Broj: Gž-892/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                               Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Šimić članice vijeća, u parničnom postupku tužitelja T. d.d. B. (OIB: …), zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz B., protiv tuženika Z. M. iz B., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz B., radi ovrhe, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 29. veljače 2016., poslovni broj: P-1412/2015-20., 1. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                            Prihvaća se žalba tužitelja T. d.d. B., te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 29. veljače 2016., poslovni broj: P-1412/2015-20., preinačava i sudi:

 

                            Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Ovr-587/2014., određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru od 26. ožujka 2014., poslovni broj: Ovr-587/2014-4., kojim se tužitelju T. d.d. B., nalaže da tuženika Z. M., vrati na radno mjesto direktora trgovačkog društva T. d.d. B., u roku od 8 dana, od primitka rješenja o ovrsi, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, za pravnu osobu u iznosu od 100.000,00 kn, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 30.000,00 kn.

 

                            Nalaže se tuženiku Z. M. da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana. 

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

                            "I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr-587/2014., određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr-587/2014-4., od 26. ožujka 2014., kojom se tužitelju T. d.d. B., nalaže da tuženik M. Z., vrati na radno mjesto direktora trgovačkog društva T. d.d. B., u roku od 8 dana, od primitka rješenja o ovrsi, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, za pravnu osobu u iznosu od 100.000,00 kn a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 30.000,00 kn. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana".

             

                            II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 3.950,00 kn u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 3.950.00 kn, do zatraženog iznosa od 13.325,00 kn, odnosno za iznos od 9.375,00 kn".

 

                            Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

 

                            Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba je osnovana.

 

                            Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tužitelj ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.

 

                            Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nepotpuni i nejasni.

 

                            Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

                            Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj.

 

                            Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

                            - da je tuženik na sjednici nadzornog odbora T. d.d. B. imenovan direktorom na vrijeme od 5 godina sa 7. svibnjom 2005.,

                            - da je odlukom nadzornog odbora tuženik opozvan sa mjesta direktora,

                            - da je presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-461/2007., od 18. ožujka 2008. utvrđeno da je odluka nadzornog odbora društva T. d.d. B. kojom se opoziva Z. M. sa mjesta direktora društva T. d.d. B. nezakonita i nedopuštena, te je naloženo tuženom da tužitelja vrati na mjesto direktora društva T. d.d. B. sukladno zaključenom ugovoru od 7. svibnja 2005.,

                            - da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 2014., poslovni broj: Pž-5721/2008-3., odbijena žalba T. d.d. te umješača na strani tuženika i potvrđena presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-461/2007., od 18. ožujka 2008.,

                            - da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru od 26. ožujka 2014., poslovni broj: Ovr-587/2014., naloženo T. d.d. da Z. M. vrati na mjesto direktora društva T. d.d. shodno ugovoru od 7. svibnja 2005. i to u roku od 8 dana od primitka rješenja o ovrsi pod prijetnjom izricanja novčane kazne za pravnu osobu u iznosu od 100.000,00 kn, a za odgovornu osobu u iznosu od 30.000,00 kn,

                            - da je protiv toga rješenja ovršenik (u ovom postupku tužitelj) izjavio žalbu,

                            - da je u žalbi protiv rješenja o ovrsi tuženik naveo da ovršna isprava više nema učinka jer da je ovršenik postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi poslovni broj: P-461/2007-42., od 4. ožujka 2008. predlažući upis ovrhovoditelja (u ovom postupku tuženika) na mjesto direktora društva T. d.d. 12. ožujka 2014., kojem je prijedlogu i udovoljeno,

                            - da u žalbi protiv rješenja tužitelj ističe kako smatra da je dobrovoljno ispunio obvezu, te da se ne može zahtijevati prisilna ovrha, pa da s obzirom da je u cijelosti postupljeno po pravomoćnoj presudi da nije stekla svojstvo pravomoćnosti kao i da je nastupila činjenica koju ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe ovršna isprava, a to je da je isteklo mandatno razdoblje od 5 godina na koje je imenovan tuženik i to 7. svibnja 2010.,

                            - da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru od 21. svibnja 2014., poslovni broj: Ovr-587/2014-11., upućen ovršenik da u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14, dalje u tekstu: OZ)   koji je izjavio u žalbi,

                            - da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 17. travnja 2015., poslovni broj: Gž-1951/2014-3., odbijena žalba T. d.d. te potvrđeno rješenje kojim je upućen u parnicu,

                            - da tuženik nikada nije faktično vraćen na radno mjesto sukladno odluci Trgovačkog suda u Bjelovaru,

                            - da je odlukom Nadzornog odbora tužitelja od 18. ožujka 2014., tuženik opozvan s mjesta direktora zbog isteka mandatnog razdoblja od 5 godina kao i da taj žalbeni razlog nije istaknut u ovršnom postupku.

