Broj: Gž-2802/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu ostavitelja pok. S. (F.) G.iz Z., rođ. 8. veljače 1921. godine, a umrlog 4. lipnja 2001. godine, odlučujući o žalbi nasljednice N. G., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: O-3756/17-38 od 15. rujna 2017. godine, dana 16. siječnja 2018. godine,

r i j e š i o   j e

              Uvažavanjem žalbe nasljednice N. G.  u k i d a  se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: O-3756/17-38 od 15. rujna 2017. godine, a u dijelu koji se odnosi na nekretninu koja predstavlja trosoban stan u Z.predmet se vraća na ponovni postupak.

Obrazloženje

              Citiranim je prvostupanjskim rješenjem, pozivom odredbu čl. 222., u vezi sa čl. 224. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) određen prekid postupka te je nasljednica N. G. upućena na parnicu protiv nasljednika K. G. radi utvrđenja da nekretnina zkč. 7672, upisana u zk.ul.br. 1408 k.o. P. predstavlja bračnu stečevinu između ostavitelja i A. G., te da u ostavinsku masu ulazi trosoban stan u Z., grobno mjesto na zagrebačkom Krematoriju te autorska umjetnička djela prema popisu koji je trebao biti sačinjen po Centru .

              Protiv tog rješenja žalbu podnosi nasljednica N. G. (dalje nasljednica), ne određujući žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Nasljednik K.G. osporava žalbene navode te predlaže pobijano rješenje potvrditi.

              Žalba je osnovana.

              Osnovano nasljednica žalbom ističe da je bivša supruga ostavitelja A. G. živa te nema osnova za upućivanje nasljednice na pokretanje parnice na utvrđivanje bračne stečevine, budući da pravo s tog naslova pripada A.G., a ne nasljednici. A. G., kao bivša supruga ostavitelja, ukoliko cijeni da se vezano uz predmetnu nekretninu radi o bračnoj stečevini, uvijek može pokrenuti postupak protiv nasljednika.

              U odnosu na grobno mjesto (koje nije točno određeno budući da spisu ne prileži dokaz o istom – ugovor o korištenju), kao i autorska djela ostavitelja, ističe se da nasljednik K.G.u svom podnesku od 13. rujna 2017. godine, navodi da isto ulazi u ostavinsku imovinu pa prema tome između stranaka nema spora o toj imovini. Također, spisu prileži popis autorskih djela ostavitelja, koji je, obzirom na potpis koji se nalazi na popisu, sačinjen po nasljedniku K.G. s naznakom i čije su vlasništvo pojedine skulpture, a koji popis nije osporen. Sud u svakom slučaju može sam, temeljem dobivenih podataka od zainteresiranih osoba, sačiniti popis imovine (čl. 222. st. 2. ZN-a).

              Iz navedenog proizlazi da između stranaka nema spora o ovoj imovini te stoga nema niti razloga za prekid postupka i upućivanje na parnicu da ova imovina ulazi u ostavinsku masu.

              U odnosu na stan u Z.valja istaknuti da za sada nije razvidno radi li se o knjižnoj ili izvanknjižnoj imovini ostavitelja, budući da spisu ne prileži niti jedan dokaz o ovoj imovini, kao što je izvadak iz zemljišne knjige, kao dokaz vlasništva, izvadak iz katastra ili dokaz o pokretanju parnice radi utvrđenja prava vlasništva, kao dokaz o izvanknjižnoj imovini, stoga je odluka o prekidu postupka i upućivanju na parnicu radi utvrđenja da ovaj stan ulazi u ostavinsku masu, preuranjena te će prvostupanjski sud u nastavku postupka utvrditi status tog stana te potom odlučiti jesu li ispunjene pretpostavke za upućivanje jednog od nasljednika na parnicu.

              Točno je da u slučaju razvoda braka brak prestaje pravomoćnošću presude o razvodu, kako to navodi nasljednica, no u konkretnoj situaciji, obzirom da je ostavitelj umro tijekom postupka za razvod braka, a presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-793/08 od 27. prosinca 2012. godine je utvrđeno da je tužba ostavitelja protiv A. G. za razvod braka bila osnovana, dolazi u primjenu odredba čl. 27. st. 2. t. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03), koji je bio na snazi u vrijeme smrti ostavitelja (odnosno čl. 25. st. 2. t. 3. sada važećeg ZN-a), kojom je propisano da bračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je ostavitelj podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka, odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a nakon ostaviteljeve smrti se utvrdi da su bili osnovani.

              Slijedom navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 16. siječnja 2017. godine