Broj: Gž Ovr-736/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, u ovršnom predmetu   ovrhovoditelja I. K. iz Ž., OIB:..., zastupan punomoćnici V. Š., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š., Š. i F. d.o.o. iz Z., protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB:..., za Ministarstvo, zastupane po ODO u Vukovaru, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ž12 Ovr-1320/17 od 5. listopada 2017., 19.siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenice, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ž12 Ovr-1320/17 od 5. listopada 2017.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave, pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1022/12 od 19. siječnja 2015. radi naplate potraživanja u iznosu od 4.804,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u prvostupanjskom rješenju o ovrsi kao i troškovima parničnog postupka, određena je ovrha na novčanim tražbinama ovršenice.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela pravovremenu žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 11. ZPP-a te postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3., 7., i 9. Ovršnog zakona te zbog pogrešne primjene materijalno prava. Ističe se da je tražbina čija je prisilna naplata određena predmetnom ovrhom u cijelosti ispunjena odnosno ovrhovoditelju isplaćeno i ono (porez i doprinos) što vjerovnik tražbine ne bi dobio ovrhom pa je provedbom ove ovrhe došlo do dvostruke naplate iste tražbine na štetu ovršenika. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari postojala je obveza ovršenice prema L. P. koji je ovršenikov zaposlenik i koji je imao potraživanje po osnovi plaće. Plaća radnika može se prisilno ustegnuti samo u skladu sa posebnim propisom, čl. 97. Zakona o radu a čl. 202. st. 1. Ovršnog zakona određeno je da  suglasnost radnika kojom se dopušta pljenidba plaće odnosno drugog njegovog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet iz ovrhe ne proizvodi pravne učinke. Za  prijenos tražbine potrebno je sklapanja ugovora između vjerovnika i treće osobe a to je dopušteno samo za tražbinu koja nije strogo osobne naravi odnosno koja se može po svojoj prirodi prenijeti na drugoga. Ovrhovoditelj ispravama priloženim uz prijedlog nije dokazao da je tražbina na njega prešla temeljem isprave sukladno čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona. Nadaje izreka rješenja o ovrsi u dijelu u kojem se nalaže Financijskoj agenciji isplata iznosa u skladu s potvrdom Ministarstva od 22. srpnja 2016. je nerazumljiva. Kako ovrhovoditelj nije zaposlenik ovršenika to njegova tražbina nije tražbina po osnovu plaće te se isplata ne može određivati na način na koji zakon predviđa isplatu plaće radniku. Pogrešno je sud utvrdio činjenično stanje te je povrijedio odredbe materijalnog prava pa je žalbeni prijedlog da se pobijano rješenje ukine, odnosno prijedlog za ovrhu odbaci.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da je neosnovan žalbeni navod da je dvostruko naplaćeno predmetno potraživanje jer je ovrhovoditelj, nakon što je ranije doneseno rješenje o ovrsi u ovoj pravnoj stvari ukinuto, nalogom banci od 16. listopada 2017. a koji nalog je proveden 17. listopada 2017. izvršio povrat iznosa koji mu je po ukinutom rješenju o ovrsi naplaćen od 22.255,66 kuna na račun državnog proračuna. Dakle, ovrhovoditelj je u cijelosti vratio ono što je stekao temeljem ukinutog rješenja o ovrsi pa ovršenik prema njemu po toj osnovi nema nikakvih potraživanja. Stoga se u cijelosti predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu ovršenice i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

Žalba ovršenice nije osnovana.

U ovom ovršnom predmetu nije sporno da je zatražena ovrha temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1022/12 od 19. siječnja 2015. po kojoj je ovršenica dužna platiti L. P. na ime neisplaćene plaće bruto iznos od 6.704,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u st. I. navedene ovršne isprave.

Nadalje, nije sporno da je zaključen ugovor o ustupu potraživanja kojim L. P. ustupa ovdje ovrhovoditelju I. K. potraživanje koje ima temeljem predmetne ovršne isprave te je taj ugovor o ustupu ovjeren kod javnog bilježnika J. R. iz Z., pod poslovnim brojem Ov-1625/16 od 11.03.2016. Nadalje nije sporno da je povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja I. K. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ž 12 Ovr-3690/16 od 9. studenog 2016. Općinskog suda u Vukovaru koje je ukinuto rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-105/17-2 od 3. ožujka 2017. iz razloga što je iznos iz ovršne isprave glasio na isplatu bruto plaće (po čl. 433.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku) te je ovrha takve ovršne isprave propisana čl. 217. Ovršnog zakona te je kod ovrhe iznosa bruto plaće dužan ovrhovoditelj priložiti potvrdu (čl. 217. Ovršnog zakona) a radi se o potvrdi o obračunu poreza, prireza i doprinosa u skladu sa važećim propisima koji uređuju uračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i porez na dohodak uz naznaku propisanih računa na koji će se uplatiti porez, prirez i doprinosi uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju. Kako ovrhovoditelj kojem je potraživanje iz ovršne isprave cedirano a koji nije radnik a radi se o potraživanju iz radnog odnosa nije ovlašten da potražuje plaću u bruto iznosu to je ranije doneseno rješenje o ovrsi ukinuto.

