Broj: Gž Ovr-29/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja J. J. vlasnika obrta E. iz V., ... OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. K. odvjetniku iz V., protiv ovršenika J. Č., vlasnika obrta L. iz V., ... OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. Ć., odvjetniku iz V., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: Ovr-3448/17-8 od 20. prosinca  2017., 1. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: Ovr-3448/17-8 od 20. prosinca  2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskoga suda odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne i stvarne nadležnosti ovrhovoditelja od 18. prosinca 2017.

 

Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi iz „svih žalbenih razloga“. U žalbi, u bitnome, ističe da je u konkretnom slučaju za odlučivanje u ovom ovršnom predmetu nadležan Trgovački sud u Osijeku jer se protuovrha ne vodi između fizičkih osoba, već između fizičkih osoba vlasnika obrta. Ukazuje na odredbu čl. 34. b . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog Zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ). 

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Tijekom ovog postupka, utvrđeno je da je ovršenik  podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za protuovrhu, zahtijevajući da se ovrhovoditelju naloži da mu vrati novčani iznos od 37.204,38 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koji je ovrhovoditelj neosnovano stekao provedbom ovrhe kod FINA-e, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika D. C. iz Đ. poslovni broj: Ovrv-169/17 od 27. srpnja 2017., a koje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-459/2017 od 14. rujna 2017. stavljeno izvan snage i ukinute su sve provedene radnje, da je ovrhovoditelj u odgovoru na prijedlog za ovrhu od 18. prosinca 2017. istakao prigovor mjesne i stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda, smatrajući da je za postupanje u ovome predmetu mjesno nadležan Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, odnosno eventualno Trgovački sud u Osijeku te da je prvostupanjski sud, pobijanim rješenjem, takav njegov prigovor odbio kao neosnovan. Pri tome je izrazio pravno shvaćanje da je temeljem odredbe čl. 37. st. 1. u vezi odredbe čl. 62. st. 8.  i  čl. 171. st. 1.  OZ, za odlučivanje o prijedlogu za protuovrhu ovršenika stvarno i mjesno nadležan upravo prvostupanjski sud obzirom da ovršenik ima prijavljeno prebivalište u V., naselju u Općini S., odnosno  na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ) ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

 

Prije svega, u ovoj ovršnoj pravnoj stvari valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi.

 

Osim toga, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o prigovoru mjesne i stvarne nenadležnosti koji je tijekom postupka istaknuo ovrhovoditelj.

 

Na temelju odredbe čl. 62. st. 8. OZ propisano je da ako je ovrha provedena bez sudjelovanja suda, prijedlog za protuovrhu ovršenik može podnijeti sudu koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe protiv ovršenika.

 

Odredbom čl. 37. st. 1.  OZ propisano je da su općinski sudovi stvarno  nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, dok je odredbom čl. 171. st. 1.  OZ propisano da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika, a ako ovršenik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, nadležan je sud na čijem se području nalazi ovršenikovo boravište.

 

Temeljem odredbe čl. 18. točke 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16. – dalje: ZS) propisano je da pored nadležnosti propisane drugim zakonima, općinski sudovi rješavaju izvanparnične i ovršne predmete.

Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da ovršenik ima prijavljeno prebivalište u V., naselju u Općini S., odnosno  na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Osijeku to je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi zaključio da je za postupanje u ovom ovršnom predmetu mjesno i stvarno nadležan upravo prvostupanjski sud.

 

Nije sporno, kako to u žalbi ističe žalitelj, da je na temelju odredbe čl. 34. b st. 1. točke 1. ZPP propisano da Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

 

Međutim, ova se zakonska odredba, uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. OZ, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ne može primijeniti na ovaj ovršni postupka jer je odredbom čl. 18. točke 1. ZS izričito propisano da pored nadležnosti propisane drugim zakonima, općinski sudovi rješavaju izvanparnične i ovršne predmete, dakle da rješavaju sve ovršne postupke, kakav je i ovaj, radi čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je za rješavanje ovog ovršnog predmeta stvarno nadležan prvostupanjski sud, a ne kako to pogrešno shvaća žalitelj Trgovački sud, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

Slijedom navedenog, obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i da pri tome nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 1. veljače 2018.