Broj: Gž-229/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, i to sutkinja Meliha Bahtijarević-Pekić, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. iz J., OIB:..., koju zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Grada S. N., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj 45 P-3929/2015-53 od 29. studenog 2017., 12. ožujka 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj 45 P-3929/2015-53 od 29. studenog 2017.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da plati tužiteljici 18.423,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci, te je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.267,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako se navodi u izreci.

 

Protiv te presude tužiteljica je podnijela pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je predmet postupka odgovornost tuženika za dugove pok. I. G., koji je umro 1. rujna 2011., da je sporna vrijednost naslijeđene imovine i odgovornost ostavitelja za dugove. Ističe da je ona vlasnica zubotehničkog laboratorija i izrađivala je protetska pomagala i za zubnu ordinaciju umrlog, te da se 14. studenog 2013. tuženiku obratila sa zahtjevom za isplatu iznosa njegovog duga. Navodi da je svoj zahtjev podnijela prije Ministarstva financija, čiji je zahtjev podnesen 23. studenog 2013. te da tuženik nije smio izvršiti uplatu Ministarstvu financija. Ističe da je sud bez obrazloženja odbio njen prijedlog da se kao svjedoci saslušaju K. G., I. G. i T. G., koji su živjeli u istom kućanstvu s ostaviteljem, a na adresi stomatološke ordinacija ostavitelja, da bi se utvrdilo gdje se nalaze vrijedne ostaviteljeve pokretnine. Smatra da je bilo potrebno utvrditi i gdje se nalaze stvari koje su ostavitelju bile potrebne za obavljanje njegove djelatnosti i njihovu tržišnu vrijednost. Navodi i to da iz bankovnog izvoda H.-A.-A. b. od 19. siječnja 2016. proizlazi da je na dan 12. rujna 2011. na računu G. I. stomatološka ordinacija bilo 36.355,09 kuna pa uz tržišnu vrijednost vozila, te iznose na štednom računu S. b. i na računu kod A. m. f. vrijednost ostavine bila je najmanje 113.162,79 kuna. Smatra da je u trenutku zaprimanja zahtjeva tužiteljice tuženik s obzirom na vrijednost naslijeđene imovine u potpunosti morao udovoljiti tužiteljičinom zahtjevu. Predlaže da se preinači prvostupanjska presuda i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode ističući da je podmirio dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine za što je pružio dokaze, tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev. Osporava žalbene navode o visini štednog uloga kod H.-A.-A. b. u vrijeme smrti ostavitelja, jer je prema dokumentaciji te banke u času ostaviteljeve smrti njegov račun bio u minusu 3.638,31 kunu, da je 12. rujna 2011. izvršena uplata iznosa od 36.355,09 kuna, ali je na taj iznos FINA provela ovrhu za dugovanja te tuženik ni po tom računu nije ništa primio. Predlaže da se žalba odbije, a tužitelja obveže na naknadu troška odgovora na žalbu tuženiku.

 

              Žalbe tužiteljice nije osnovana.

 

              Postupanjem u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocijenio da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužiteljica opisno upućuje žalbenim navodima o nepostojanju obrazloženja za odbijanje prijedloga tužiteljice za saslušanje svjedoka.

              Nisu osnovani ni žalbeni prigovori pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

              Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženiku kao nasljedniku za isplatu dugova ostavitelja I. G..

              Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica, te činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza, potpuno utvrdio činjenično stanje, koje i ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojih proizlazi:

              - da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika S. R. iz S. poslovni broj O-589/11 od 18. rujna 2012. u ostavinskom postupku iza I. G., sina P., umrlog 1. rujna 2011. utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju osobni automobil marke T. tip A. br. šasije..., godina proizvodnje 2004.,  potraživanje prema S. b. d.d. po dva štedna računa, te potraživanje prema A.. o. m. f., sve u točno neutvrđenom iznosu, te da ta ostavinska imovina prelazi u vlasništvo Grada S. N., budući da su se nasljednici prvog i drugog nasljednog reda odrekli nasljedstva u cijelosti, a na objavljeni oglas za nasljednike trećeg nasljednog reda nitko se nije javio,

