Broj: Gž Ovr-27/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z., ... OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. T. F., odvjetnici iz O. društva O., R. & S. iz Z.,  protiv ovršenice S. V. iz Z., ... OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Ovr-2131/17-8 od 27. studenog  2017., 1. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje  Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Ovr-2131/17-8 od 27. studenog  2017.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je kao nedopušten ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice od 6. srpnja 2017.

Protiv  navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da se pobijano rješenje temelji na pogrešnoj primijeni materijalnog prava jer je prijedlog za ovrhu podnesen 6. srpnja 2017. u vrijeme kada još uvijek nije bio na snazi Ovršni zakon („Narodne novine“ broj: 73/17 – dalje: OZ/17), a niti je stari Ovršni zakon („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje: OZ) predviđao mogućnost izravne naplate novčane tražbine putem FINA-e temeljem pravomoćne odluke suda u slučaju promjene vjerovnika, pa posljedično tome prvostupanjski sud nije mogao, kao nedopušten odbaciti njegov prijedlog za ovrhu temeljem zakonskog propisa koji u  vrijeme podnošenja prijedloga nije bio na snazi.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je ovrhovoditelj 6. srpnja 2017. podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za određivanjem ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice radi prisilne naplate novčane tražbine koju ima prema ovršenici temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-14113/12-25 od 13. studenoga 2015. budući da je ta novčana tražbina  sa vjerovnika H. A.-A.-b. d.d. prenesena na ovrhovoditelja Ugovorom o ustupu tražbina od 7. rujna 2016., da je taj postupak, temeljem rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-414/2017 od 2. listopada 2017., nastavljen pred prvostupanjskim sudom, kao drugim stvarno nadležnim sudom, sukladno odredbi čl. 11. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16. – dalje: ZS) i da ovrhovoditelj nije dostavio potvrdu Financijske agencije o tome da se na temelju ovršne isprave nije mogla provesti izravna naplata.

Obzirom na ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja obzirom na žalbu ovrhovoditelja i nisu sporna, prvostupanjski sud je, pobijanim rješenjem, kao nedopušten odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice od 6. srpnja 2017. izražavajući pri tom pravno shvaćanje da je odredba čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje: OZ), a koji je na snazi od 7. rujna 2016., kao dana prijenosa tražbine do 6. srpnja 2017., kao dana podnošenja ovog ovršnog prijedloga, omogućavala ovrhovoditelju izravnu naplatu tražbine putem Financijske agencije, pa je u okolnostima konkretnog slučaja temeljem navedene ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-14113/12-25 od 13. studenoga 2015. i Ugovora o ustupu tražbina od 7. rujna 2016., kao dokazom o prijenosu tražbine, mogao naplatu ove svoje tražbine zahtijevati izravnom naplatom putem Financijske agencije.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno  po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st.1. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Prema odredbi čl. 211. OZ sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

              Prema odredbi čl. 209 st. 1 OZ takva isprava na temelju koje se može tražiti izravna naplate je ovršna sudska presuda.

Odredbom čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 112/12) propisano je da Financijska agencija provodi izravnu naplatu na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012.

Na temelju odredbe čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 73/17 – dalje: ZIDOZ/17) propisano da se članak 202. OZ mijenja, između ostalog, i na način da je stavkom 8. tog izmijenjenog članka propisano da će Agencija provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Odredbom čl. 44. st. 5. ZIDOZ/17 propisano je da će se članak 27. ovoga Zakona (dakle, ZIDOZ/17) primjenjivat na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti, osim u dijelu koji se odnosi na provedbu ovrhe radi naplate dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu neovisno o vremenu njihovog nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja, a koji se ne primjenjuje na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje prije 1. siječnja 2015.

Stoga, cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima žalitelja, da je u okolnostima konkretnog slučaja, ovrhovoditelj naplatu svoje tražbine mogao  zahtijevati izravnom naplatom putem Financijske agencije, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, zbog čega je njegovu žalbu valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

Stoga, kako je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a  pri tom nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja

Pula - Pola, 1. veljače 2018.