Broj: Gž Ovr-26/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

                            Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u predmetu osiguranja predlagateljice osiguranja: REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv protivnika osiguranja: A. K. iz R., OIB:…, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama, rješavajući žalbu predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-3847/2017 od 3. siječnja 2018. godine, dana 16. veljače 2018. godine

r i j e š i o   j e

                            Odbija se žalba predlagateljice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-3847/2017 od 3. siječnja 2018. godine.

Obrazloženje

                            Protiv prvostupanjskog rješenja koji je odbijen prijedlog za osiguranje od dana 24. studenoga 2017. godine, žalbu je podnijela predlagateljica osiguranja pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, ili pak, preinači u skladu sa žalbenim navodima.

                            Žalba nije osnovana.                                         

                            Nasuprot žalbenim prigovorima predlagateljice osiguranja, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito postupio kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja.

              Odredbom članka 80. b stavak 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) propisano je da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

Suglasno odredbi članka 290. OZ, na osiguranje tražbine se na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

Iz pobijanog rješenja i podataka predmetnog spisa proizlazi da je predlagateljica osiguranja predložila donošenje rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja upisanim u zk. ul. broj 538 i zk. ul. broj 870 k.o. R., a radi osiguranja novčane tražbine – troškova kaznenog postupka u iznosu od 3.497,79 kuna iz ovršne isprave - rješenja tog suda broj K-80/09-58 od 27. siječnja 2010. godine, te da je prvostupanjski sud utvrdio je da novčana tražbina koja se osigurava u tom postupku manja od 20.000,00 kuna, kao i da se ne radi o osiguranju tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, pa je stoga temeljem odredbe čl. 290. u vezi sa čl. 80 b. stavak 1. OZ, prijedlog kao neosnovan odbio.

Neutemeljen je žalbeni prigovor predlagateljice osiguranja – da se odredba članka 80. b stavka 1. OZ ne može na odgovarajući način primijeniti na postupke osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

Naime, budući da je svrha postupka osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini – osiguranje namirenja novčane tražbine na nekretnini protivnika osiguranja, a kako se ovrha na nekretnini radi ostvarenja novčane tražbine predlagateljice osiguranja, suglasno članku 80. b stavak 1. OZ, u ovom slučaju ne može odrediti, to se i prijedlog za osiguranje ukazuje nesvrhovit i - neosnovan.

              Iz navedenih razloga je, odbijanjem neosnovane žalbe predlagateljice osiguranja, pobijano rješenje valjalo potvrditi i temeljem članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14) u vezi članka 21. stavak 1. OZ, riješiti kao u izreci.             

U Šibeniku, 16. veljače 2018. godine