Broj: Gž Ovr Ob-6/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja malodobnog F. Ć., OIB:…, kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica K. D. iz O., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O. i ovršenika I. Ć. iz B., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u O., radi ovrhe radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 33 Ovr Ob-90/2017-2 od 1. prosinca 2017., dana 2. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 33 Ovr Ob-90/2017-2 od 1. prosinca 2017., u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od 1. studenoga 2011. pa ubuduće u mjesečnim iznosima od po 500,00 kn s pripadajućom zateznom na svim ovršenikovim računima i svim oročenim novčanim sredstvima prema ovršenikovom osobnom identifikacijskom broju.

 

II. Djelomično se uvažava žalba ovršenika te se preinačava rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 33 Ovr Ob-90/2017-2 od 1. prosinca 2017., u dijelu kojim je određen trošak ovrhovoditelja te se u tom dijelu rješava:

 

"Određuje se trošak ovrhovoditelja u iznosu od 1.000,00 kn, a za više zatraženi iznos od 250,00 kn ovrhovoditeljev zahtjev se odbija kao neosnovan."

 

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1220/2011 od 18. studenoga 2011. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od 1. studenoga 2011. ubuduće, u mjesečnim iznosima od po 500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka. Ovrha je određena na svim ovršenikovim računima i svim oročenim novčanim sredstvima prema ovršenikovom osobnom identifikacijskom broju, nalogom Financijskoj agenciji bankama izdati nalog prenijeti novčani iznos za koji je određena ovrha na račun majke i zakonske zastupnice ovrhovoditelja kao i da rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate.

 

Naposljetku, ovrhovoditelju je priznat i trošak postupka i to u iznosu od 1.250,00 kn.

 

Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik pobijajući to rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP ), a u svezi s člankom 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14., 55/16., dalje: OZ-a) te iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 10. OZ-a, predlažući pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu, odnosno rješenje o ovrsi ukinuti i prijedlog odbaciti.

 

U odgovoru na žalbu ovršenika, ovrhovoditelj se usprotivio žalbenim navodima i predložio žalbu odbaciti, odnosno žalbu odbiti u bitnom navodeći kako žalitelj neosnovano smatra da ne bi bio u obvezi isplatiti predmetno potraživanje.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a kao i na razloge iz članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako u postupku nije počinjena bitna povreda postupovnih odredaba na koju sud pazi po službenoj dužnosti, niti su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 5. OZ-a, tako da se zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi može ispitati.

 

Pobijano rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda donijeto je temeljem pravomoćne i ovršene presude istog suda poslovni broj P-1220/2011 od 18. studenoga 2011. koja presuda je istog tog dana i postala pravomoćna.

 

U smislu odredaba članka 22. i članka 23. OZ-a, sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, a ovršna isprava je pored ostalog, i ovršna sudska odluka.

 

Sukladno članku 4. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10 i 112/12) ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, dok se prema stavku 3. istog članka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni, porezni i carinski postupak.

 

Dakle, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem o ovrsi, pravilno primjenjujući citirane zakonske odredbe, odredio predloženu ovrhu na temelju i sukladno citiranoj ovršnoj ispravi, pravomoćnoj i ovršnoj presudi istog suda. Spomenutom presudom ovršeniku je naloženo, počevši od 1. studenoga 2011., doprinositi za uzdržavanje ovrhovoditelja mjesečnim iznosima od po 500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

 

Očitujući se o ovršenikovim žalbenim navodima koji se u bitnom svode na to da bi ovršenik doprinosio za uzdržavanje ovrhovoditelja, odnosno kako je i nakon donošenja pravomoćne presude nastavljena "trajna životna zajednica" između ovršenika i ovrhovoditeljeve majke, treba navesti kako žalitelj nije dokazao da bi podmirio svoje dugovanje prema ovrhovoditelju prema predmetnoj ovršnoj ispravi, a ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporio takve navode. U tom pogledu valja istaći i kako istaknuti žalbeni navodi ukazuju na to da bi prvostupanjski sud bio dužan postupiti u smislu odredaba čl. 52. OZ-a te donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

Glede ostalih žalbenih navoda koji se odnose na to da bi rješenje o ovrsi bilo donijeto uz pogrješnu primjenu materijalnog prava, treba ponoviti kako je pobijano rješenje donijeto u potpunosti u skladu s pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom, a sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama.

 

Kako u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je postupajući temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, djelomično odbiti ovršenikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

 

Međutim, prvostupanjska odluka o trošku nije pravilno utvrđena, sukladno članku 14. OZ-a te u skladu s Tbr 11. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT). Naime, ovrhovoditelju pripada pravo na jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak u visini od 80 bodova, što predstavlja iznos od 800,00 kuna te daljnjih 200,00 kuna na ime PDV-a, odnosno ukupno iznos od 1.000,00 kuna.

 

Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, žalbu ovršenika valjalo djelomično uvažiti, preinačiti rješenje o ovrsi u dijelu odluke o trošku postupka i odrediti trošak ovrhovoditelju u iznosu od 1.000,00 kuna, a za više zatraženi iznos od 250,00 kuna ovrhovoditeljev zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo je odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 2. veljače 2018.