Broj: Gž-579/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marije Vetma, kao predsjednice vijeća, te Srđana Kuzmanića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz K. G., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d., protiv tuženika R. S. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pst-1092/14 od 25. ožujka 2016., u sjednici održanoj 13. lipnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-1092/14 od 25. ožujka 2016. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je doslovno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Dijeli se suvlasnička zajednica koja između stranaka postoji na nekretninama to kat. čest. …, opisane kao neplodno, površine 338 metara četvornih i zgrada površine 60 metara četvornih i kat.čest. … opisane kao neplodno, površine 239 metara četvornih, upisanih u ZU … KO K. L., kat.čest. …, opisane kao dvor, površine 584 metara četvornih i zgrada površine 29 metara četvornih, upisane u ZU … KO K. L., kat.čest. … zgr, opisane kao stojna kuća, površine 155 metara četvornih i kat.čest. … metara četvornih opisane kao kuća površine 48 metara četvornih i dvor površine 67 metara četvornih, upisanih u ZU … KO K. L.,

na način da tužitelju pripadne u materijalno odijeljeni dio jedna polovina tih nekretnina, pa se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana preda u posjed materijalno odijeljeni dio koji predstavlja jednu polovinu dijela tih nekretnina, nalaže se tuženiku da trpi da tužitelj u roku od 15 dana glasom ove presude u zemljišnoj knjizi upiše pravo vlasništva na tom materijalnom odijeljenom dijelu i to za cijelo, uz brisanje prava vlasništva tog dijela nekretnina sa imena tuženika. "

 

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 52.500,00 kn, dok se za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zahtjev tuženika odbija.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik uroku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 61.250,00 kn.”

 

Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točki. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a pdredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

              Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Tužbenim zahtjevom traži se razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina u k.o. K. L. navedenih u točki I izreke pobijane presude kojih je vlasnik bio I. K. pok. K., tuženikov otac.

 

              U tužbi se tvrdi da je I. K. pok. K. polovicu svoje imovine oporučno ostavio tuženiku, a drugu polovicu S. Đ. pok. J. koji su se u ostavinskom postupku, koji se pod brojem O. 1360/92 vodio pred Općinskim sudom u K. L. prihvatili nasljedstva. U tužbi se nadalje ističe da je S. Đ. pok. J. svoj dio nasljedstva i svu svoju imovinu ostavila tužitelju ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 18. studenog 1992. ovjerenim kod Općinskog suda u Splitu pod brojem … dana 19. studenog 1992. S. Đ. da je na tuženikov nagovor tužila tužitelja i tražila da sud utvrdi da je taj ugovor nevaljan i ništav, podredno je tražila da sud raskine ugovor, ali je pravomoćnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj IIP-2227/95 od 17. veljače 2002. tužba odbačena u dijelu u kojem je postavljen zahtjev na utvrđenje nevaljanosti i ništetnosti ugovora, dok je odbijen tužbeni zahtjev da sud  raskine taj ugovor. Tuženik da je predmetne nekretnine uknjižio u cijelosti na svoje ime, pa tako i suvlasnički dio od 1/2 koji je oporukom I. K. pok. K. pripao S. Đ. pok. J., a koji je postao tužiteljevo vlasništvo u istom suvlasničkom omjeru u trenutku njezine smrti. Tuženik da odbija predati tužitelju tužiteljev dio nekretnina.

 

              Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na tužiteljevoj strani, jer da tužitelj nikada nije stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, budući je tuženik utvrđen jedinim nasljednikom iza smrti svog oca I. K. pok. K., pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju O-1360/92. U tom ostavinskom postupku S. Đ. da se odrekla prava na nasljedstvo, pa se temeljem čl. 136. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ”, broj 20/55 i 12/65, „Narodne novine”, broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03 – u daljnjem tekstu: ZN) koji je tada bio na snazi, ima smatrati da nikad nije ni bila nasljednik. Temeljem tog rješenja da se tuženik  uknjižio kao vlasnik cjeline predmetnih nekretnina, te da se kao vlasnik nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu od donošenja rješenja o nasljeđivanja iza smrti svog prednika I. K.. Odnos između S. Đ. i tužitelja da nije od značaja za stjecanje prava vlasništva tuženika niti je tužitelj pravnim poslovima sklopljenim sa S. Đ. mogao steći ikakva prava na nekretninama na kojima ona nije nikad bila vlasnica. Tužitelj da nije dokazao da je S. Đ. preminula iako da to i nije relevantno, jer ista nije stekla bilo kakva prava na nekretninama koje su predmet spora.

 

              Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da tužitelj nije stekao pravo suvlasništva predmetnih nekretnina temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa S. Đ., jer se temeljem tog ugovora nije uknjižio kao suvlasnik predmetnih nekretnina, što je modus za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, pa da nije stoga aktivno legitimiran tražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice u smislu odredbe čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), a da je s druge strane tuženik uknjižen kao isključivi vlasnik tih nekretnina temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu  broj O-1360/92 (u pobijanoj presudi očitom omaškom označen pod brojem O-3516/12) od 10. svibnja 1994. iza smrti pok. I. K. pok. K. u kojem je tuženik proglašen njegovim jedinim nasljednikom temeljem oporuke i uslijed odricanja od prava na nasljedstvo S. Đ..

 

              U žalbi se osnovano ističe da je navedeni zaključak prvostupanjskog suda pogrešan, budući je prvostupanjski sud propustio sagledati činjenicu da se S. Đ. odrekla nasljedstva u ostavinskom postupku iza smrti pok. I. K. pok. K. nakon što je s tužiteljem sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju i za predmetne nekretnine koje joj je pok. I. K. pok. K. oporučno ostavio u suvlasništvu, što je protivno odredbi članka 138. stavka 1. ZN-a, kojom je propisano da se ne može odreći nasljedstva nasljednik koji je raspolagao cijelom ili jednim dijelom ostavine.

 

              Stoga pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-1360/92 od 10. svibnja 1994. iza smrti pok. I. K. pok. K., kojim je tuženik proglašen njegovim isključivim nasljednikom i na temelju kojeg se tuženik uknjižio kao isključivi vlasnik predmetnih nekretnina, nema pravni učinak prema tužitelju koji nije stranka ostavinskog postupka iza pok. I. K. pok. K.. (Isti stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev-85/1997-2 od 21. ožujka 2000.)

 

Slijedom navedenog valjalo je uvažiti tužiteljevu žalbu i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije raspravio sve relevantne okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se traži razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, što će učiniti u nastavku postupka.

 

Budući je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima, o kojima će prvostupanjski sud također odlučiti u nastavku postupka.

 

Dubrovnik, 13. lipnja 2018.