Nadalje, iz podatka u spisu nije sporno da je po ukinutom rješenju o ovrsi ovrha bila u cijelosti provedena te je iznos iz navedenog rješenja o ovrsi isplaćen ovrhovoditelju I. K. zbog čega je ovršenica podnijela prijedlog za protuovrhu.

Nadalje, nije sporno, jer proizlazi iz podataka u spisu, da je ovrhovoditelj iznos primljen po rješenju o ovrsi koje je ukinuto vratio ovršenici 16.10.2017. što je ovršenica potvrdila podneskom od 19.10. 2017. (list 64 spisa) slijedom čega je povukla ranije podneseni prijedlog za protuovrhu.

Nakon što je rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ž12 Ovr-3690/16 od 9. studenog 2016. bilo ukinuto, prvostupanjski sud je pozvao ovrhovoditelja da prijedlog za ovrhu uskladi sa potvrdom o obračunu poreza, prireza i doprinosa iz plaće od 22. srpnja 2016. što je ovrhovoditelj i učinio te podnio novi prijedlog za ovrhu usuglašen sa navedenom potvrdom zbog čega je prvostupanjski sud donio novo rješenje o ovrsi od 5. listopada 2017. godine koje žalitelj neosnovano osporava u žalbi.

Neosnovani su žalbeni navodi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka jer niti jedna od takvih povreda nije počinjena a također nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 3., 7. i 9. Ovršnog zakona niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Nije osnovan žalbeni navod da je predmetna tražbina u cijelosti ispunjena, jer kao što je ranije navedeno, nakon što je ta tražbina ispunjena, povodom donesenog rješenja o ovrsi i nakon što je isto bilo ukinuto nesporno je ovdje ovrhovoditelj iznos dobiven tako ukinutim rješenjem o ovrsi vratio ovršenici, što je ovršenica i učinila nespornim u postupku te iz tog razloga je povukla prijedlog za protuovrhu. Također su neosnovani žalbeni razlozi vezani uz obvezu poslodavca da isplati radniku plaću te da nije ovlašten ustegnuti mu plaću odnosno pozivanje žalitelja na čl. 90. st. 1. i čl. 97. Zakona o radu jer te odredbe reguliraju obvezu poslodavca oko isplate plaće radniku ali ne postoji nikakva zakonska zapreka da radnik cedira svoje potraživanje prema poslodavcu na preuzimatelja potraživanja ugovorom o cesiji koji je nesporno  zaključen, međutim ne može cedirati svoje potraživanje bruto plaće s obzirom da se dio plaće odnosi na poreze i doprinose, pa je ovrha plaće propisana čl. 217. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

Nije osnovan ni žalbeni navod žalitelja da ustupitelj nije obavijestio dužnika o ustupanju tražbine iz razloga što u spisu postoji dopis ovdje ovrhovoditelja Ministarstvu od 21.03.2016. (list 11) u kojem se ovršenik obavještava da je njihov djelatnik L. P. ustupio svoje potraživanje koje ima prema ovdje ovršeniku na ovrhovoditelja te je u prilogu dopisa dostavljen ugovor o ustupu potraživanja od 11.03.2016. Dakle, neosnovan je žalbeni navod da ovrhovoditelj nije dokazao da je tražbina na njega prešla temeljem isprave u smislu čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona. Nije osnovan ni žalbeni navod da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku u svezi s čl. 21. Ovršnog zakona jer da izreka rješenja o ovrsi u dijelu u kojem sud nalaže Financijskoj agenciji isplatu iznosa u skladu s potvrdom Ministarstva od 22. siječnja 2016. je nerazumljiva.  Naime, ovrhovoditelj je pravilno u novom prijedlogu zatražio ovrhu sukladno potvrdi iz čl. 217. st. 4. Ovršnog zakona, pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio prijedlog za ovrhu i donio prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

         Iz navedenog razloga, kako ni jedan od žalbenih navoda žalitelja nije osnovan, to je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona.

Pula-Pola,19.siječanj 2018.