              - da je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave S. utvrđen dug tuženika kao nasljednika ostavitelja I. G. u iznosu od 52.749,97 kuna,

              - da je tuženik na temelju procjene tvrtke D. e. d.o.o. Z. utvrdio tržišnu vrijednost naslijeđenog vozila na dan  9. studenog 2012., koja iznosi 20.895,50 kuna, da je na ostaviteljevom štednom računu u S. b. ostao iznosa od 259,70 kuna, a na računu kod A. m. f. ostavitelj je imao 57.576,56 kuna, tako da je ukupna vrijednost ostavinske imovine utvrđena u iznosu od 78.731,56 kuna,

              - da su dugovi ostavitelja u vrijeme njegove smrti iznosili ukupno 127.047,49 kuna, što se odnosi na porezni dug za doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje 52.749,97 kuna, porez na promet vozila 4.019,64 kune, potraživanje M. d.d. 51.854,68 kuna i potraživanje tužiteljice 18.423,20 kuna,

              - da je tuženik prema priloženim dokazima o uplatama podmirio porezni dug ostavitelja u iznosu od 52.749,97 kuna, porez na promet vozila u iznosu od 4.019,64 kune i dio potraživanja M. d.d. u iznosu od 21.961,95 kuna, čime je podmirio dugove do visine vrijednosti ostavinske mase u iznosu 78.731,56 kuna,

              - da prema dostavljenim podacima o prometu iz svih banaka od kojih je to zatraženo na prijedlog tužiteljice nije bilo drugih novčanih sredstava iz kojih bi tužiteljica mogla naplatiti svoj dug,

              - da prema dopisu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na dan smrti 1. rujna 2011. taj zavod nije imao dugova prema ostavitelju I. G..

              Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je, budući da tuženik kao nasljednik u smislu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03, 163/03, 127/13 – dalje ZN) odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, te da je u vrijeme donošenja presude tuženik podmirio dugove do utvrđene visine ostavinske imovine, a koji su se odnosili na porezne dugove i dio potraživanja M. d.d., ne postoji odgovornost tuženika za ostale dugove, pa tako i dug prema tužiteljici, čija visina je utvrđena iz priloženih dokaza i iznosi 18.423,20 kuna.

              Neosnovano se tužiteljica poziva da je ona zahtjev tuženiku podnijela prije nekih drugih vjerovnika, jer u situaciji kada je u vrijeme presuđenja potrošen iznos visine ostavinske imovine, odnosno kada je tuženik podmirio dugove do naslijeđene vrijednosti imovine, više ne može postojati njegova odgovornost za dugove ostavitelja, neovisno o tome jesu li isplaćeni dugovi nastali prije ili poslije duga što ga je ostavitelj imao prema tužiteljici.

              Pravilno je prvostupanjski sud uputio tužiteljicu da u slučaju saznanja za drugu imovinu ili za otuđenje imovine neposredno prije smrti može poduzeti određene pravne radnje radi ostvarenja svojih prava na naplatu potraživanja, jer je u ovom postupku vrijednost naslijeđene imovine utvrđena prema rješenju o nasljeđivanju, za koje se pretpostavlja da obuhvaća cjelokupnu imovinu ostavitelja.

              Prvostupanjski sud je zato pravilno odbio i prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka o činjenicama postojanja neke druge imovine ostavitelja, koju bi tuženik naknadno naslijedio ukoliko bi bila pronađena, jer predmet ovog postupka ne može biti utvrđivanje vrijednosti imovine ostavitelja koja nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju.

              Nije osnovan ni žalbeni prigovor da je na računu G. I. stomatološka ordinacija kod H.-A.-A. b. na dan 12. rujna 2011. bio iznos koji uvećava vrijednost ostavine, jer taj račun nije obuhvaćen rješenjem o nasljeđivanju i ne predstavlja naslijeđenu imovinu, na tom računu su nakon predmetne uplate vršene isplate po ovrhama, što je vidljivo upravo iz isprava na koje se žalitelj poziva.

              Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski su pazi po službenoj dužnosti, žalba tužiteljice na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              O zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu odlučeno je na temelju čl. 155. ZPP, jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi.

 

U Puli-Pola, 12. ožujka 2018.