Broj: Gž Ovr-1473/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB 11748694684, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. B. d. d. S., T., OIB …, protiv ovršenika D. M. iz S., T., OIB:… zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Ovr-8670/2015-4 od 28. rujna 2017.,dana 8. ožujka 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba ovršenika i ukida rješenje Općinskog suda u  Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Ovr-8670/2015-4 od 28. rujna 2017. kao i sve provedene ovršne radnje, a prijedlog ovrhovoditelja od 13. studenog 2015. se odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je, temeljem ovršne isprave, odredio ovrhu na nekretninama ovršenika opisanim u prijedlogu za ovrhu.

 

Protiv citiranog rješenja žali se ovršenik, iz svih žalbenih razloga koje predviđa odredba iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP ), s prijedlogom da se isto ukine.

 

Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu ovršenika.

 

Žalba ovršenika je osnovana.

 

Ovršnu ispravu, radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja, u ovom postupku predstavlja Suglasnost o zapljeni ( Zadužnica ) br. OV-12643/09 od 26. lipnja 2009. ovjerena od javnog bilježnika A. K. Z.

 

Na temelju navedene ovršne isprave, a zbog nemogućnosti naplate na mirovini i novčanim sredstvima, ovrhovoditelj je stavio prijedlog radi ovrhe na nekretninama ovršenika pozivajući se na odredbe članka 214. i  članka 5. OZ-a.

 

U žalbi protiv prvostupanjskog rješenja ovršenik je istakao kako je ovršnom ispravom Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva tražbina ovrhovoditelja osigurana točno, konkretno i precizno određenim sredstvima osiguranja ( stan  u Splitu i stroj za razminiranje ) i Zadužnicom, a to nije nekretnina iz prijedloga za ovrhu od 13. studenog 2015. Također, da je iz Ugovora o dugoročnom kreditu razvidno da ovršenik ima svojstvo sudužnika, a da navedeni ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta i ne može biti ovršna isprava time da je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točka 1. OZ-a.

 

Prema stanju u spisu, proizlazi da ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave – Suglasnosti o zapljeni, priložene u ovjerenom presliku, predlaže određivanje ovrhe na nekretninama ovršenika, a sve zbog nemogućnosti naplate na mirovini ovršenika kao i putem Financijske agencije.

 

Budući uz prijedlog ovrhovoditelj nije priložio izvornik zadužnice, sud prvog stupnja nije mogao utvrditi da su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje sudske ovrhe jer se  ovjereni preslik zadužnice ne može smatrati valjanom ovršnom ispravom na temelju koje bi se mogla tražiti ovrha.

 

Predloženu ovrhu ovrhovoditelj temelji na ovjerenoj preslici zadužnice (list 3-4 prvostupanjskog spisa). Potvrdu da se radi o preslici izvorne isprave izdao je javni bilježnik I. Š. u S. pod brojem OV-7988/2015 od 10. studenog 2015.

 

Odredbom članka 214. stavka 1. OZ-a, propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

 

Obzirom da iz citirane odredbe proizlazi da se navedena isprava izdaje u jednom primjerku, te da kao takva ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, jasno je da se njen preslik ne može smatrati valjanom ovršnom ispravom.

 

Naime, obzirom na pravnu prirodu zadužnice u smislu odredbi članka 1135. stavka 1. i članka 1141. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, 125/11 dalje: ZOO-a), u vezi sa člankom 214. stavkom 1. OZ-a, ista u pravnom prometu zbog svoje apstraktnosti, može cirkulirati samo kao izvornik.

 

Do dana podnošenja prijedloga za ovrhu  prvostupanjskom sudu ovjerena preslika isprave (zadužnice) koje je priložena u prijedlogu više nije nužno morala odražavati stvarno stanje sadržaja izvornika isprave, s obzirom da je u sadržaju izvornika isprave moglo doći do pravno relevantnih promjena. 

 

Stoga, budući da ovjerena preslika zadužnice nije valjana ovršna isprava na temelju koje bi se mogla tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetima ovrhe u smislu odredbe čl. 214. st. 7. OZ-a, te da se ovršni postupak temelji na načelu strogog formalnog legaliteta, valjalo je, prema odredbi članka 380. stavka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 8. ožujka 2018.