Broj: Gž Ovr-1074/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Amari Trgo, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L. U. S., OIB: ..., zastupan po ravnatelju M. B., protiv ovršenika T. L. S. d.d., S., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku iz S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj  Ovr – 1923/14 od 14. travnja 2014., 2. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se djelomično žalba ovršenika kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, broj Ovr–1924/14 od 14. travnja 2014.:

 

a) potvrđuje u dijelu kojim je prihvaćen prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.594.645,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. studenog 2009. do konačne isplate,

 

b) preinačava u dijelu kojim je na novčanu tražbinu u iznosu od 1.594.645,00 kuna određena visina stope zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, na način da se u tom dijelu odbija prijedlog za ovrhu od dana 14. travnja 2014. i ukidaju provedene ovršne radnje, te u tom dijelu rješava:

 

Visina stope zatezne kamate na iznos od 1.594.645,00 kuna za razdoblje od 14. studenog 2009. do 31. srpnja 2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate stopa zatezna kamate se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu, broj XIIP-715/2003 od 18. travnja 2006., radi prisilnog namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.594.645,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. studenog 2009. do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena, određena je ovrha pljenidbom novčane tražbine po računima ovršenika kod svih banaka u Republici Hrvatskoj i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, tako da se nalaže Financijskoj agenciji da radi naplate novčanih iznosa za koje je određena ovrha izda nalog kod banaka za pljenidbu novčanih sredstava ovršenika i prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja.

 

Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 ‑ Odluka USRH,  84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,  43/13 - Rješenje USRH i 89/14– dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ) uz prijedlog da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za ovrhu.

 

Odgovoru na žalbu nije podnesen.

 

Žalba ovršenika je djelomično osnovana.

 

Sud određuje ovrhu, između ostalog, na temelju ovršne isprave (članak 22. OZ-a), a ovršne isprave jesu i ovršne sudske odluke (članak 23. točka 1. OZ-a).

 

U ovom predmetu ovrha na novčanim sredstvima ovršenika je određena na temelju ovršne isprave koju predstavlja pravomoćna i ovršne presuda Trgovačkog suda u Splitu, broj XIIP-715/2003 od 18. travnja 2006., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj XLIII Pž-4982/06 od 13. kolovoza 2009.

 

Citiranom presudom naloženo je tužitelju (ovdje ovršeniku) da tuženiku (ovdje ovrhovoditelju) plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.594.645,00 kuna. Ova sudska odluka sadrži potvrdu pravomoćnosti s danom 13. kolovoza 2009. i potvrdu ovršnosti s danom 14. studenog 2009., stoga je svojstvo ovršnosti citirane sudske odluke u smislu članka 25. stavka 1. OZ-a nedvojbeno dokazano.

 

S obzirom da je predmetna ovršna isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i obveze (članak 29. stavak 1. OZ-a), sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu pravomoćno ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe. Iz priložene ovršne isprave je jasno i nedvojbeno da je riječ upravo o pravnoj osobi pod nazivom Trajektna luka Split d.d., a koja je naznačena kao ovršenik u prijedlogu za ovrhu: T. L. S. d.d., S., OIB: ...

 

Ovršni sud u ovršnom postupku, zbog načela formalnog legaliteta, nije ovlašten preispitivati zakonitost parničnog postupka iz kojega proistječe ovršna isprava, kao ni materijalno-pravnu pravilnost same ovršne isprave, pa okolnost da je protiv ovršne isprava podnesena ustavna tužbe nije zapreka za donošenje rješenja o ovrsi.

 

Odredbom iz članka 30. stavka 2. OZ-a je propisano ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate.

 

Pregledom citirane sudske odluke koja predstavlja u ovom predmetu ovršnu ispravu, temeljem koje se određuje ovrha, proizlazi kako plaćanje zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.594.645,00 kuna nije određeno u ovoj ovršnoj ispravi, stoga je temeljem članka 30. stavka 2. OZ-a sud, na prijedlog ovrhovoditelja, ovlašten u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke do naplate.

 

Predmetna novčana tražbina predstavlja obvezu s osnove parničnog troška utvrđenog ovršnom ispravom, koja je specifična novčana obveza propisana procesnim odredbama Zakona o parničnom postupku, stoga nije riječ o tražbini koja proizlazi iz trgovačkog ugovora ili ugovornog odnosa između trgovca i osobe javnog prava u smislu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), pa na konkretnu tražbinu troška parničnog postupka valja primijeniti manju stopu zakonskih zateznih kamata koja je propisane za "ostale odnose".

 

Odluku o zakonskoj zateznoj kamati u ovom predmetu valja temeljiti na odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO, i to do 31. srpnja 2015. po odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11), a od 1. kolovoza 2015. do isplate po odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 78/2015), a imajući u vidu da predmetna novčana tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora naznačenih pravnih osoba.

 

Prema odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena.

 

Dana 1. kolovoza 2015. je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"broj: 78/15) kojim je, između ostalog, izmijenjen stavak 2. članka 29. do tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), na način da je zatezna kamata od 1. kolovoza 2015. smanjena, a ista se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

Zaključno slijedi kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju o ovrsi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na novčanu tražbinu s osnove troškove parničnog postupka visinu stope zateznih kamata odredio za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, jer u konkretnom slučaju novčana tražbina troškova parničnog postupka iz ovršne isprave ne proizlazi iz trgovačkog ugovora ni ugovora između trgovca i osobe javnog prava, nego iz zakonske odredbe, stoga je valjalo odrediti visinu stope zatezne kamate za razdoblje od 14. studenog 2009. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate stopu zatezne kamate odrediti za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

U odnosu na daljnje žalbene navode potrebno je odgovoriti sljedeće.

 

Neosnovano ovršenik u žalbi ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi, jer je sukladno odredbi članka 37. stavka 1. OZ-a Općinski sud stvarno nadležan odrediti predmetnu ovrhu.

 

Neosnovani su žalbeni navodi kako pobijano rješenje o ovrsi nema zakonom propisani sadržaj u smislu odredbe članka 41. stavka 1. OZ-a, jer je u prijedlogu za ovrhu, koji je prihvaćen rješenjem o ovrsi, naznačena ovršna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

 

Odredbom članka 41. stavka 3. OZ-a je propisano da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.

 

Na propisani način je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju postupio i donio rješenje o ovrsi otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu, bez posebnog obrazloženja, čime je postupio sukladno citiranoj odredbi članka 41. stavka 3. OZ-a.

 

Suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijano rješenje o ovrsi je donio i potpisao nadležni ovršni sudac te je otisnut pečat suda, što je razvidno iz priloženog izvornika rješenja o ovrsi u spisu.

 

Slijedom iznesenog, na temelju odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, valjalo je potvrditi rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja s osnove parničnog troška u iznosu od 1.594.645,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. studenog 2009. do konačne isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom a) izreke.

 

Temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a trebalo je preinačiti pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena visina stope zatezne kamate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena na način da se u tom dijelu odbija prijedlog za ovrhu i ukidaju provedene ovršne radnje i određuje visina kamatne stope za razdoblje od 14. studenog 2009. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 78/15). Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom b izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 2. veljače 2018.