Broj: Gž Ovr-1111/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sucu pojedincu Alenu Perhatu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija iz Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O. i H. iz Z., protiv ovršenika Udruge B. iz S., OIB: …, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Ovr-997/2017-2 od 11. rujna 2017. godine, dana 09. ožujka 2018. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Ovr-997/2017-2 od 11. rujna 2017. godine.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 468,75 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 312,50 kuna od 20. lipnja 2016. godine do isplate, a na iznos od 156,25 kuna od 07. srpnja 2016. godine do isplate, sve pobliže opisano u izreci tog rješenja.

 

              Protiv te odluke pravovremenu žalbu podnosi ovršenik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u nastavku teksta: OZ).

 

              U žalbi u glavnome navodi da mu sud nije dostavio dokumentaciju na koju se poziva u obrazloženju pobijanog rješenja, pri čemu ističe da je ovrhovoditelj dostavio Financijskoj agenciji (u nastavku teksta: FINA) zahtjev za izravnu naplatu temeljem odluke suda u predmetu poslovni broj Povrv-183/15 od 11. svibnja 2016. godine, kojeg je on primio dana 26. kolovoza 2016. godine, te da je povodom tog zahtjeva FINA naplatila s njegovog računa kompletnu tražbinu ovrhovoditelja.

 

              Nadalje ističe da nikada nije bio obaviješten o postupku izvansudske ovrhe koji se spominje u obrazloženju pobijane odluke, te smatra da je zahtjev ovrhovoditelja zastario.

 

              Iz navedenih razloga sadržajem žalbe predlaže da se navedena odluka ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak, ili da se to rješenje preinači.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije utvrđuje da ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova koji su istome nastali u postupku izvansudske ovrhe, odnosno podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu kod FINE, i to u iznosu od 250,00 kuna za pribavu potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, zatim u iznosu od 125,00 kuna za sastav prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi na provedbu, te u iznosu od 93,75 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25%, pa pozivom na odredbu članka 14. stavak 4. OZ-a, te na odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa), odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

 

              Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju indirektno ukazuje žalba, jer se u konkretnom slučaju radi o izravnoj naplati predmetne tražbine ovrhovoditelja putem FINE, u skladu s odredbom članka 209. OZ-a, pa ovršni sud nije trebao dostavljati ovršeniku isprave na temelju kojih je ovrhovoditelj zatražio naplatu njegove tražbine od navedene ustanove, zbog čega nedostavljanjem tih isprava ovršeniku isti nije na nezakoniti način onemogućen u raspravljanju.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova koji su mu nastali u postupku izvansudske ovrhe, tj. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu kod FINE, u vezi čega iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da se radi o postupku kojeg je ovrhovoditelj pokrenuo pred tom ustanovom temeljem priložene pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Povrv-183/15-17 od 11. svibnja 2015. godine, kao ovršne isprave.

 

              Budući da ovršenik potvrđuje da je FINA u povodu zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem gornje ovršne isprave (očitom omaškom u pisanju je u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno da je ta odluka donesena 2016. godine) naplatila s njegovog računa cjelokupnu tražbinu ovrhovoditelja koja se temelji na toj ispravi, čime se ukazuju neosnovanima njegove tvrdnje da nije bio obaviješten o navedenom postupku izvansudske ovrhe, to ovrhovoditelju u skladu s odredbom članka 14. stavak 4. OZ-a pripada pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za navedenu ovrhu, a čiju visinu je sud prvog stupnja pravilno utvrdio primjenom odgovarajućih odredaba Tarife, kao i pravo na pripadajuće zatezne kamate na te troškove, u skladu s odredbom članka 30. stavak 3. OZ-a.

 

              Na navode ovršenika o zastari prava ovrhovoditelja na naknadu naznačenih troškova izvansudske ovrhe, valja odgovoriti da isti nije dokazao da je takav zahtjev podnesen po proteku roka iz članka 14. stavak 6. OZ-a.

 

              Stoga je žalbu ovršenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

 

U Rijeci, 09. ožujka 2018. godine