                           

                            Prvostupanjski sud je stajališta da tužitelj nije postupio sukladno presudi Trgovačkog suda u Bjelovaru jer nije faktično vratio tuženika na radno mjesto direktora ne omogućivši mu da aktivno sudjeluje u poslovima obnašanja dužnosti direktora, da prijedlog za upis tuženika u sudski registar Trgovačkog suda u Bjelovaru u svojstvu direktora koji je Trgovački sud zaprimio 12. ožujka 2014. nije bio pravovremen niti je prijedlogom i upisom tužitelj postupio u cijelosti po ovršnoj ispravi jer je ovršnom ispravom naloženo tužitelju da vrati tuženika na mjesto direktora što podrazumijeva faktično vraćanje na tu funkciju i onemogućavanje aktivnog izvršavanja sadržaja te funkcije, a ne samo formalno postupanje u vezi upisa u sudski registar Trgovačkog suda.

 

                            Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 18. ožujka 2008. nije stekla svojstvo ovršnosti, niti je dokazao da bi ta presuda izgubila djelotvornost uslijed činjenice da je tužitelj nakon paricijskog roka zatražio da se temeljem presude tuženik ponovno upiše kao direktor tužitelja.

 

                            Prvostupanjski sud također smatra da nije pravilan zaključak tužitelja da bi ispunjenje tražbine temeljem presude Trgovačkog suda u Bjelovaru bilo onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku pred Trgovačkim sudom odnosno samo uslijed činjenice da je tuženiku isteklo mandatno razdoblje od 5 godina u kojem je imenovan za mjesto direktora.

 

                            Ta stoga što tuženik nije ni prvih mjesec dana obnašao dužnosti direktora tužitelja budući ga je Nadzorni odbor nezakonito i nedopušteno opozvao s mjesta direktora društva, pa da nije prihvatljivo da se zaključi da mu je isteklo mandatno razdoblje.

 

                            Isto tako da tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi nije iznio činjenicu da bi odlukom Nadzornog odbora tužitelja od 18. ožujka 2014. bio opozvan s mjesta direktora zbog isteka mandatnog razdoblja od 5 godina, niti je na toj odluci bila utemeljena žalba tužitelja u svojstvu ovršenika.

 

                            Prvostupanjski sud stoga zaključuje da ne postoje razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

                            Ovaj sud je međutim stajališta da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu.

 

                            Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru od 18. ožujka 2008. utvrđeno je da je odluka nadzornog odbora društva T. d.d. B. kojom se opoziva Z. M. sa mjesta direktora društva T. d.d. B. nezakonita i nedopuštena, te je naloženo tuženom da tužitelja vrati na mjesto direktora društva T. d.d. B. sukladno zaključenom Ugovoru od 7. svibnja 2005. kako glasi i izreka rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru od 26. ožujka 2014., poslovni broj: Ovr-587/2014.

 

                            Uvidom u menadžerski ugovor od 7. svibnja 2005. utvrđeno je da je Z. M. izabran na funkciju direktora na vrijeme od 5 godina sa danom 7. svibnja 2005.

 

                            Iz predmetnog spisa je razvidno da Z. M. nije bio zaposlenik T. d.d., a iz Ugovora proizlazi da nije predviđeno da bi nakon isteka mandata ostao zaposlenik.

 

                            U pravu je stoga tužitelj kada ističe da je tuženiku isteklo mandatno razdoblje na koje je imenovan, te da provedba ovrhe na način kako je to određeno ovršnom ispravom (sukladno menadžerskom ugovoru) nije moguća kako s obzirom na istek mandata, ali i činjenicu da je ista umjesto direktora popunjena.

 

                            Kako je to činjenica koja se nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg je proizašla ovršna isprava to je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a povodom kojeg je tužitelj upućen u parnicu sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe kojeg ovaj sud, s obzirom na navedene razloge, smatra osnovanim i zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu, te preinačiti prvostupanjsku presudu temeljem članka 373. ZPP-a.

 

                            Razvidno je da tužitelj u vrijeme donošenja prvostupanjske presude nije mogao isticati činjenicu isteka mandata budući je prvostupanjska presuda donesena 18. ožujka 2008. Isto tako nije od značaja pozivanje tužitelja na činjenicu da tuženik nije podnosio pravni lijek na odluku od 18. ožujka 2018. budući je u pravu prvostupanjski sud kada ističe da tu činjenicu tužitelj (ovršenik) nije isticao u žalbi protiv rješenja o ovrsi, pa se o njoj nije raspravljalo. Nadalje, ovaj sud primjećuje da nemogućnost provedbe ovrhe, te usvajanje tužbenog zahtjeva ne utječe na ostala prava tuženika koja bi eventualno mogao ostvarivati.

 

                            Zbog ovakove odluke valjalo je odlučiti o troškovima postupka koji se temelje na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te tužitelju priznati zatražene troškove postupka koji se odnose na troškove sastava žalbe temeljem Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: OT) u iznosu od 750,00 kn, troškove zastupanja na ročištima od 4. studenog 2015., 23. studenog 2015., te 3. prosinca 2016., po Tbr. 9/1 OT sve u iznosima od po 750,00 kn što sa PDV-om čini iznos od 3.750,00 kn, a koji su troškovi specificirani dok ostali nespecificirani troškovi navedeni u troškovniku nisu priznati.

 

                            Zbog iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 1. veljače 2018.