Broj: Gž Ovr-11/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. R.-R., R., OIB …, zastupanog po punomoćniku L. Š., odvjetnik iz P., protiv ovršenika G. D. iz R. I., T., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Ovr-3552/17 od 14. srpnja 2017., dana 22. siječnja 2018.,                                                      

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja G. R.-R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Ovr-3552/17 od 14. srpnja 2017.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I Odbacuje se prijedlog ovrhovoditelja od 27. lipnja 2017.

              II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda izvršiti zabilježbu odbačenog prijedloga s redom prvenstva zabilježbe pokretanja postupka pod posl.br. Z-18890/2017."

              Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine, a predmet spoji na predmet istog suda poslovni broj Ovr-3486/17 (ili obratno), podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja povrijedio pravila ovršnog postupka, budući da predmetni ovršni spis nije spojio s ovršnim spisom istog prvostupanjskog suda zaprimljenim pod poslovnim brojem Ovr-3486/17 u kojem su procesne pozicije stranaka suprotne. Oba prijedloga podnesena su radi ovrhe diobom nekretnine na temelju rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno, poslovni broj R1-576/15 od 11. prosinca 2015., radi razvrgnuća suvlasništva stranaka sudskom prodajom na javnoj dražbi te je ovrhovoditelj u ovom predmetu ishodio zabilježbu vođenja toga postupka sukladno čl. 84. a Zakona o zemljišnim knjigama, iako je podnio kasniji prijedlog za ovrhu u odnosu na ovršenika u ovom predmetu. Poziva se na čl. 55. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojem izvršenje odluke o razvrgnuću može zahtijevati svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u razvrgnuću, bez obzira na to na čiji je zahtjev sud odlučivao. Prvostupanjski sud je predmetno rješenje donio istoga dana kada i rješenje o ovrsi u predmetu poslovni broj Ovr-3486/17 pa su mu, dakle, bila poznata oba predmeta. Kako u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu prvostupanjski sud još uvijek nije bio niti donio rješenje o ovrsi u drugom predmetu, a kamoli ga dostavio ovršeniku u tom predmetu, ovdje ovrhovoditelju, slijedi da nije bilo dvostruke litispendencije koja bi priječila prvostupanjski sud da ova dva prijedloga za ovrhu spoji te da o oba prijedloga donese jedno rješenje o ovrsi. Analognom primjenom odredbe čl. 194. st. 1. Zakona o parničnom postupku ovrha ne teče od dana podnošenja prijedloga za ovrhu već od dostave rješenja ovrhovoditelju ovršeniku jer on tek tada saznaje za taj postupak i u njemu sudjeluje. Prema tome, na dan donošenja predmetnog rješenja, kao i rješenja o ovrsi u predmetu poslovni broj Ovr-3486/17 niti jedna ovrha između ovršnih stranaka nije počela teći da bi se mogla primijeniti odredba čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku o odbacivanju prijedloga za ovrhu. Popisuje trošak sastava žalbe.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba nije osnovana.

              Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbacio je podneseni prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja pozivom na odredbu čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - dalje OZ), s obrazloženjem da je ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-3486/17, koji je također radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine na temelju iste ovršne isprave pokrenuo ovršenik u ovom postupku, kao ovrhovoditelj, započeo prije predmetnog postupka.

              Člankom 21. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

              U predmetnom postupku prijedlog za ovrhu podnio je svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine, a koja je razvrgnuta rješenjem istog prvostupanjskog suda donesenim pod poslovnim brojem R1-576/15 od 11. prosinca 2015., s tim da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen kasnije u odnosu na prijedlog drugog suvlasnika, ovdje  ovršenika.

              Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbacio prijedlog ovrhovoditelja radi određivanja ovrhe temeljem navedene ovršne isprave, kao kasnije podnesen, dok je rješenjem o ovrsi donesenim istoga dana pod poslovnim brojem Ovr-3486/17 odredio ovrhu na nekretnini, koja je predmet i ovog postupka, i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti te nekretnine, njezinom prodajom i isplatom stranaka razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima.

              U takvoj specifičnoj situaciji, u kojoj je određena ovrha radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini na temelju ovršne isprave na osnovu koje ovrhovoditelj u predmetnom postupku predlaže određivanje ovrhe radi razvrgnuća te iste suvlasničke zajednice i na istoj nekretnini, to je na odgovarajući način valjalo primijeniti odredbu čl. 194. st. 3. ZPP te odbaciti prijedlog ovrhovoditelja za određivanjem predmetne ovrhe, kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja.

              U odnosu na žalbeni navod kojim se upire na nužnost spajanja predmetnog ovršnog postupka sa ovršnim postupkom pokrenutim pod poslovnim brojem Ovr-3486/17, valja reći da je tu riječ o upravljanju postupkom te da je ukoliko su ispunjene propisane pretpostavke sud ovlašten, ali ne i dužan spojiti više predmeta radi zajedničkog raspravljanja (čl. 313. ZPP).

              Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

U Zadru, 22. siječnja 2018.