Broj: Gž-340/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Višnje Devčić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Jagode Renje, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: A. J. iz N. G., OIB:… , koju zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica u N. G., protiv tuženice: D. Z. iz M., OIB:… , koju zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica u S. B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P-364/2015 od 25. siječnja 2016. godine, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 2018. godine

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

1. Odbijaju se djelomično žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P-364/2015 od 25. siječnja 2016. godine.

              2. Djelomično se odbacuju: žalba tužiteljice podnesena protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude te žalba tuženice podnesena protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude, kao nedopuštene.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški pod brojem 24 Pu Ovr-694/15 (prije 10 Ovr-782/09), određena rješenjima broj Ovr-119/06 od 24. veljače 2006. godine, broj Ovr-415/07-8  od  9. ožujka 2009. godine i broj Ovr-782/09 od 3. lipnja 2009. godine, i to za iznos glavnice od 22.411,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2002. godine i za iznos troškova parničnog postupka od 185,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. kolovoza 2005. godine, te je naloženo tuženici da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.398,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja (25. siječnja 2016. godine) do konačne isplate. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na proglašenje ovrhe nedopuštenom za preostali dio tražbine ovrhovoditeljice na ime glavnog duga i troškova parničnog postupka sa pripadajućim kamatama, kao i zahtjev za brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama ovršenice, te u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška.

              Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

              Žali se i tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

  Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe su djelomično neosnovane, a djelomično nedopuštene.

  Nije u pravu tuženica kada prvostupanjsku presudu pobija u dosuđujućem dijelu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, navodeći da su razlozi presude nejasni „s obzirom da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi i sadržaja isprava te izjava svjedoka“. Nasuprot tim sasvim općenitim i neutemeljenim tvrdnjama tuženice, po nalaženju ovog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa kako nije počinjena bitna postupovna povreda na koju se tuženica u žalbi poziva, a ni koja druga iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

Neosnovana je žalba tužiteljice protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude, kao i žalba tuženice podnesena protiv njenog dosuđujućeg dijela, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje – da se ovrha protiv ovršenice – ovdje tužiteljice A. J. provodi radi duga sada pok. I. M. temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-638/01-104 od 18. kolovoza 2003. godine i rješenja tog suda broj P-486/05-111 od 10. kolovoza 2005. godine, koji dug iznosi 44.823,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na tu glavnicu teče od 16. listopada 2002. godine, te troškova parničnog postupka u iznosu od 371,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. kolovoza 2005. godine, da je I. M. umro dana 24. kolovoza 2005. godine, te da je u ostavinskom postupku pred Javnim bilježnikom S. J. iz N. G. doneseno rješenje o nasljeđivanju broj            O-468/2005 dana 15. rujna 2005. godine, kojim je nasljednicom iza pok. I. M. proglašena njegova izvanbračna supruga – tužiteljica A. J., da je nakon pokretanja ovršnog postupka od strane tuženice kao ovrhovoditeljice pravomoćnom presudom broj P-369/06-10 od 18. prosinca 2008. godine utvrđeno da tuženici pripada pravo na nasljedstvo iza pok. I. M. temeljem oporuke od ... godine na način da ostavinsku imovinu ostavitelja koju čini 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. 1498, 4295 i 4056 k.o. N. G. nasljeđuje tuženica za 1/2 dijela, da tužiteljica, kao jedina nasljednica glede pokretnina i novčanih sredstava, nije naslijedila neisplaćene zaostatke mirovine pok. I. M. za dio mjeseca kolovoza 2005. godine, kao niti bilo kakav novčani iznos na tekućem računu ostavitelja br…. kod Z. b. d.d., a da ni vrijednost naslijeđenog traktora marke „Š.“ s obzirom na god. proizvodnje 1981. ne utječe na veličinu naslijeđenih dijelova stranaka kao sunasljednika pok. I. M..

              Na temelju izloženih činjenica, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da su tužiteljica i tuženica naslijedile imovinu sada pok. I. M. na jednake dijelove, te da temeljem odredbi članka 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03 i dr.) za dugove ostavitelja odgovaraju srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, dakle, svaka za 1/2 dijela, a kako je tuženica kao ovrhovoditelj u predmetnom ovršnom postupku nasljeđivanjem iza smrti dužnika pok. I. M. postala za 1/2 dijela duga ostavitelja – dužnik, to je tražbina koja se ostvaruje u ovrsi u tom dijelu - za iznos glavnice od 22.411,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2002. godine, te za iznos troškova parničnog postupka od 185,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. kolovoza 2005. godine - prestala sjedinjenjem, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava - članka 353. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i dr.), prvostupanjski sud u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.

              Nastavno tomu, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno zaključio da obveza tužiteljice kao ovršenice u predmetnom ovršnom postupku nije u cijelosti prestala sjedinjenjem, odnosno, da postoji za polovicu ukupne novčane tražbine koja se ostvaruje u ovrsi, te da tužiteljica neosnovano zahtijeva brisanje zabilježbi ovrhe po rješenjima ovršnog suda broj Ovr-415/07-8 od 9. ožujka 2009. godine i broj Ovr-782/09-8 od 3. lipnja 2009. godine, jer će se predmetni ovršni postupak nastaviti za ostatak tražbine ovrhovoditeljice, a o eventualnom brisanju zabilježbi ima se odlučiti u ovršnom postupku – pa je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.   

              Ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi, zbog čega u tom dijelu posebno ne obrazlaže ovu odluku (članak 375. stavak 5. ZPP).

Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kao u pogledu osnova (članak 154. stavak 2. ZPP), tako i u odnosu na visinu odmjerenih troškova stranaka (članak 155. ZPP).

Budući da se, u tom dijelu, nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi, neosnovane žalbe stranaka je djelomično valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu i presuditi kao u točki 1. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP).

Kako i tužiteljica i tuženica u svojim žalbama izrijekom pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti, ovaj sud nalazi da su - žalba tužiteljice u dijelu kojim se pobija dosuđujući dio te presude, kao i žalba tuženice podnesena protiv odbijajućeg dijela presude – nedopuštene. To je zato, jer stranke nemaju pravni interes u žalbi pobijati onaj dio prvostupanjske presude u kojem su uspjele u parnici (članak  358. stavak 3. ZPP).

Stoga je žalbe stranaka - u dijelovima kojima one pobijaju prvostupanjsku presudu i u onom dijelu u kojem su uspjele u parnici - valjalo odbaciti i temeljem članka 367. stavka 1. ZPP riješiti kao u točki 2. izreke.

U Šibeniku, 12. ožujka 2018. godine