Broj: Gž Ovr-1353/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684 po sucu Luki Grgatu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. B. iz K., I. S. 13, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., A. V. 5/1, protiv ovršenika A. M. d.o.o. K., M. Š. …, OIB: …, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1277/2017 od 9. listopada 2017., dana 9. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-1277/2017 od 9. listopada 2017. 

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka kao nedopušten.

              Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu, ukine pobijano rješenje i prihvati zahtjev za naknadu troškova postupka, a podredno da predmet vrati na ponovan postupak i odlučivanje.

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

Prvostupanjski sud je odbacio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate, uz obrazloženje kako prema odredbama čl. 210. OZ-a sud u postupku izravne naplate odlučuje samo o pravnim sredstvima ovršenika, dok OZ-om nije propisano da može odlučivati o troškovima koji ovrhovoditelju nastanu uslijed pokretanja takvog postupka.

U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi kako je navedeni pravni stav prvostupanjskog suda pogrešan, te da ovrhovoditelj ima pravo na troškove koje su mu nastali u postupku izravne naplate na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a.

Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe ovrhovoditelja, ovaj sud utvrđuje kako nije ispunjen ukazani žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, niti koji drugi žalbeni razlog na koji ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, već je prvostupanjski sud pravilno obrazložio pobijanu odluku, te je pravilno postupio kada je odbacio predmetni prijedlog ovrhovoditelja kao nedopušten.

Odredbom članka 3. stavka 1. OZ-a propisano je da se ovršni postupak pokreće prijedlogom ovrhovoditelja, dok je odredbom članka 14. stavka 4. OZ-a propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

U konkretnom slučaju prisilna naplata novčane tražbine ovrhovoditelja provedena je izravnom naplatom, dok ovršni postupak nije niti pokrenut, pa stoga nije bilo mjesta primjeni odredbi OZ-a kojima je regulirano pravo na naknadu troška ovršnog postupka, ni posredno odredbi ZPP-a, niti odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), već se na taj postupak primjenjuje Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10 i 112/12), kojim nije propisana mogućnost naknade troškova od ovršenika koji ovrhovoditelju nastanu uslijed pokretanja postupka izravne naplate, a tim više niti mogućnost da se naknada tih troškova traži u sudskom postupku.

Stoga, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da nema mjesta odlučivanju o zatraženim troškovima predmetnog izvansudskog postupka, jer za razliku od troškova sudske ovrhe, te izvansudske ovrhe pred javnim bilježnikom, koje snosi ovršenik, troškove koji nastaju povodom zahtjeva za izravnu naplatu snosi podnositelj zahtjeva, odnosno ovrhovoditelj.

Ovrhovoditelj u žalbi navodi i kako su drugi sudovi u Republici Hrvatskoj prihvaćali zahtjeve ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate, te u prilogu žalbe dostavlja nekoliko odluka prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova iz kojih proizlazi da su takvi zahtjevi prihvaćeni. Žalitelju je, u odnosu na istaknute žalbene navode, za odgovoriti kako ovaj drugostupanjski sud nije vezan odlukama prvostupanjskih sudova, niti drugih drugostupanjskih sudova, obzirom da sudovi u Republici Hrvatskoj sude na temelju Ustava Republike Hrvatske i zakona. Odluke drugih sudova u Republici Hrvatskoj ne predstavljaju sustav presedana kao izvor prava, a obvezuju jedino snagom pravnih argumenta u pogledu ujednačavanja sudske prakse. Sud drugog stupnja nije u obvezi prihvatiti pravna stajališta prvostupanjskih sudova, niti drugih drugostupanjskih sudova, već je u obvezi prihvati pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim, takve odluke ovrhovoditelj nije dostavio, niti se na iste u žalbi poziva.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima ovrhovoditelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 9. ožujka 2018.