg ostavinske imovine koji se treba rasporediti između nasljednika obzirom na tvrdnje žaliteljice da je njoj povrijeđen njezin nužni dio zbog raspolaganja pok. ostavitelja darovanjima u tijeku posljednje godine života  a niti je sud pravilno utvrdio vrijednost ostavine temeljem koje se izračunava vrijednost nužnog dijela žaliteljice. Naime u koliko se utvrdi da je žaliteljici raspolaganjima ostavitelja povrijeđen nužni dio pa zbog toga dolazi do vračanja dara u ostavinu tada i taj dar koji se vraća bilo u cijelosti bilo u razmjernom dijelu koji je dovoljan radi nadopune do nužnog dijela predstavlja ostavinsku imovinu koja se raspoređuje rješenjem o nasljeđivanju.

Sud utvrđujući vrijednost ostavinske imovine radi izračunavanja nužnog dijela nasljednice S. G. nije uzeo u obzir vrijednost ostavinske imovine pok. I. L. sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti čime je postupio suprotno čl. 71.st.1 t.1 ZN-a. Naime iz u spisu priloženog ostavinskog rješenja Okrajnog sodišča u Piranu, nakon odbitka troškova pogreba ostavinsku imovinu pok. I. L. činila su novčana sredstva te osobni automobil čija vrijednost imovine je iznosila ukupno 1.477,24 €, s time da je ova imovina između nasljednika i podijeljena tako da je nasljednik M. V. ovdje žaliteljici na ime njenog nasljednog dijela isplatio 435,00 € koji iznos sud također ne uzima u vrijednost po njoj naslijeđene imovine.

Osim toga, pri  procjenjivanju vrijednosti dara a sukladno čl.73. ZN-a uzima se vrijednost darovane stvari u  času ostaviteljeve smrti a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja, pa kako za darovane nekretnine K. L. darovnim ugovorom od 04. studenog 2008.g. postoji procjena njihove tržišne vrijednosti po Poreznoj upravi, sačinjena na temelju očevida na licu mjesta dana 27. svibnja 2009.g. u ukupnom iznosu od 26.252,00 kn, to su eventualne adaptacije daroprimca na navedenim nekretninama čime je povećana vrijednost dara za utvrđivanje vrijednosti imovine radi povrede nužnog dijela nasljednika potpuno irelevantne, pa tako a suprotno žalbenim navodima i procjena vrijednosti ovih nekretnina po sudskim vještacima u ovom postupku. Osim toga, u ugovoru o darovanju nekretnina od 09. ožujka 2009.g. naznačena je tržišna vrijednost darovanih nekretnina u iznosu od 8.700,00 kn pa kako se temeljem istog Ugovora K. L. upisala u zemljišne knjige to je i za nekretnine koje su predmet tog Ugovora zasigurno donijeto porezno rješenje kojim se i utvrđuje njihova vrijednost što sud nije uopće utvrdio i imao u vidu kod procjene vrijednosti darova. Iz pobijanog rješenja uopće nije jasno koju procjenu vrijednosti darova sud smatra relevantnom za utvrđivanje vrijednosti ostavine radi izračuna vrijednosti nužnog dijela žaliteljice jer spominje procjenu vrijednosti darovanih nekretnina od 161.522,77 kn ali i procjenu od 69.902,00 kn no ne opredjeljujući se za ni jednu.

U ukupnu vrijednost ostavinske imovine ostavitelja treba uračunati i vrijednost nekretnina čkbr.3038/3 upisana u zk.ul.1489 k.o. M. u ½ dijela i čkbr.942/82 upisana u z.k.ul.5385 k.o. R. u cijelosti za koje sud toč.I izreke pobijanog rješenja utvrđuje da predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja i toč. II- izreke ih raspoređuje nasljednicima.  Iz  nalaza vještaka nije vidljivo da li je uopće procijenjena vrijednost nekretnine čkbr.3038/3 s obzirom da se u nalazu gospodarskog vještaka B. K. procjenjuje nekretnina čkbr.3038/2, a isto tako niti iz nalaza vještaka niti iz pobijanog rješenja ne može se utvrditi da li je procjena vrijednost nekretnine 3038/3 (u koliko bi se i radilo o pogrešci u pisanju kod davanja nalaza) od 13.734,00 kn  vrijednost nekretnine u cijelosti ili vrijednost  ½ dijela obzirom da samo ½  dijela čkbr. 3038/3  predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja.

Obzirom na sve prethodno rečeno za sada nije utvrđen a niti je na temelju provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku moguće ovom sudu utvrditi vrijednost ostavine ostavitelja temeljem koje se izračunava vrijednost nužnog dijela, niti da li je učinjenim darovanjima ostavitelja povrijeđen nužni dio žaliteljice a time niti da li i u kojem dijelu i koji se učinjeni dar, obzirom se darovi vračaju sukladno čl. 81. ZN-a počevši od posljednjeg učinjenog, obratnim redom kojim su učinjeni, vraća u ostavinu i raspoređuje nasljednicima, zbog čega je valjalo prvostupanjsko rješenje osnovom čl.380. st.3 ZPP-a koji se temeljem čl.175. st.2 ZN-a primjenjuje i u ostavinskim postupcima, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U nastavku ovog postupka potrebno je točno utvrditi vrijednost ostavine te uzimajući u obzir već naslijeđeno po žaliteljici kao i vrijednost ½ nekretnina čkbr.3038/3 upisane u zk.ul.1489 k.o. M. i vrijednost nekretnine čkbr.942/82 z.k.ul.5385 k.o. R. od kojih tužiteljica nasljeđuje ½ dijela što je prema dosadašnjem tijeku postupka nesporno nakon čega će se utvrditi da li je i u kojem dijelu povrijeđen njezin nužni dio darovanjem u posljednjoj godini života ostavitelja u kojem slučaju će se moći i odrediti razmjerni dio dara koji se vraća uzimajući u obzir čl.81. ZN-a koji propisuju da se darovi vraćaju počevši od posljednjeg dara dakle obrnuto redom kojim su učinjeni.

Ukoliko u daljnjem tijeku postupka a na prethodno navedeni način sud utvrdi da je nasljednici S. G. doista raspolaganjem ostavitelja došlo do povrede njenog nužnog dijela, darovanjem i to kojim darom i u kojem omjeru,  dužan je prekinuti ovaj ostavinski postupak do okončanja parnice koju je nasljednica S. G. već pokrenula protiv treće osobe K. L. radi povrata dara s obzirom da se u ovom postupku ne može uputiti žaliteljicu odnosno nasljednicu S. G. na parnicu protiv drugih nasljednika radi utvrđenja  toga što ulazi u ostavinu, jer se radi o sporu između nasljednika i treće osobe a između kojih je već postupak radi povrata dara u tijeku. U koliko se u nastavku postupka utvrdi da ostavinsku imovinu ostavitelja koja nije raspoređena do sada sačinjava doista samo imovina navedena u toč. I  izreke pobijanog rješenja odnosno da nije došlo do povrede nužnog dijela žaliteljice tek u tom slučaju sud će ponovno donijeti rješenje o nasljeđivanju.

Varaždin, 10. travnja 2017.