Broj: Gž Ovr-1340/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C.-g. d.o.o. O., OIB: …., zastupan po punomoćniku J.M., odvjetniku iz O., protiv ovršenika R. S. iz O., OIB: …., radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4899/2015 od 25. srpnja 2017., dana 05. siječnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se  p o t v r đ u j e   rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-4899/2015 od 25. srpnja 2017. u točki I/ izreke.

 

II              Djelomičnim uvaženjem žalbe ovrhovoditelja  p r e i n a č a v a se citirano prvostupanjsko rješenje u točki III/ izreke, na način da se ovrhovoditelju pored troška dosuđenog u točki II/ izreke u iznosu od 820,34, kn dosuđuje i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn te se nalaže ovršeniku da taj trošak isplati ovrhovoditelju u roku od osam dana.

 

              III              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I/ izreke obustavljen je ovršni postupak na pokretninama ovršenika, točkom II/ izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovrhe u iznosu od 820,34 kn u roku od osam dana te je u točki III/ izreke u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za troškom odbijen kao neosnovan.

 

Protiv točki I/ i III/ izreke citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 353. stavak l. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavak l. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12. i 93/14. - dalje OZ).

 

Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti.

 

U odgovoru na žalbu ovršenik sadržajno osporava osnovanost žalbenih navoda.

 

Žalba je djelomično osnovana, samo u pogledu troškova postupka.

 

              Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da prilikom uredovanja dana 10. prosinca 2015. i 06. travnja 2016. sudski ovršitelj nije uspio popisati pokretnine ovršenika jer isti nije zatečen kod kuće. Dalje sud utvrđuje da je sudski ovršitelj 12. svibnja 2017. održao ročište radi pljenidbe i popisa pokretnina ovršenika kojom prilikom je utvrđeno da ovršenik nema stvari za popis, a punomoćnik ovrhovoditelja koji je ročištu bio nazočan, nije imao primjedbe na zapisnik niti je stavio bilo kakav prijedlog za nastavak postupka.

 

Sud prvog stupnja otklanja mogućnost primjene članka 5. stavak 3. i 4. OZ-a jer smatra da se u ovom slučaju ne radi o situaciji da se ovrha na pokretninama ne može provesti te utvrđuje da se radi o situaciji kada prilikom pljenidbe nisu pronađene pokretnine ovršenika, pa smatra da nije bio dužan o tome izvijestiti ovrhovoditelja jer je njegov punomoćnik bio nazočan na ročištu na kojem je utvrđeno da ovršenik nema stvari za popis. Zaključak je suda da članak 144. stavak 4. OZ-a predstavlja kogentnu pravnu normu prema kojoj zakon izričito i bezuvjetno određuje da će se ovrha obustaviti te ujedno i specijalnu odredbu u odnosu na opću odredbu iz članka 5. OZ-a.

 

Stoga, kako se pri pljenidbi nisu pronašle pokretnine ovršenika koje mogu biti predmet ovrhe, to prvostupanjski sud pozivom na članak 144. stavak 4. OZ-a, obustavlja ovrhu.

 

              Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja od 24. svibnja 2017. za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 3.164,10 kn, sud istog nalazi djelomično osnovanim te priznaje ovrhovoditelju nepobijanom točkom II/ izreke rješenja iznos od 820,34 kn i to trošak predujma za izlazak sudskog ovršitelja na tri uredovanja za svako po 117,20 kn te trošak zastupanja na ročištima 10. prosinca 2015. i 06. travnja 2016. po 78,12 za svako jer utvrđuje da su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja sukladno Tbr. 12. u vezi s Tbr. 9. točka 5. i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15 - dalje Tarifa) dok za ročište od 12. svibnja 2017. priznaje ovrhovoditelju puni iznos od 312,50 kn prema Tbr. 12. točka 1. i Tbr. 42. Tarife.

 

              U odnosu na odbijeni dio troška za javnog komisionara u ukupnom iznosu od 1.875,00 sud prvog stupnja pozivom na članak 155. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a te na članak 3. stavak 4. i 5., članak 4. stavak 5. i članak 6. stavak 5. Pravilnika o tarifi za naknadu troškova i nagrada za obavljanje javne komisione djelatnosti („Narodne novine" br. 115/12. - dalje Pravilnik) navodi da u ovome predmetu nisu popisane pokretnine ovršenika, niti je komisionar otpremao, pohranjivao i prodavao te pokretnine, odnosno nije ih preuzeo a postupak je obustavljen, pa prema stajalištu prvostupanjskog suda komisionar nije imao nikakav trošak te nema pravo na naknadu. Sud ujedno naglašava da je svrha ovršnog postupka prisilna naplata ovrhovoditeljeve tražbine koja u konkretnom slučaju iznosi samo 1.100,00 kn radi čega da se ne može dopustiti generiranje nepotrebnih troškova koji su sami sebi svrha i koji u konačnici mogu dovesti i do prodaje nekretnine ovršenika, a što da je u suprotnosti s člankom 6. OZ-a, pri čemu sud navodi da ponašanje ovrhovoditelja tijekom ovršnog postupka ne smije biti u suprotnosti s moralom i načelom poštenja.

