Broj: Gž Ovr-1788/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sucu Luki Grgatu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, OIB: ..., koju zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u O. društvu O. i H. d.o.o. Z., ..., protiv ovršenika I. K. iz Z., ..., OIB: ..., odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7056/2017 od 3. listopada 2017., 9. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7056/2017 od 3. listopada 2017.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka kao nedopušten.

Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj zbog bitnih povreda postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlozi su propisani odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, a koji Zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje u tekstu: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da naloži ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi daljnje troškove ovršnog postupka, a podredno da isto ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

Prvostupanjski sud odbacio je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate, uz obrazloženje kako prema odredbama članka 210. OZ-a sud u postupku izravne naplate odlučuje samo o pravnim sredstvima ovršenika, dok OZ-om nije propisano da može odlučivati o troškovima koji ovrhovoditelju nastanu uslijed pokretanja takvog postupka.

U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi kako je navedeni pravni stav prvostupanjskog suda pogrešan, te da ovrhovoditelj ima pravo na troškove koje su mu nastali u postupku izravne naplate na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a.

Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe ovrhovoditelja, ovaj sud utvrđuje kako nisu ispunjeni ukazani žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda postupka, već je prvostupanjski sud pravilno obrazložio pobijanu odluku, te je pravilno postupio kada je odbacio predmetni prijedlog ovrhovoditelja kao nedopušten.

Odredbom članka 3. stavka 1. OZ-a propisano je da se ovršni postupak pokreće prijedlogom ovrhovoditelja, dok je odredbom članka 14. stavka 4. OZ-a propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

U konkretnom slučaju prisilna naplata novčane tražbine ovrhovoditelja provedena je izravnom naplatom, dok ovršni postupak nije niti pokrenut, pa stoga nije bilo mjesta primjeni odredbi OZ-a kojima je regulirano pravo na naknadu troška ovršnog postupka, ni posredno odredbi ZPP-a, niti odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), već se na taj postupak primjenjuje Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10 i 112/12), kojim nije propisana mogućnost naknade troškova od ovršenika koji ovrhovoditelju nastanu uslijed pokretanja postupka izravne naplate, a tim više niti mogućnost da se naknada tih troškova traži u sudskom postupku.

Stoga, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da nema mjesta odlučivanju o zatraženim troškovima predmetnog izvansudskog postupka, jer za razliku od troškova sudske ovrhe, te izvansudske ovrhe pred javnim bilježnikom, koje snosi ovršenik, troškove koji nastaju povodom zahtjeva za izravnu naplatu snosi podnositelj zahtjeva, odnosno ovrhovoditelj.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima ovrhovoditelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 9. veljače 2018.