 

              Stoga pobijanim dijelom rješenja iz točke III/ izreke odbija u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

 

Donošenjem pobijanog dijela rješenja nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 144. stavak 4. OZ-a obustavio ovršni postupak na pokretninama ovršenika.

 

Odredbom članka 144. stavak 4. OZ-a propisano je da će sud obustaviti ovrhu ukoliko se pri provedbi ovrhe ne pronađu pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe.

 

Budući da na ročištu održanom radi popisa i pljenidbe pokretnina od 12. svibnja 2017.  nisu pronađene pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, to je bila ispunjena zakonska pretpostavka za obustavom predmetnog ovršnog postupka, u smislu naprijed navedene odredbe.

 

Žalbeni navod da je pobijano rješenje preuranjeno, neosnovan je u cijelosti budući da OZ koji je u primjeni u predmetnom slučaju, propisuje isključivo obustavu ovršnog postupka u slučaju da prilikom pljenidbe nisu pronađene pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe. S obzirom na navedeno kao i da je sam ovrhovoditelj popunomoćniku bio prisutan ročištu za pljenidbu, to je isti nakon što je potpisao zapisnik o popisu i procjeni, a do donošenja pobijanog rješenja (dok je ovršni postupak još bio u tijeku), mogao, ukoliko je to htio, podnijeti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Stoga su neosnovane ovrhovoditeljeve tvrdnje da ga je prvostupanjski sud onemogućio da traži nastavak ovrhe promjenom predmeta i sredstva ovrhe.

 

Jednako tako pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku prilikom provedbe ovrhe (uredovanja sudskog ovršitelja) od 10. prosinca 2015. i 06. travnja 2016. preko iznosa od 78,12 (uključujući i PDV) za svako od tih ročišta  odgovarajućom primjenom Tbr. 12. točka 2. u vezi s Tbr. 9. točka 5. i Tbr. 42 Tarife, uvažavajući da ovršenik tim prilikama nije zatečen u stanu pa se ovršna radnja popisa i pljenidbe nije mogla obaviti.

 

              Pogrešno je, međutim, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška javnog komisionara u ukupnom iznosu od 1.825,00 kn.

 

              U konkretnom slučaju, iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4899/2015 od 13. studenog 2015. određena ovrha na pokretninama ovršenika, i to zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje javnom komisionaru „C.“ d.o.o. O. kao i prodajom putem javnog komisionara neposrednom pogodbom, koji komisionar je pristupio uredovanju prema zapisnicima o popisu i procjeni od 10. prosinca 2015., 06. travnja 2016. i 12. svibnja 2017.

 

Odredbom članka 14. stavak 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan nadoknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu, dok je odredbom članka 141. stavak 1. OZ-a propisano da je ovrhovoditelj dužan osigurati sve što je potrebno za urednu otpremu pokretnina (prijevozno sredstvo, radnu snagu, potrebnu opremu, hranu i vodu za stoku tijekom prijevoza, itd.), te za takav smještaj pokretnina u kojem će se one sačuvati od mogućeg oštećenja, kvarenja ili općenito od pogoršanja njihova stanja, osim onog do kojeg bi došlo prema redovnom tijeku stvari.

 

              Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a budući da uspjeh popisa i pljenidbe pokretnina ne ovisi o dispoziciji ovrhovoditelja, kao niti javnog komisionara, odnosno da ovrhovoditelj nije mogao unaprijed znati da li će se ovršenik zateći na mjestu popisa odnosno da li će se kod ovršenika pronaći pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, te ukoliko se pronađu što je potrebno za njihovu otpremu, morao je prije početka uredovanja osigurati sve ono što je, citiranim zakonskim odredbama, propisano kao potrebno za urednu otpremu pokretnina, ukoliko iste budu zaplijenjene.

 

Dakle, iz zakonske odredbe proizlazi takva obveza ovrhovoditelja te je upravo sud prvog stupnja ovrhovoditelja pozvao nalozima od 18. studenog 2015., 07. ožujka 2016. i      28. travnja 2017.g. da postupi sukladno odredbama članka 137. stavak 3. i 4. i članka 141. OZ-a pod prijetnjom obustave ovrhe sukladno odredbi članka 14. stavak 2. OZ-a.

 

              Stoga, budući da je javni komisionar nesporno pristupio na uredovanja dana 10. prosinca 2015., 06. travnja 2016. i 12. svibnja 2017. te da je ovrhovoditelj uz zahtjev za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka dostavio valjani i plaćeni račun javnog komisionara C. d.o.o. O. br. računa  123-POS1-1 od 29. svibnja 2017. (list 52 spisa) valjalo je preinačiti pobijanu točku III/ izreke prvostupanjskog rješenja, te dosuditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka, koji se odnosi na trošak javnog komisionara pristup uredovanjima u tri navrata u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn (3 x 500,00 kn uvećano za PDV).

 

Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. točka. 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava žalbe jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu u pogledu troškova postupka, dok trošak sudske pristojbe na žalbu nije niti nastao budući da se žalbom pobija odluka koja ne podliježe naplati sudske pristojbe rade čega se ne plaća pristojba niti na žalbu izjavljenu na takvo rješenje (članak 155. stavak 1. i članak 166. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a).

 

Rješenje suda prvog stupnja u točki II/ izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci, 5. siječnja 2018.